Davorija

Davorije su bile rodoljubive pjesme nastale 30-tih godina 19. stoljeća u vrijeme Ljudevita Gaja, ilirskog pokreta i buđenja nacionalne svijesti južnoslavenskih naroda.

Davorije su bile programatske pjesme ozbiljnog patetičnog tona, mnogo borbenije od budnica. Pjesnici se u njima služe jakim riječima. Pjesme su često pisane imperativno, kao poziv u boj za narodnost i slobodu. Podrijetlo naziva davorija jest u imenu fiktivnog^[1] staroslavenskog boga rata Davora.

Pored Hrvata, davorije imaju i Srbi i Slovenci.

Izvori

↑
»Poglavlje za sebe predstavlja hrvatski mitski svijet u brojnim dramskim djelima hrvatske renesanse i baroka, posebice u komedijama i pastoralama, od Marina Držića (1508.–1567.) do Ivana Gundulića (1589.–1638.). Zbivanja u njima smještena u mitsku Dubravu. Tu u Dubravi nastaje novi, slovinski (hrvatski) mitski svijet, jer su staroga već odavna zaboravili Vile dobivaju svoja imena, izmišljaju se novi hrvatski bogovi (npr. Slovan, Davor, Lero), bogovi čija imena i danas pričinjavaju dobronamjernim a nekritičnim "mitolozima" podosta glavobolje.«
(Vitomir Belaj, „Hod kroz godinu”, 2. dopunjeno izdanje, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2007., str. 48.)

Vanjske poveznice

Davorija, Hrvatska enciklopedija

Nedovršeni članak Davorija koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] 
»Poglavlje za sebe predstavlja hrvatski mitski svijet u brojnim dramskim djelima hrvatske renesanse i baroka, posebice u komedijama i pastoralama, od Marina Držića (1508.–1567.) do Ivana Gundulića (1589.–1638.). Zbivanja u njima smještena u mitsku Dubravu. Tu u Dubravi nastaje novi, slovinski (hrvatski) mitski svijet, jer su staroga već odavna zaboravili Vile dobivaju svoja imena, izmišljaju se novi hrvatski bogovi (npr. Slovan, Davor, Lero), bogovi čija imena i danas pričinjavaju dobronamjernim a nekritičnim "mitolozima" podosta glavobolje.«
(Vitomir Belaj, „Hod kroz godinu”, 2. dopunjeno izdanje, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb 2007., str. 48.)

[1]