Deodoro da Fonseca
Maršal Manuel Deodoro da Fonseca (Marechal Deodoro, 5. kolovoza 1827. – Barra Mansa, 23. kolovoza 1892.) je bio brazilski oficir i prvi predsjednik te zemlje nakon što je u puču 1889. godine svrgnuo cara Pedra II i tako dokinuo Brazilsko Carstvo.
| Deodoro da Fonseca | |
|---|---|
.jpg) | |
| Mandat 26. veljače 1891. – 23. studenog 1891. | |
| Potpredsjednik | Floriano Peixoto |
| Prethodnik | inauguracijski nositelj |
| Nasljednik | Floriano Peixoto |
| Rođenje | 5. kolovoza 1827. Marechal Deodoro, Brazil(tada  Vila Madalena, Brazilsko Carstvo)
|
| Smrt | 23. kolovoza 1892. Barra Mansa, Brazil
|
| Politička stranka | nestranački |
| Supružnik | Mariana da Fonseca |
| Zanimanje | maršal |
Potpis
| |
 | |
| 1 Fonseca je na čelu države de facto bio od 15. studenog 1889. godine, no tek je 26. veljače 1891. de iure preuzeo dužnost predsjednika republike. | |
Fonseca je rođen kao treće dijete u velikoj vojnoj obitelji u gradiću na sjeveroistoku Brazila. Rano se odlučio za vojnu karijeru te je sudjelovao u gušenju Praieira pobune, brazilske reakcije na europsko Proljeće naroda 1848. godine. Sudjelovao je i u Paragvajskom ratu, gdje je stekao čin satnika. Godine 1884. stekao je čin feldmaršala, a kasnije je unaprijeđen u maršala. Zbog svoje hrabrosti i vojnog stila, Fonseca je ubrzo postao nacionalna ikona. Kada je postao guvrener države Rio Grande do Sul, Fonseca je postao gost kavana u São Paulu, gdje su se okupljali republikanski intelektualci poput Benjamina Constanta i Ruija Barbose. Kada je 1886. godine saznao da vlada naređuje hapšenja prominentnih republikanaca, Fonseca odlazi u Rio de Janeiro i preuzima vodstvo nad frakcijom vojske koja je bila sklona abolicionizmu.
Car Pedro II je osobno bio abolicionist te je čak 1840. godine oslobodio svoje robove, no smatrao je kako se abolicionizam treba provesti polagano, kako se ne bi oštetilo brazilsko gospodarstvo. Pedrova kći, princeza Isabel je 1888. godine u potpunosti ukinula ropstvo, tokom svog trećeg regentstva (dok joj je otac bio izvan zemlje). U tom je trenutku izbio državni udar bio neminovan, a Fonseca se kao nacionalni junak našao na čelu pobune. Pedro II je svrgnut 15. studenog 1889. godine, a Fonseca se nakratko našao na čelu privremene vlade koja je sazvala konstituantu koja je trebala izraditi ustav za Sjedinjene Države Brazila. Ipak, Fonseca je ubrzo došao u konflikt s civilnim republikanskim vođama. Njegov izbor za predsjednika 25. veljače 1891. prošao je tijesnom većinom i uz pomoć vojnog pritiska na Nacionalni kongres.
Fonsecina administracija bila je obilježena političkim i personalnim animozitetom između predsjednika i potpredsjednika Floriana Peixota, kao i velikom opozicijom Kongresa, koji se odlučio za politiku opstrukcije. Tokom prvih mjeseci, Fonseca je svojim ministrima dao praktički neograničenu kontrolu nad njihovim ministarstvima. Kada se tome pridodaju i arbitrarni predsjednički dekreti (poput davanja koncesije na luku Torres privatnoj kompaniji ili otvaranje države za imigrante, uz izuzetak afričkih) te grozna ekonomska politika tokom perioda znanog kao Encilhamento, ojačala je otpor Kongresa, koji se sada okupio oko Peixota, i nezadovoljstvo javnosti. Situacija je postala kritična kada je 3. studenog 1891. godine Fonseca raspustio Kongres i proglasio izvanredno stanje. Skupina zastupnika usprotivila se toj odluci te našla podršku među mornaričkim časnicima, među kojima je bio i admiral Custódio José de Melo. Fonseca se našao na rubu građanskog rata. Dana 23. studenog 1891. potpisuje ostavku i predsje predsjedništvo Florianu Peixotu.
Umro je u mjestu Barra Mansa, 23. kolovoza 1892. godine.
