Beatifikacija

Beatifikacija (latinski beatus, blagoslovljen, grčki: μακάριος, makarios i latinska riječ facere, učiniti) proglas je Katoličke crkve o mrtvim ljudima koji su po katoličkom vjerovanju dobili pristup Raju i sposobnost posredovanja u Boga u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njezino ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa kanonizacije. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov blaženi.

Papa Ivan Pavao II. beatificirao je više pokojnika negoli svi njegovi prethodnici zajedno. I sam je proglašen blaženim 1. svibnja 2011.

Povijest

Riječ beatifikacija dolazi u uporabu vjerojatno u 4. stoljeću, a prvi put se počela rabiti u Crkvi u Kartagi, no ideja je vjerojatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena s jedne dijeceze drugoj uz biskupovo odobrenje. Dokaz za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke beatifikacije biskupa u srednjem vijeku bile su skandalozne u usporedbi s današnjim beatifikacijama. Na primjer, Karlo Veliki Franački beatificrian je od strane biskupskog skupa samo kratko vrijeme poslije smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), njegovo poštovanje bilo je upitno, no ipak je dano dopuštenje da se slavi Misa u njegovu čast u Aachenu i Osnabrücku, no bez prava da ga se oslovljava "blaženim".

Papa Ivan Pavao II. revidirao je pravila praglašavanja blaženim odnosno svetim Apostolskom konstitucijom Divinus Perfectionis Magister objavljenom 25. siječnja 1983.. Ona je odredila da se u buduće mora dokazati jedno čudo da bi se založilo za beatifikaciju neke osobe, no to pravilo ne vrijedi za one koji su poginuli kao mučenici, jer je njihova svetost već dokazana pošto su poginuli za vjeru i zbog mržnje prema kršćanskoj vjeri (odium fidei).

Blaženi se ne slave u cjelokupnoj univerzalnoj kaoličkoj crkvi, nego u (arhi)dijecezama odnosno kongregacijama koje su zahtijevale beatifikaciju, te u drugima koje to zahtijevaju od Svete Stolice. Za primjer, Hrvati slave Nikolu Tavelića kojega ne slave u drugim zemljama. Ivan Duns Škot slave svi franjevci u svijetu, a od ostalih vjernika Nadbiskupija u Kölnu u Njemačkoj.

Beatifikacija koju provodi papa

Ivan Pavao II. (16. listopada 1978. – 2. travnja 2005.) promijenio je stari katolički način beatifikacije. Do listopada 2004. beatificirao je 1340 ljudi, više nego svi njegovi prethodnici od pape Siksta V. (umro 1590.), koji je uspostavio proceduru beatifikacije sličnoj danas. Nasljednik Ivana Pavla II., papa Benedikt XVI., odustao je od prakse svojih prethodnika da se beatifikacija proglašava najčešće u Vatikanu, odredivši da se svečanost provodi u (arhi)dijecezi u kojoj je pokojna osoba djelovala za života, a da mu predsjeda ordinarij te (arhi)dijeceze. Benedikt XVI. je 1. svibnja 2011. sam predvodio svečanost beatifikacije Ivana Pavla II., jer je papa na čelu Rimske arhidijeceze i u njoj djeluje.

Izvori

(en) Procedura beatifikacije
(en) Proces postajanja svetim Arhivirano 2014-02-10 na Wayback Machine-u - članak koji objašnjava postupak kanonizacije kroz povijest u Katoličkoj crkvi.
(en) title=Beatifikacija i kanonizacija