Đakovo

Đakovo je grad u Slavoniji, u istočnoj Hrvatskoj, koji administrativno pripada Osječko-baranjskoj županiji.

Đakovo Diacoveniss
Đakovačka katedrala
Đakovo Diacoveniss
Koordinate: 45.31°N 18.41°E / 45.31; 18.41
Država	Hrvatska
Županija	Osječko-baranjska
Uprava
• Gradonačelnik	Marin Mandarić (HDZ)
Stanovništvo
• Ukupno	27,745 (2.011,)
Vremenska zona	UTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)	UTC+2 (CEST)
Poštanski broj	31400
Pozivni broj	031

Gradska naselja i četvrti

U sastav grada Đakova ulazi 9 naselja (stanje 2006), a to su: Budrovci, Đakovo, Đurđanci, Ivanovci Gorjanski, Kuševac, Novi Perkovci, Piškorevci, Selci Đakovački i Široko Polje.

Zemljopisni položaj

Grad Đakovo nalazi se u srcu Slavonije na istoku Republike Hrvatske.
Zemljopisni položaj grada:

• sjeverna širina 45º 31'
• istočna dužina 18º 41'
• Nadmorska visina 111 m
• Površina grada 170 $km^{2}$

Demografija

Kretanje broja stanovnika šireg područja grada Đakova nakon 2. svjetskog rata:

popis	stanovnika
1953.	18.381
1961.	21.507
1971.	25. 251
1981.	27.304
1991.	29 493
2001.	30.092
2011.	27.745

Povijest

Pješačka zona Đakova

Pješačka zona Đakova

Ergela

Brojni arheološki lokaliteti nalaze se u gradu i okolici. Oni su ispisali bogatu povijest ovoga grada. Iskopavanja iz 1997. godine potvrđuju život na širem području grada već u neolitiku, oko 5500 godina prije Krista, koji kroz dugu i burnu povijest traje do današnjih dana.

U rimsko doba postojalo je ovdje naselje Certissa, a ljepotom ovog kraja bio je oduševljen rimski car Marko Aurelije Probus koji je ovdje dao zasaditi vinograde 277. godine.

1239. godine zbog nemirne situacije u Bosni uzrokovane sukobima s bogumilima, brat hrvatsko-ugarskog Bele IV., knez Koloman koji je upravljao oblasti Drava, poklonio bosanskom biskupu Ponsi grad Đakovo i cijeli taj kraj za sjedište biskupije, umjesto do tada nesigurnog Brda kod Sarajeva. Time je biskup zadržao sve duhovne ovlasti nad Bosnom. Tom darovnicom prvi put se spominje ime grada Đakova. Tu darovnicu je potvrdio 1244. i sam kralj Bela IV. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: Dyaco, Diaco, Dyacow... U dokumentima iz 1355. godine prvi puta se spominje postojanje gotičke katedrale i biskupskog dvora koji su bili opasani zidinama. Dio tog zida ostao je sačuvan do danas.

Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada dobiva naziv Jakova. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Broj stanovnika naglo raste, a 1751. godine otvara se prva škola.

Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić.

Današnja katedrala, bazilika Sv. Petra, sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup Josip Juraj Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga 4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju katedrale potrošeno je 7 000 000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.

Đakovačka biskupija je kroz svoju 760 godišnju povijest imala 62 biskupa. U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. Biskup Patačić 1706. god. obnavlja ergelu.

Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve.

Biskup Antun Mandić otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje, Bogoslovno sjemenište. Poduzima i velike gospodarske zahvate na vlastelinstvu, posebice u uzgoju vinograda. Ime mu je sačuvano u nadaleko poznatim mandićevskim vinogradima.

Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849. god. grad je u novom usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU), a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje novo lice.

Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374. god. biskup Mijo Kesarić imao je ergelu sa 90 arapskih konja, a broj im se povećao na 130 rasplodnih kobila 1524. godine. No većina tih konja izginula je zajedno s biskupom Đurom 1526. u bitci na Mohačkom polju.

Za vrijeme turske vladavine, ergela je bila u vlasništvu požeških paša. No poslije stotinu i pedeset godišnje vladavine gradom Turci su bili prisiljeni napustiti grad odvodeći pri tome konje s ergele.

Poslije dolaska Austrijanaca, obnavlja se ergela zbog potrebe za stalnom stražom u tom pograničnom području. 1806. godine ergela Lipica se pred Napoleonom seli i smješta u Đakovo. Od tada počinje uzgoj lipicanskih konja u ergeli. Na gotovo isključivi uzgoj lipicanskih konja umjesto arapskih prelazi se za biskupovanja biskupa Strossmayera. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja. Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.

Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji. Danas je Đakovo grad s preko 30.000 stanovnika.

Uz to što je biskupsko središte, gospodarsko je i kulturno središte Đakovštine.

