Riton
Riton je keramička posuda iz srednjeg neolita, pronađena na brojnim lokalitetima Sredozemnog mora i bližoj unutrašnjosti. Istraživanja neolitskog naselja Danilo u Hrvatskoj dala su na desetine ovakvih predmeta.
Prvi nalazi ritona u Bosni i Hercegovini iskopani su na lokalitetu Kakanj 1947. i 1954. god.[1] Do tada su bili pronađeni na dvije lokacije u sjevernoj Grčkoj i u okolini Trsta. I Riton je zatim pronađen u Zelenoj pećini i Obre I i na još nekoliko nalazišta u Dalmaciji.[2] Alojz Benac i Josip Korošec, istraživači ovih lokaliteta, su zaključili da se radi o kultnoj vazi, upotrebljavanoj u religijskim i magijskim obredima. Korošec je smatrao da se radi o kultu vode, dok je Benac smatrao da se radi o kultu plodnosti. Bile su rasprostranjene od Korinta u Grčkoj do Trsta.
Na osnovu kasnijih istraživanja zaključeno je da neolitske kulture nisu bile izolovane, u sebe zatvorene zajednice. Postojali su živi kontakti između srednje Bosne i Jadrana, kao i duž svih obala Sredozemnog mora. Jesu neolitske kulture bile sjedilačke, ali su pojedinci putovali, upoznavali se, razmjenjivali materijalna dobra i ideje i stvarali duhovno jedinstvo.[3]
Ritoni iz Kaknja i Obre I su posude na četiri zadebljale noge, sa širokim kosim otvorom i velikom drškom iznad ovog otvora. Unutrašnji dio ovih posuda, prostor među nogama i donja površina drške obojeni su u crvenu boju koja je nanošena poslije pečenja posude. Na nogama ritona dosta često su urezani motivi bodljikave žice, koji u nekim slučajevima zatvaraju tzv. Sunčev kolut.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Student : Edina Kadić – Mentor: dr. sc. Tihomila Težak Gregl: Obre I Kameno doba Bosne i Hercegovine". Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Katedra za arheologiju. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Kakanjska kultura, Strana 99". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Arhivirano s originala, 1. 10. 2019. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.