Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                

Vuk Vrhovac

hrvatski dijabetolog

Vuk Vrhovac (Srijemski Karlovci, 13. studenoga 1903.Zagreb, 26. svibnja 1952.) bio je hrvatski liječnik, pionir dijabetologije i organizator domaće proizvodnje inzulina i jetrenih preparata.[1][2]

Vuk Vrhovac

Rođenje 13. studenoga 1903.
Srijemski Karlovci
Smrt 26. svibnja 1952.
Zagreb
Polje endokrinologija
Poznat po proizvodnji inzulina
Portal o životopisima

Klasičnu gimnaziju pohađao je u svom rodnom mjestu i Zagrebu. Nakon završetka studija na medicinskom fakultetu u Zagrebu, 1933. i 1934. godine kao pitomac Rockefellerove zaklade boravi u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji studirajući endokrinologiju i proizvodnju inzulina.[1]

Radi na Sveučilištu u Torontu i Laboratoriju Connaught kod dr. Fredericka Bantinga (otkrivačem prvog svjetskog inzulina 1921. godine).[3]

Također posjećuje Collipov Institut (Sveučilište McGill), Thorndike Memorial Laboratory (Harvard), Rockefellerov Institut u New Yorku, Carnegie Institute (Sveučilište John Hopkins) i ustanove u Washingtonu i Philadelphiji.[4][5]

U Europi, radi na National Institute for Medical Research u Londonu i na Farmakoterapijskom institutu u Amsterdamu.[4]

Na povratku u zemlju, radi na proizvodnji inzulina - koju je i osnovao. Bio je organizator i proizvođač prvog jugoslavenskog inzulina (1935. u sklopu Škole narodnog zdravlja i Centralnog higijenskog zavoda).

Kasnije organizira širu državnu proizvodnju inzulina u sklopu PLIBAH-a (današnja Pliva). Inzulin je izoliran iz telećih žlijezda te potom kristaliziran (uz suradnju Miha Piantanide i biokemičarke Marijane Hermann 1939. godine). Lijek se pojavljuje na tržištu od 1940. godine pod imenom “Insulin-Zagreb” - biološki standardiziran po preporukama Liga naroda.[6]

Bio je to uspjeh na svjetskim razmjerima jer je omogućio lokalnu skrb inzulinom umjesto tadašnjeg uvoza preparata iz Austrije i Danske.[6]

Na projektu su radili i budući hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog.[7]

Vuk Vrhovac i Andrija Štampar

Iste te godine (1940.), osnovao je Savjetovalište za dijabetičare, prvo u ovom dijelu Europe, koji se kasnije pretvara u Centar za dijabetes. Temeljna zamisao bila je objedinjavanje kliničkog, znanstvenog i edukacijskog rada u istoj ustanovi kako bi se dijabetičkim bolesnicima mogla pružiti cjelokupna skrb. Bio je to prvi takav model u Europi, koji će kasnije biti baza "Hrvatskog modela" liječenja šećerne bolesti, međunarodno prihvaćenog od Svjetske zdravstvene organizacije kao hrvatskim proizvodom.[7][8]

"U današnje doba, kada medicina pruža tako sjajne mogućnosti za liječenje ove bolesti, pustiti jednog dijabetičara da živi i umre kao invalid samo zato što nema sredstava za liječenje, zbilja je prava društvena sramota koja se ničim ne da opravdati."[7]

Od 1946. godine vodio je Zavod za kliničku endokrinologiju pri zagrebačkoj Klinici za unutrašnje bolesti.

Godine 1947. boravi u Švedskoj, Engleskoj, Danskoj, Švicarskoj i Nizozemskoj radi studija kliničke endokrinologije (pitomac Svjetske zdravstvene organizacije).

Vuk Vrhovac i Desanka Štampar

Bio je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dopisni član JAZU. Objavio je oko 20 znanstvenih radova, 14 popularno-medicinskih članaka, 3 popularno-medicinske knjige (Šećerna bolest i njezino liječenje, u 3 izdanja, Alkohol-nikotin i srce, Voće i voćne dijete u zdravlju i bolesti).

Član uredništva nizozemskog medicinskog časopisa „Excerpta medica”. Član britanskog „Royal Society of Medicine”.

Istaknuti predstavnik trezvenjačkog pokreta, još kao srednjoškolac organizirao je kolo Saveza trezvene mladeži u svojemu rodnom gradu. U Zagrebu osnovao je veći broj kola Saveza trezvene mladeži. Bio je glavni urednik lista Novi Život od 1929. do 1938. Držao je predavačke turneje o anti-alkoholizmu kroz gradove bivše Savske i Primorske banovine. Uredio i priredio Narodnu čitanku o alkoholu (Andrija Štampar, 1931.).[9] Predaje u tečajevima za usavršavanje liječnika u Školi narodnog zdravlja.[1]

Bavio se i prijevodima s njemačkog kao student (Anorganska kemija C. Oppenheimera, Socijalna kultura i Odgoj Volje F. W. Foerstera).

Šećerna bolest i njezino liječenje, dr. Vuk Vrhovac (II. izdanje 1939.[10])

Spomen

uredi

Izvori

uredi
  1. a b c Metelgrad - Detalji o Autoru. library.foi.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
  2. Vrhovac, Vuk | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
  3. autor, Gost. 14. travnja 2021. Povijest inzulina (1. dio). NaInzulinu.com (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2023.
  4. a b Vrhovac, Vuk. 1935. LIJEČNIČKI VJESNIK : GLASILO HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA. LIJEČNIČKI VJESNIK : GLASILO HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA. Zagreb. str. 30–35
  5. Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora - - Godina: 1935 - Broj: 1. library.foi.hr. Pristupljeno 13. srpnja 2023.
  6. a b Pliva d. d. | Hrvatska tehnička enciklopedija. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 8. listopada 2022.
  7. a b c d Development cooperation through the legacy of the non-aligned movement (PDF)
  8. Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 7. lipnja 2023.
  9. Štampar, Andrija. 1931. Narodna čitanka o alkoholu. Izd. Jugoslavenskog saveza trezvenosti etc... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  10. Vrhovac, Vuk. 1939. Šećerna bolest i njezino liječenje. Priručna knjiga za dijabetičare. Tipografija D.D... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  11. Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.
  12. Sveučilišna klinika za dijabetes i endokrinologiju. www.kb-merkur.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.