Administracija i politika

Gradonačelnik Grada Đakova je Zoran Vinković (HDSSB). Gradom upravljaju:

• Gradsko poglavarstvo, koje je izvršno tijelo Grada Đakova
• Gradsko vijeće, koje je predstavničko tijelo građana Grada Đakova

Gradsko poglavarstvo se sastoji od 7 članova i podijeljeno je na 4 odjela:

1. Ured gradonačelnika
2. Odjel za komunalne djelatnosti i prostorno uređenje
3. Odjel za društvene djelatnosti
4. Odjel za financije

Gradsko vijeće ima 19 članova koji se biraju direktno na lokalnim izborima.

Arhitektura i znamenitosti

U dugoročnim planovima razvoja grada značajno mjesto ima turizam za čiji razvoj Đakovo i okolica imaju izvanredne uvjete. Đakovo turistima nudi obilje povijesnih, kulturnih i prirodnih vrijednosti. Unutar stare jezgre grada nalaze se brojni sakralni objekti koji čine ovaj grad prepoznatljivim u Slavoniji.

Središte Đakova je Strossmayerov trg, omeđen katedralom, kurijama, korzom, biskupskim dvorom i sjemeništem. Najistaknutiji spomenik grada je Đakovačka katedrala. Posvećena sv. Petru, građena je od 1866.-1882. godine, a za njeno podizanje je najzaslužniji biskup Josip Juraj Strossmayer. Prema riječima pape Ivana XXIII. đakovačka je katedrala "najljepša crkva između Venecije i Carigrada".

Katedrala i Biskupski dvor u Đakovu

Uz katedralu je biskupski dvor sagrađen u baroknom stilu, u kojemu je Dijecezanski muzej Đakovačke biskupije. Đakovačka je biskupija nastala bulom Universi orbis Ecclesiis pape Klementa XIV. od (9. srpnja 1773.) kada su ujedinjene stare biskupije, Bosanska i Srijemska. Katedralni trg zatvara sa sjeverne strane zgrada Bogoslovnog sjemeništa, otvorena 1914. godine. U njoj je izučavan velik broj ljudi koji su dali velik doprinos hrvatskoj katoličkoj crkvi i kulturi. Na istom se trgu nalaze i Kaptolske kurije niz baroknih kurija za stanovanje kanonika.

Pješačka ulica u staroj gradskoj jezgri naziva se Korzo, i proteže se od katedrale do crkve Svih Svetih. Korzo je svakodnevno je okupljalište svih uzrasta. Župna crkva Svih Svetih nekadašnja je turska džamija s kupolom podignuta na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, koja je tek kasnije pretvorena u crkvu. Svoj je današnji izgled dobila u 19. stoljeću. Od drugih sakralnih zdanja može se izdvojiti Samostan Sestara Svetog Križa, s crkvom, izgrađen početkom 19. stoljeća.

U starom dijelu grada također je značajan Muzej Đakovštine koji čuva nekoliko vrijednih zbirki: arheološku, kulturno-povijesnu, etnografsku, numizmatičku i umjetničku.

Korzo u Đakovu

Može se reći da je Đakovo grad Josipa Jurja Strossmayera jer je njemu posvećen i Spomenik J. J. Strossmayeru - skulptura biskupa prema skici Rudolfa Valdeca, koju je izradio akademski kipar Marijan Sušac iz Osijeka. Spomen muzej Josipa Jurja Strossmayera otvoren je 1991. godine. U šest prostorija smještena je maketa katedrale, slike i osobni biskupovi predmeti. Iza katedrale nalazi se i veliki park nazvan Strossmayerov perivoj, gdje je pozornica na kojoj se svake godine održavaju nadaleko poznati Đakovački vezovi.

Znamenitost Đakova je i Đakovačka ergela - ergela plemenitih konja lipicanaca, jedna od najstarijih u Europi, koja je pronijela glas o Đakovu daleko izvan granica Hrvatske.

Izvan Đakova nalazi se jezero Jošava. Vodotoci i jezera Đakovštine koji privlače brojne ribiče i kupače željne odmora i prekrasne prirode.

Kultura

Građ Đakovo ima mnogo manifestacija: najznačajnije su Silvestarske noći, Đakovački vezovi, Đakovački bušari, Pola nove godine, Smotra starogradskih plesova i pjesama, Ivanjski krijesovi...

Đakovački vezovi su tradicionalna međunarodna smotra folklora koja traje 2 tjedna, a završava prve srpanjske nedjelje. To je praznik cijelog tog kraja, kada ulicama na kolima ukrašenim cvijećem prolaze brojne folklorne skupine, pleše se po gradskim trgovima, bira najljepša nošnja. Istodobno se na hipodromu na ergeli održavaju konjička natjecanja u preskakanju prepona, vožnji dvoprega i četveroprega itd. Osim toga tu se održavaju susreti hrvatskih kritičara, otvaraju likovne izložbe, održavaju razni koncerti i drugi zabavni programi te priređuju brojna kulinarska natjecanja.

Grad ima i dva Kulturno umjetnička društva: KUD "Sklad"(1863) i KUD "Tena"(1985).

