Protein 10 periodične katatonijske shizofrenije je protein koji je kod ljudikodirangenomSCZD10.
[2]
Klinički podtip shizofrenije, nazvan periodična katatonija, karakterizira poremećaj izraza lica i gestikulacije, takozvani psihomotorni poremećaji (Leonhard, 1999).[3]
Katatonija može pokazati dva psihotyska pola: psihomotorno uzbuđenje i inhibiciju. Značajke uključuju grimasu ili lica poput maske, ponavljanje i stereotipe držanja, iskrivljene ukočene pokrete ili parakinezu i akinetički negativizam. Akutne psihotske epizode mogu biti praćene halucinacijama i zabludama, ali u remisiji ostaje izrazito blago do teško katatonijsko rezidualno stanje s psihomotornom slabošću izraza lica i smanjenim podsticajem.
U istraživanju genomske povezanosti, Stober et al. (2000) pronašli su dokaze o glavnom lokusu osjetljivosti na hromosomu 15, sekvenca q15 u većini analiziranih rodoslova (maksimalna neparametrijska ocjena loda od 3,57), te daljnjem potencijalnom lokusu na 22q13, ukazujući na genetičku heterogenost u periodičnoj katatoniji.[4]
Stober i dr. (2002) izveli su skeniranje genoma u četiri porodice multipleksa s periodičnom katatonijom i potvrdili mapiranje glavnog genskog lokusa na 15q15. Analiza pojedinih porodica otkrila je da je jedna velika porodica pokazala povezanost, dok bi se druge dvije mogle jasno isključiti, što je potvrdilo genetičku heterogenost. Analiza haplotipa hromosoma 15 u ovoj i prethodno povezanim porodicama smjestila je regiju osjetljivosti u interval od 11 cM između markera D15S1042 i D15S659.[5]
Xu et al (2012) sekvencirali su ukupno 795 egzona iz 231 roditeljsko-probandovskog trojaca obogaćenih za sporadične slučajeve shizofrenije iz afričkih i američkih kohorti, kao i 34 netaknuta trija, i u tim slučajevima uočili višak de novo nesinonimnih jednonukleotidnih varijanti, kao i veću prevalenciju gensko ometajućih de novo mutacija u odnosu na kontrolu.[6]
Pronašli su četiri gena (LAMA2, DPYD, TRRAP i VPS39), na koje utiču ponavljani de novo događaji unutar ili između dvije populacije, što vjerojatno nije slučajno . Identificirali su mutaciju mjesta prerade na VPS39, koja se dogodila kao de novo događaj kod dvije osobe sa shizofrenijom, po jedne iz američke i afričke populacije. VPS39 je unutar kritičnog intervala SCZD10. Xu et al. (2012) pokazali su da de novo mutacije utiču na gene s različitim funkcijama i razvojnim profilima, ali su također pronašli značajan doprinos mutacijama u genima s većom ekspresijom u ranom fetusom životu.
Stober et al. (1995) i Beckmann et al. (1996) predviđaju glavni efekat gena u periodičnoj katatoniji zbog rizika od morbiditeta od 26,9% kod rođaka prvog stepena.[7][8]
U porodičnoj studiji koncentriranoj na 139 probanda s hroničnom DSM-III-R shizofrenijom, katatonijskog tipa, 83 probanda (41 žena, 42 muškarca) zadovoljili su kriterije za periodičnu katatoniju i 56 probanda (14 žena, 42 muškarca) za sistematsku katatoniju, prema Leonhardovoj klasifikaciji. Pouzdanost i stabilnost ove potklasifikacije ispitala su dva iskusna psihijatra koji rade nezavisno jedan od drugog. Oba dijagnostičara bila su slijepa u pogledu porodične povijesti probanda.
U ovoj studiji, 139 probanda imalo je ukupno 543 rođaka prvog stepena. U grupu pogođenih članova porodice svrstani su samo oni hospitalizovani zbog shizofrenije. Dijagnostička pouzdanost bila je kapa statistika (=0,93), a dijagnostička stabilnost tokom katamneze dostigla je 97% i kapa = 0,93. Analiza životnog predviđanja otkrila je da su rizici ispravljeni dobom značajno različiti u periodičnim i sistematskim katatonijama. U sistemskoj katatoniji, majke su imale rizik od 6,8%, očevi 2%, a nasumično odabrana braća i sestre 3%. U periodičnoj katatoniji očigledan je višak homolohnih psihoza: postojao je rizik od 33,7% za majke, 15,4% za očeve i 24,4% za braću i sestre. Kvota oštećenih roditelja (33 od 161) bila je veća od kvote braće i sestara (26 od 162). U periodičnoj katatoniji, 59% porodica je bilo višestruko pogođeno eksprimiranim unilinealnim vertikalnim prenosom. U 10% porodica tri uzastopne generacije patile su od bolesti i liječene u bolnici. Rezultati studije doveli su do sljedećih hipoteza: Periodična i sistematska katatonija su valjane podskupine DSM-III-R shizofrenije. U sistematskim katatonijama nasljednost je vrlo niska. Periodična katatonija je porodični poremećaj. Homogenost porodičnih psihoza i unilinealni vertikalni prenos sa predviđanjem su u skladu s glavnim genskim efektom. Čini se da periodična katatonija predstavlja perspektivnog kandidata za molekularno-genetičku procjenu.
^Leonhard, K. Classification of Endogenous Psychoses and their Differentiated Etiology. (2nd ed.) New York: Springer-Verlag (pub.) 1999.
^Stober, G., Saar, K., Ruschendorf, F., Meyer, J., Nurnberg, G., Jatzke, S., Franzek, E., Reis, A., Lesch, K.-P., Wienker, T. F., Beckmann, H. Splitting schizophrenia: periodic catatonia-susceptibility locus on chromosome 15q15. Am. J. Hum. Genet. 67: 1201-1207, 2000. PubMed: 11001582
^Stober, G., Seelow, D., Ruschendorf, F., Ekici, A., Beckmann, H., Reis, A. Periodic catatonia: confirmation of linkage to chromosome 15 and further evidence for genetic heterogeneity. Hum. Genet. 111: 323-330, 2002. PubMed: 12384773
^Xu, B., Ionita-Laza, I., Roos, J. L., Boone, B., Woodrick, S., Sun, Y., Levy, S., Gogos, J. A., Karayiorgou, M. De novo gene mutations highlight patterns of genetic and neural complexity in schizophrenia. Nature Genet. 44: 1365-1369, 2012. PubMed: 23042115
^Beckmann, H., Franzek, E., Stober, G. Genetic heterogeneity in catatonic schizophrenia: a family study. Am. J. Med. Genet. 67: 289-300, 1996. PubMed: 8725746
^Stober, G., Franzek, E., Lesch, K. P., Beckmann, H. Periodic catatonia: a schizophrenic subtype with major gene effect and anticipation. Europ. Arch. Psychiat. Clin. Neurosci. 245: 135-141, 1995. PubMed: 7669819