Ruholah Homeini

Ruholah Homeini (perz. موسوی خمینی, Homein, 22. rujna 1902. – Teheran, 3. lipnja 1989.), poznat još kao Ajatolah Homineini i Imam Homeini, iranski političar, ajatolah, osnivač Islamske Republike Iran i njen vrhovni vođa od 3. prosinca 1979. do svoje smrti.

Ruholah Homeini موسوی خمینی
Rođenje	22. rujna 1902. Homein, Iran
Smrt	3. lipnja 1989. Teheran, Iran
Zanimanje	teolog, političar
1. vrhovni vođa Islamske Republike Iran
3. prosinca 1979. – 3. lipnja 1989.
Prethodnik	nitko (ured osnovan)
Nasljednik	Ali Hamenei

Životopis

Imam Homeini se obraća novinarima u Parizu

Mezar Imama Homeinija u njegovom mauzoleju u Teheranu

Potjecao je iz ugledne perzijske obitelji iz Nišapura koja se u 18. stoljeću odselila u sjevernu Indiju, a potom se 1939. godine vratila u Iran odnosno nastalila u Homeiniju (današnja pokrajina Markazi). Ruholah Musavi Homeini u ovom je gradiću rođen 22. rujna 1902. godine. Već sljedeće godine njegov otac Mostafa Hindi ubijen je u prosvjedima i kroz čitavo djetinjstvo odgajala ga je majka. Od 1920. godine u Araku i Komu pohađao je studije islamskog prava (fikuh) i zakona (šerijat), te filozofije, pjesništva i misticizma (irfan). Homeinijevi profesori bili su Ali Akbar Jazdi, Džavad Aga Maleki Tabrizi, Rafi Kazvini i Mirza Muhamed Ali Šahabadi, a filozofima i misticima koji su najviše utjecali na njegov opus smatraju se Aristotel, Platon, Mula Sadra, Ibn Arabi, Avicena i Mansur al-Haladž. Od 1930-ih godina nadalje radio je kao lektor i predavač u Nadžafu i Komu.

Političko djelovanje Homeinija započinje ranih 1942. godine kada objavljuje „Otkrivanje tajni” (perz. Kašf al-Asrar), svoju prvu knjigu u kojoj iznosi protuargumente sekularnim stavovima Ahmada Kasravija. Homeini se nadalje u govorima gorljivo suprotstavljao prozapadnjačkim idejama M. Reze Pahlavija, a sukob konzervativnih i režimskih struja osobito je došao do izražaja 1963. godine kada Homeini postaje glavnim ajatolahom dok Pahlavi istovremeno pokreće društveno-političke reforme poznate kao Bijela revolucija. Početkom lipnja navedene godine Homeini je uhićen i stavljen u dvomjesečni kućni pritvor, što ubrzo rezultira općim prosvjedima diljem zemlje i smrću 400 ljudi. Sljedeće godine Homeini u javnom govoru oštro napada Pahlavijev kontroverzni prijedlog o usvajanju novog zakona prema kojem se Amerikanci stacionirani u Iranu izuzimaju iz nadležnosti iranskih sudova. U studenom 1964. godine određena mu je višemjesečna zatvorska kazna, a ubrzo ga osobno posjećuje premijer Hasan-Ali Mansur i traži javnu ispriku. Nakon Homeinijevog kategoričnog odbijanja, Mansur ga fizički napada što ponovo rezultira otvorenim sukobima iranskih političkih frakcija. Nekoliko dana kasnije Homeini je prognan u Tursku, a Hasan-Ali Mansur početkom sljedeće godine biva ubijen u atentatu.

Homeini u egzilu provodi 14 godina; prvo 11 mjeseci u turskoj Bursi, potom 13 godina u iračkom Nadžafu, te konačno četiri mjeseca u Parizu. Godine 1970. napisao je Velajat-e Fakih, svoje najpoznatije djelo o šijitskoj doktrini vlasti u kojoj se isprepliću teokratski i republikanski elementi. Masovni iranski prosvjedi i štrajkovi od siječnja 1978. godine nagnali su Pahlavija na bijeg iz zemlje u siječnju sljedeće godine, a nekoliko dana kasnije Homeini se iz progonstva vratio u Teheran gdje su ga dočekali milijuni ljudi. Pahlavijska monarhija je službeno okončana 11. veljače 1979. kada je iranska vojska (ranije vjerna Pahlaviju) proglasila neutralnost, a sama iranska revolucija završila je 1. travnja kada je nakon referenduma pobjedom od 98,2% proglašena Islamska Republika Iran. Novi ustav utemeljen uglavnom na Velajat-e Fakihu usvojen je u prosincu iste godine kada Homeini postaje vrhovni vođa. Njegova vlast obilježena je oštrim političkim sukobima sa Sjedinjenim Američkim Državama odnosno iračkim napadom na Iran. Preminuo je u Teheranu 3. lipnja 1989. godine i sahranjen je u mauzoleju na jugu grada.

Vanjske poveznice

• (perz.) Rouhollah.ir

Prethodi:	Vrhovni vođa Islamske Republike Iran 1979. – 1989.	Slijedi:
'		Ali Hamenei