Anawrahta
Anawrahta Minsaw (burmanski: အနော်ရထာ မင်းစော, izgovor: [ʔənɔ̀jətʰà mɪ́ɴ sɔ́]; 1015–1078) bio je osnivač Paganskog Carstva, a također se smatra i ocem današnje burmanske nacije. Anawrahta je malu kneževinu na području Gornje Burme pretvorio u veliku državu koja se smatra jezgrom današnje Burme (Mjanmar).[1][2] Pisana, odnosno pouzdanim izvorima potvrđena historija Burme počinje upravo s njegovim stupanjem na prijestolje Pagana godine 1044.
Anawrahta အနော်ရထာ | |
---|---|
Vladavina | 16. decembar 1044 – 23. mart 1078 |
Prethodnik | Sokkate |
nasljednik | Sawlu |
Suprug/a | Pyinsa Kalayani Saw Mon Hla Manisanda |
Potomstvo | Sawlu Kyansittha |
Puno ime | Min Saw Maha Yaza Thiri Aniruddha Dewa |
Kuća | Pagan |
Otac | Kunhsaw Kyaunghpyu |
Majka | Myaunk Pyinthe |
Rođen/a | mart 1015. Pagan |
Umro/la | 23. 3. 1078. (dob: 63)[note 1] Pagan |
Religija | Theravada budizam preobraćen od ari budizma |
Anawrahta je po prvi put u historiji uspio ujediniti oblasti doline Iravadija, a rubna područja kao Shan države i Arakan (Sjeverni Rakhine) stavio pod pagansko sizerenstvo. Uspješno je zaustavio prodor Kmerskog Carstva duž Tenasserumske obale i u dolinu Gornjeg Menama, nakon čega je Pagan postala jedna od dvije velike države na području Indokine.
Anawrahta se isticao strogom disciplinom, te je uveo niz značajnih društvenih, religijskih i ekonomskih reformi koje će imati dalekosežne posljedice na dalji tok burmanske historije. Njegove društvene i religijske reforme su predstavljale temelj današnje burmanske kulture. Masovnom gradnjom brana je dotle sušno i neplodno tlo oko Pagana učinio jednim od glavnih izvora riže za Gornju Burmu, učinivši je ekonomskim temeljem za dominaciju nad okolonim područjem koja će potrajati vijekovima. Uveo je i strogi administrativni sistem koji će primjenjivati svi paganski kraljevi sve do pada dinastije 1287. Uspjeh i održavanje paganske dominacije nad dolinom Iravadi je stvorilo temelj za razvoj burmanskog jezika i kulture, i dominaciju burmanske etničke grupe nad Gornjom Burmom.
Anawrahtina vladavina je imala posljedice i izvan granica današnje Burme. Njegovo prihvaćanje theravada budizma i zaustavljanje Kmersko Carstva, koje je tada bilo hinduistička država, omogućila je toj budističkoj školi, dotle potiskivanoj u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, uporište u kome se oporavila. Zahvaljujući njemu se theravada budizam preporodio i na Cejlonu, odakle oriiginalno potiče. Uspjeh paganske dinastije je omogućio uspon theravada budizma u područjima Lan Na (sjeverni Tajland), Sijamu (centralni Tajland), Lan Xang (Laos) i samom Kmerskom Carstvu (Kambodža) u 13. i 14. vijeku.
Anawrahta se smatra jednim od najvažnijih vladara burmanske historije. Kao takav je postao predmetom brojnih legendi, burmanskog folklora i omiljena referenca i lik burmanske popularne kulture.
Izvori
urediLiteratura
uredi- Aung-Thwin, Michael (1985). Pagan: The Origins of Modern Burma. Honolulu: University of Hawai'i Press. ISBN 0-8248-0960-2.
- Aung-Thwin, Michael A. (2005). The Mists of Rāmañña: The Legend that was Lower Burma (illustrated izd.). Honolulu: University of Hawai'i Press. ISBN 0824828860, 9780824828868.
- Eade, J.C.. Southeast Asian Ephemeris: Solar and Planetary Positions, A.D. 638–2000. Cornell University Press. ISBN 0-87727-704-4.
- Hall, D.G.E. (1960). Burma (3rd izd.). Hutchinson University Library. ISBN 978-1-4067-3503-1.
- Harvey, G. E. (1925). History of Burma: From the Earliest Times to 10 March 1824. London: Frank Cass & Co. Ltd.
- Htin Aung, Maung (1967). A History of Burma. New York and London: Cambridge University Press.
- Kala, U (1720) (Burmese). Maha Yazawin Gyi. 1–3 (2006, 4th printing izd.). Yangon: Ya-Pyei Publishing.
- Kyaw Thet (1962) (Burmese). History of Burma. Yangon: Yangon University Press.
- Lieberman, Victor B. (2003). Strange Parallels: Southeast Asia in Global Context, c. 800–1830, volume 1, Integration on the Mainland. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80496-7.
- Myint-U, Thant (2006). The River of Lost Footsteps—Histories of Burma. Farrar, Straus and Giroux. ISBN 978-0-374-16342-6.
- Pe Maung Tin; G.H. Luce (1923). The Glass Palace Chronicle of the Kings of Burma (1960 izd.). Rangoon University Press.
- Phayre, Lt. Gen. Sir Arthur P. (1883). History of Burma (1967 izd.). London: Susil Gupta.
- Ricklefs, M.C.; Bruce McFarland Lockhart, Albert Lau, Portia Reyes, Maitrii Aung-Thwin, Bruce Lockhart (2010). A New History of Southeast Asia. Palgrave Macmillan. str. 544. ISBN 978-0230212145.
- Royal Historical Commission of Burma (1832) (Burmese). Hmannan Yazawin. 1–3 (2003 izd.). Yangon: Ministry of Information, Myanmar.
- Sandamala Linkara, Ashin (1931) (Burmese). Rakhine Yazawinthit Kyan. 1–2 (1997 izd.). Yangon: Tetlan Sarpay.
- South, Ashley (2003). Mon nationalism and civil war in Burma: the golden sheldrake. Routledge. ISBN 978-0-7007-1609-8.
- Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Early Times to c. 1500. ISBN 978-0-521-66369-4.
Anawrahta Rođen/a: mart 1015 Umro/la: 23. mart 1078
| ||
Kraljevske titule | ||
---|---|---|
Prethodi: Sokkate |
kralj Burme 1044–1078 |
Slijedi: Sawlu |
Greška u referenci: Oznake <ref>
postoje za skupinu imenovanu kao "note", ali nema pripadajuće oznake <references group="note"/>