• KUD "Sklad" društvo je koje se bavi isključivo izvornim plesovima i pjesama grda Đakova i sudjeluje na večini Đakovačkih manifestacija i putuje širom Hrvatske. "Sklad" ima 6 sekcija: folklornu, tamburašku, mažoret, dramsku, ritmičku i informativnu. (www.kud-sklad.hr) KUD SKLAD]
• KUD "Tena" bavi se koreografiranim hrvatskim plesovima. U KUD-u djeluje niz kako folklornih, tako i tamburaških sekcija. Društvo je osnovano 1985. godine. Do sada su sudjelovali na brojnim domaćim i međunarodnim manifestacijama. (www.kud-tena.hr) KUD TENA

U Đakovu djeluju i dvije radio postaje: Radio Đakovo i Novi radio. Kino djeluje u sklopu Centra za kulturu Đakovo. U gradu se nalazi Gradska knjižnica i čitaonica te tri muzeja: Muzej Đakovštine, Dijecezanski muzej Đakovačke biskupije i Spomen muzej J.J. Strossmayera.

Obrazovanje

Visokoškolske ustanove u Đakovu:

• Katoličko bogoslovni fakultet

Srednjoškolske ustanove u Đakovu:

• Gimnazija Antuna Gustava Matoša
• Ekonomska škola Braće Radić
• Strukovna škola Antuna Horvata

Osnovnoškolske ustanove u Đakovu:

• O.Š. Ivana Gorana Kovačića
• O.Š. Josipa Antuna Čolnića
• O.Š. Vladimira Nazora Đakovo

Predškolske ustanove u Đakovu:

• Dječji vrtić Đakovo - Radićeva
• Dječji vrtić Đakovo - Vila
• Dječji vrtić Đakovo - Mažuranićeva
• Dječji vrtić Sunčev sjaj-Nazaret
• Dječji vrtić Zvrk

Udruge i društva

• Odred izviđača "Klasje" Đakovo
• Planinarsko društvo "Đakovo"
• Street - udruga za promicanje umjetnosti i kulture mladih
• Udruga informatičara Đakovo
• Hrvatski Crveni križ - Gradsko društvo Crvenog križa Đakovo
• Kinološko društvo Đakovo
• Astronomsko društvo Orion
• Udruga Šokaca Đakovštine
• Društvo pedagoga tehničke kulture Slavonija
• Đakovačka udruga studenata
• Udruga mladih Đakovo

Šport

Nogomet HNK Đakovo Croatia Košarka KK Đakovo - Mlaco ŽKK Đakovo KK Škola košarke Sedam Rukomet RK Đakovo ŽRK PAN Đakovo Odbojka ŽOK Đakovo Streljaštvo SK Đakovo Borilački sportovi Brazilian Jiu-Jitsu klub Triangle Karate klub Đakovo Klub Tajlandskog Boksa ßlitz - osnovan 2011.g. Plivanje PK Đakovo

Atletika AK Đakovo SLA Ante Perić Konjički sport KK Đakovo Šah ŠK Đakovo ŠK Dama Tenis i stolni tenis TK Đakovo STK Đakovo - osnovan 1979.g. STK Đakovo - osnovan 2009.g. Gimnastika GK Sokol Mali nogomet MNK Đakovo Boćanje BK Đakovo Ribolov ŠRU Šaran ŠRU Bajer

Kuglanje

• KK Silos
• KK Fortuna
• KK Policija
• ŽKK Đakovo

Kuglanje ima dugu tradiciju u Đakovu, najstarija kuglana u gradu koja je još u pogonu je "Dalmacija" i datira iz 1928. godine. Također postoji i Gradska liga u kojoj se natječe po 10 klubova u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Slavni ljudi

• Josip Juraj Strossmayer - biskup
• Ćiril Kos - biskup
• Đuro Patačić - biskup
• Antun Mandić - biskup
• Luka Botić - pjesnik
• Vatroslav Donegani - kipar
• Ivan Ribar - političar
• Ivo Lola Ribar - političar
• Domagoj Duvnjak - rukometaš
• Željko Seleš - poznati rukometni trener,prvak europe s Partizanom iz Bjelovara
• Stjepan Jukić - nogometaš
• Josip Tadić - nogometaš
• Mirko Ervačić - poznati ultramaratonac
• Miroslav Bičanić - nogometaš
• Jadranko Prlić - političar
• Stjepan Lucijanić - nogometaš
• Domagoj Verhas - nogometaš
• Ivan Lajtman - nogometaš
• Hrvoje Stević - šahist, juniorski prvak svijeta 1995. godine
• Marija Miholjek - TV voditeljica
• Pavao Sučić - biskup
• Adam Rajzl - književnik i novinar
• Mirko "Miro" Ćurić - književnik

Gradovi prijatelji

• Makarska (od 2006.)
• Malgersdorf
• Kirchenthumbach

Vanjske poveznice

Đakovo na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice grada
• Neslužbene stranice grada
• Turistička zajednica grada Đakova Arhivirano 2010-03-15 na Wayback Machine-u
• TotalniFM.hr

Literatura

• Mirko Marković, "Đakovo i Đakovština", u: Zbornik Đakovštine, br. 1, 1976, str. 147-349.