Svjetsko more
Svjetsko more ili svjetski ocean međusobno je povezani sustav oceanskih voda Zemlje koji se sastoji od većega dijela hidrosfere i koji obuhvaća 361.132.000 km2 (139.434.000 sq mi) (70,8%) površine Zemlje, s ukupnim volumenom od 1.332.000.000 km3 (320.000.000 cu mi).[1]
Organizacija
urediJedinstvo i neprekidnost Svjetskoga mora, uz relativno slobodnu razmjenu njegovih dijelova, od temeljnog je značaja za oceanografiju.[2] Svjetsko more podijeljeno je na nekoliko osnovnih oceanskih područja koja su ograničena kontinentima i različitima oceanografskima obilježjima: Atlantski ocean, Arktički ocean (koji se ponekad smatra morem Atlantskoga oceana), Indijski ocean, Tihi ocean i Južni ocean kojeg je definirala Međunarodna hidrografska organizacija (engleski: International Hydrographic Organization, skraćeno IHO) 2000. godine na temelju dokaza da ovo područje Svjetskoga mora ima poseban ekosustav i jedinstven utjecaj na globalnu klimu.[3] Zauzvrat, oceanske vode isprepliću se s mnogim manjim morima i zaljevima.
Svjetsko more je u nekome obliku na Zemlji postojala eonima a pojam seže u antiku u obliku Okeana. Suvremeni pojam Svjetskoga mora skovao je početkom 20. stoljeća ruski oceanograf Juli Mihajlovič Šokalski kako bi označio neprekidni ocean koji pokriva i zaokružuje većinu Zemlje[4]
Promatrajući sa Zemljinoga južnoga pola, Atlantski, Indijski i Tihi ocean mogu izgledati kao izbočine koje se pružaju prema sjeveru od Južnoga oceana. Dalje prema sjeveru Atlantski ocean se pretvara u Arktički ocean koji je povezan s Tihim oceanom preko Beringovoga prolaza, tvoreći neprekidno vodeno prostranstvo.
- Tihi ocean, najveći ocean, prostire se od Južnoga oceana do Arktičkoga oceana, obuhvaća prostor između Australije, Azije i Amerika. Tihi ocean se susreće s Atlantskim oceanom južno od Južne Amerike kod rta Horn.
- Atlantski ocean, drugi najveći ocean, prostire se od Južnoga oceana između Amerika, Afrike i Europe do Arktičkoga oceana. Atlantski ocean se susreće s Indijskim oceanom južno od Afrike kod Agulhaškoga rta.
- Indijski ocean, treći najveći ocean, prostire se prema sjeveru od Južnoga oceana do Indijskoga potkontinenta, Arapskoga poluotoka i Jugoistočne Azije u Aziji, i između Afrike na zapadu i Australije na istoku. Indijski ocean se susreće s Tihim oceanom u blizini Australije.
- Arktički ocean, najmanji je ocean. Spaja se s Atlantskim oceanom u blizini Grenlanda i Islanda te s Tihim oceanom kod Beringovoga prolaza. Arktički ocean prekriva Zemljin sjeverni pol. U Zapadnoj hemisferi dodiruje Sjevernu Ameriku, a u Istočnoj Skandinaviju i Sibir. Arktički ocean je djelomično prekriven morskim ledom čija veličina ovisi o godišnjem dobu.
- Južni ocean, predloženi je i drugi najmanji ocean. Arktički ocean okružuje Antarktiku, a dominira antarktička cirkumpolarna struja. Antarktički ocean je obično definiran kao ocean koji se prostire južno od 60° južne geografske širine. Južni ocean je djelomično prekriven morskim ledom čija veličina ovisi o godišnjem dobu.
Vidi još
urediIzvori
uredi- ↑ "WHOI Calculates Volume and Depth of World's Oceans", Ocean Power Magazine, pristupljeno 6. veljače 2020.
- ↑ Spilhaus, Athelstan F. 1942 (Jul.). "Maps of the whole world ocean." Geographical Review (American Geographical Society). Vol. 32 (3): pp. 431-5.
- ↑ Rosenberg, Matt (1. svibnja 2005.). "Do You Know the World's Newest Ocean?". ThoughtCo. Pristupljeno 6. veljače 2020.
- ↑ Bruckner, Lynne and Dan Brayton (2011). Ecocritical Shakespeare (Literary and Scientific Cultures of Early Modernity). Ashgate Publishing, Ltd. ISBN 978-0754669197.
Dodatna literatura
uredi- Chekin, L. 2002. "The world ocean in medieval cartography". Moscow: S. I. Vavilov Institute of the History of Science and Technology of the Russian Academy of Sciences; thesis for Museum of the World Ocean congress.
- "Ocean". The Columbia Encyclopedia, 6th ed. 2003. New York: Columbia University Press; also,
- Danabasoglu, Gokhan ; McWilliams, James C.; & Gent, Peter R. 1994. "The role of mesoscale tracer transports in the global ocean circulation". Science: vol. 264. (no. 5162), pp. 1123–1126.
- Levitus, Sydney; Antonov, John I.; Boyer, Timothy P.; and Stephens, Cathy. 2000. "Warming of the world ocean": abstract, article. Science: vol. 287. (no. 5461), pp. 2225–2229.
- Spilhaus, Athelstan F. 1942. "Maps of the whole world ocean." Geographical Review: vol. 32 (no. 3), pp. 431–5.
- UN Atlas of the Oceans:
