Isfahan
Isfahan ↓1 (perzijski: اصفهان [esfæˈɦɔːn]), također poznat i kao Ispahan ili Esfahan ↓2, grad u središnjem Iranu i administrativno sjedište Isfahanske pokrajine. Nalazi se oko 400 kilometara južno od glavnoga grada Teherana, na rubu planinskog masiva Zagros odnosno u dolini rijeke Zajande-Rud. Grad ima 1,600.554 stanovnika, a šire gradsko područje oko dva milijuna što ga čini drugom aglomeracijom po veličini u zemlji.
Isfahan | |
---|---|
اصفهان Spadana, Spahan, Sepahan, Espahan, Hispahan, Esfahan | |
Isfahanske znamenitosti | |
Nadimak: Nesfe Džahan („Pola svijeta”) | |
Država | Iran |
Pokrajina | Isfahanska pokrajina |
Vlast | |
• Gradonačelnik | Morteza Sakaeian Nedžad |
Površina | |
• Ukupna | 106.179 km² |
Visina | 1590 m |
Koordinate | 32°41′N 51°41′E / 32.683°N 51.683°E |
Stanovništvo (2006.) | |
• Entitet | 1,583.609 |
Vremenska zona | IRST (Iransko standardno vrijeme) (UTC+3:30) |
• Ljeto (DST) | IRDT (UTC+4:30) |
Stranica | www.isfahan.ir |
Plan grada Isfahana | |
Povijest
urediIsfahan je bio značajno gradsko središte još u predislamsko doba, no nagli razvoj grada započinje nakon islamskog osvajanja 640. godine. Najveći je procvat doživio u doba vladavine dinastije Safavida koji su Isfahan 1598. proglasili prijestolnicom i u njemu podigli brojne velebne građevine i zasadili vrtove. U 17. stoljeću u gradu živi oko 600.000 stanovnika, ne samo iranskih šijita, već i velik broj armenskih kršćana, Gruzijaca i Židova.
Upravo iz razdoblja vladavine Safavida (16. i 17. stoljeće) potječe većina impresivnih džamija koje spadaju među najznačajnije u Iranu, a mnoge su uvrštene na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na tom se popisu nalazi i veličanstveni Imamov trg (ranije poznat i kao Meidān-e Šāh - „Šahov trg” ili Nakš-e Džahan - „Slika svijeta”), građen između 1590. i 1595. godine. Sa svojom površinom od gotovo 9 hektara spada među najveće trgove na svijetu.
Godine 1722. Isfahan osvajaju paštunski Hotakiji, čime započinje postupni pad političkog značenja ovog grada. Tako Isfahan gubi status prijestolnice, a glavni grad postaje Mašhad, kasnije Širaz odnosno Teheran.
No Isfahan do današnjeg dana ostaje važno kulturno, obrazovno, vjersko i gospodarsko središte. Ekonomsku okosnicu stoljećima čini tradicionalni umjetnički obrt, poput proizvodnje svjetski poznatih perzijskih sagova, a dvadesetih godina 20. stoljeća (dolaskom na vlast pahlavijske dinastije) počinje se razvijati i moderna industrija pa Isfahan postaje i značajan industrijski centar (prehrambena, metaloprerađivačka, naftna, tekstilna industrija). Osim toga, grad je jedan od centara spornog iranskog nukleranog programa.
Spomenici i znamenitosti
urediSakralni objekti
uredi- Saborna džamija u Isfahanu (Masdžid-e Džame), 9. st.
- Džamija Monar Džonban, 14. st.
- Šahova džamija (Imamova džamija), 17. st.
- Hakimova džamija, 17. st.
- Džamija šeika Lotfalāha, 17. st.
- Katedrala sv. Spasa (Vank) Armenske apostolske crkve, 17. st.
Palače
uredi- Kraljevska palača Ālī Kāpū, 17. st.
- Palača Talar-e-Ašraf, 17. st.
- Palača Hašt Behešt (Palača osam rajeva), 17. st.
- Palača-paviljon Čehel Sotun (Palača četrdeset stupova), 17. st.
Mostovi
uredi- Pol-e Šahrestan, vjerojatno 11. st
- Si-o-se Pol (Most na 33 luka), 17. st.
- Pol-e Hadžu, 17. st
- Pol-e Džuj, 17. st
Galerija
uredi-
Saborna džamija
-
Šahova džamija
-
Džamija šeika Lotfallāha
-
Armenska katedrala
-
Palača Ālī Qāpū
-
Palača Chehel Sotoun
-
Palača Hasht Behesht
-
Most Pol-e Khaju
-
Veliki bazar
-
Trg Meidān-e Emām
-
Abbasi Hotel, ranije karavan-saraj Mādarshāh
Poveznice
urediVanjske poveznice
uredi- Službene stranice grada Isfahana Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2010. (Wayback Machine)