Kh-101/102

KH-101 / KH-102
Upotreba
U službi	U upotrebi
Korisnici	Rusija
Ratovi	Ukrajina 2022.
Proizvodnja
Proizvođač	МКБ "Радуга" (MKB Raduga)
Varijante	KH-101, KH-102
Opis oružja
Težina	2.300 kg
Dužina	7,45 m
Visina	0,51 m
Maks. domet	2.000-3.000 km
Spremnik municije	jedna bojeva glava težine 400 kg
Brzina zrna	0,75 mach

KH-101 i KH-102 su krstareći projektili koji se lansiraju iz zraka, a koje trenutno razvija Rusija. Izvori navode da razvojni program slijedi dizajn programa KH-55. Varijanta KH-101 je konvencijalni raketni sistem, dok je KH-102 nuklearna varijanta. Smatra se da će ovo biti raketa koja će u budućnosti zamijeniti konvencijalne i nuklearne varijante KH-55.

Domet rakete je dosta sličan kao i kod prethodne KH-55, mada je vrlo teško postići konsenzus među različitim izvorima. Mnogi izvori procjenjuju domet na 2000 do 3000 km. Iako ovaj domet odgovara onom kod njegovih prethodnika, mnogi smatraju da bi on mogao doseći i 3.500 km, kao kod varijante KH-555. Ruski mediji su prvobitno navodili domet i do 10.000 km, međutim on ne bi mogao biti realan jer je većina modernih sistema dugog dometa sposobna doseći oko 2.500 km.

Vjeruje se da je duga 7,45 m, promjera 0,51 m, te da pri lansiranju ima težinu od 2.300 kg. Izvještaji navode da je napravljena od kompozitnih materijala. Ova raketa krstari na visini od 15 km brzinom od 0,75 maha. U posljednjoj fazi leta, raketa se spušta na visinu od 30 do 70 m prije nego što pogodi metu. Varijanta KH-101 nosi jednu konvencionalnu bojevu glavu težine 400 kg, dok KH-102 može nositi jednu nuklearnu bojevu glavu snage 250 kT. Obje varijante koriste inercijalni navigacijski sistem kombiniran sa GLONASS-om i prepoznavanjem terena. Za posljednju fazu leta, rakete koriste TV/infracrveni sistem prepoznavanja mete. Očekuje se da će projektili imati tačnost pogađanja mete od 10 do 20 m.

Prvi testovi izvršeni su 1995. godine. Smatra se da su projektili gotovo spremni za upotrebu, a možda već i u upotrebi. U augustu 2003. objavljeno je da je KH-101 ušao u inicijalnu operativnu upotrebu, međutim izvještaj iz 2011. navodi da je još uvijek u razvoju. Zamjenik ministra odbrane Rusije objavio je 2012. da će ovaj sistem ući u upotrebu u bliskoj budućnosti.