Behistunski natpisi

Behistunski natpisi
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Iran
Godina uvrštenja	2006.
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	(ii) i (iii)
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1222
Koordinate	34°23′18″N 47°26′12″E / 34.38833°N 47.43667°E
	Behistunski natpisi class=notpageimage\| Lokacija Behistunskih natpisa u Iranu

Behistunski natpisi (također poznati kao i Bisitun ili Bisutun, perz. بیستون, staroperz. Bagastana: „Božje mjesto ili zemlja“^[1]) su starovjekovni višejezični zapisi koji se nalaze na planini Behistun u Kermanšaškoj pokrajini pokraj grada Kermanšaha u zapadnom Iranu.^[2] Datiraju iz 6. stoljeća pr. Kr., odnosno iz doba vladavine Darija I. Velikog, vladara Perzijskog Carstva.

Natpisi uključuju tekstove pisane na klinastom pismu na tri jezika; perzijskom, elamskom i babilonskom.^[3] Britanski vojni časnik Henry Rawlinson^[4] je kopirao natpise u dva dijela, 1835. i 1843. godine. Rawlinson je uspio prevesti klinasto pismo na perzijskom jeziku 1838., dok su elamske i babilonske tekstove 1843. preveli Rawlinson i njegovi suradnici. Babilonski zapisi su kasniji oblik akadskog jezika, dok oba spadaju u semitske jezike. U doba otkrića, Behistunski zapisi su za klinasto pismo imali jednaki značaj kao i Kamen iz Rosette za egipatske hijeroglife; radilo se o dokumentu pomoću kojeg je bilo moguće dešifrirati drevno i zaboravljeno pismo.

Behistunski natpisi su otprilike 15 m visine i 25 m širine, a uklesani su u vapnenačku liticu koja se nalazila uz antičku cestu koja je spajala glavne gradove Babilonije i Medije (Babilon i Ekbatanu). Radi se o jako nepristupačnom mjestu budući kako su drevni graditelji izravnali litici nakon završetka klesanja natpisa. Perzijski tekst sastoji se od 414 redaka posloženih u pet stupaca; elamski od 593 redaka u osam stupaca, dok se babilonski sastoji od 112 redaka.

Ove natpise je dao urezati perzijski vladar Darije I. Veliki,^[5] čija je figura također uklesana iznad natpisa. Reljef ga prikazuje naoružanog lukom, te s lijevom nogom nad grudima osobe koja leži, za koju se pretpostavlja kako se radi o uzurpatoru Gaumati kojeg je Darije svrgnuo s perzijskog trona. Darije se na reljefu prikazuje kako pristiže s lijeva u pratnji dvaju dvoranina, dok deset figura (visine 1 m) pristižu s desna i drže ruku na ramenu onog ispred, što simbolizira jedinstvo pokorenih naroda. Zoroastrijski simbol faravahar lebdi iznad ljudskih figura, a simbolizira blagoslov božanstva Ahura Mazde. Pretpostavlja se kako je jedna ljudska figura dodana na reljef nakon svršetka klesanja, a nalazi se na odvojenom kamenom bloku pričvršćenom na postojeću strukturu pomoću željeznih klinova i olova.

Poveznice

Izvori

↑ Behistunski natpisi (Livius.org). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2007. Pristupljeno 6. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Enciklopedija Britannica: Bisitun
↑ Behistun (Archaeology.about.com). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2011. Pristupljeno 6. kolovoza 2009.
↑ Enciklopedija Britannica: Perzijski natpisi na klinastom pismu
↑ Behistunski natpisi (enciklopedija Iranica). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009. Pristupljeno 6. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Behistunski natpisi

[1] Behistunski natpisi (Livius.org). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2007. Pristupljeno 6. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[2] Enciklopedija Britannica: Bisitun

[3] Behistun (Archaeology.about.com). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2011. Pristupljeno 6. kolovoza 2009.

[4] Enciklopedija Britannica: Perzijski natpisi na klinastom pismu

[5] Behistunski natpisi (enciklopedija Iranica). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009. Pristupljeno 6. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]