Englezi
Englezi su narod germanske grane indoeuropske etno-lingvističke porodice porijeklom od starih germanskih plemena Angla, Sasa i Juta, koji u 5. vijeku naseljavaju britansko otočje tjerajući pred sobom domorodna keltska plemena. Preci Engleza, porijeklom i nizinske Njemačke, na otočja dolaze brodovima i osvajaju zemlju. Razvojem pomorstva Englezi se dalje ekspanzivno šire osvajajući nove zemlje i krajeve. Ekspanzija počinje otkrićem Amerike na početku 15. vijeka i nastavlja se u kasnijem periodu. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija i Novi Zeland zemlje su koje su osnovali preci današnjih Engleza stvarajući nove anglofonske narode.
| Englezi | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Ukupna populacija | |||||||||||||||
|
oko 90 milijuna (procjena) | |||||||||||||||
| Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||||||||||||||
| |||||||||||||||
| Jezik/ci | |||||||||||||||
| engleski jezik | |||||||||||||||
| Religija | |||||||||||||||
| kršćanstvo (Anglikanci, rimokatolici i ostale denominacije) |
Ime
uredi
Ime današnjih Engleza porijeklom je od imena plemena latinski nazivanih Angli (sing. Anguls), porijeklom iz Schleswiga, koje u staro-engleskom (old-english) glasi Englas a u germanskom Angeln. Ova grupa plemena zajedno sa Sasima i Jutima nastanila se na Britanskom otočju i dalo porijeklo narodu po kojima je nova domovina dobila ime Engla-lond (otuda England; u hrv. Engleska), u značenju "Land of the Angles". Ime Anglo-Saksonci (Anglo-Saxons) je bila kolektivna oznaka plemenima Angla, Sasa i Juta (Angles, Saxons, Jutes) koja su dolaskom na otočje u 5. vijeku postala osnivači engleske države i naroda koji sebe naziva English.
Jezik
urediDanmašnji engleski jezik je materinski jezik za preko 300 milijuna ljudi, a to znači i službeni u Antigvi, Australiji, Bahamima, Barbadosu, Belizeu, Bermudi, Kanadi (uz francuski), Dominiki, Grenadi, Irskoj (uz Irski), Jamajki, Novom Zelandu, Svetom Krostoferu i Nevisu, Svetoj Luciji, Svetom Vincentu, Južnoafričkoj Republici, Trinidadu i Tobagu, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama. Njime govori i preko 300 milijuna ljudi kojima je to drugi jezik, i to u Bocvani, Bruneima, Kamerunu (uz francuski), Fidžiju, Gambiji, Gani, Indiji, Keniji (uz swahili), Kiribatima, Lesotu, Liberiji, Malaviju, Malti, Mauricijusu, Namibiji, Nauruu, Nigeriji, Pakistanu (uz urdu), Papui-Novoj Gvineji, Filipinima, Portoriku, Senegalu, Sejšelima, Sijera Leoni, Singapuru, Surinamu (uz nizozemski), Svaziledu, Tanzaniji, Tongi, Tuvalu, Ugandi, Vanuatuu, Zapadnoj Samoi, Zambiji i Zimbabveu. Engleskim se služi daljnjih 100,000,000 koji ga govore kao strani jezik.
Kratka historija jezika
uredi
Historija jezika počinje dolaskom 3 germanska plemena koja su na Britansko otočje došla tokom 5. vijeka, prešavši preko Sjevernog mora iz današnje Danske i sjeverne Njemačke. Prastanovništvo otočja služilo se keltskim jezicima koji su ubrzo bili zamijenjeni, a oni sami bili potisnuti u područje kasnijeg Velsa (Wales), Cornwalla i Škotske. Jedna grupa ovih prastanovnika migrirala je na francusku obalu čiji potomci danas govore bretonski (Bretonci). Angli (Angles) imenovani su po Engle (Anglen u Danskoj), zemlji njihovog porijekla. Ime njihov jezika 'englisc' pretvorilo se u 'English'. Anglo-saksonske inskripcije datiraju između 450. i 460. godine iza Krista i najstariji su primjerci engleskog jezika. Tokom sljedećih nekoliko vijekova od njega su se razvila četiri dijalekta: northumbrian (sjeverno od Humbera), mercian (u kraljevstvu Mercia), west saxon (u Wessexu) i kentish u Kentu. Tokom 7. i 8. vijeka pleme Northumbrians (Northumbrijci) dominira Britanijom svojim jezikom i kulturom. Invazije Vikinga u 9. vijeku lome ovu dominaciju Northumbrijaca i srodnih Mercijaca (Mercians). Wessex preostaje kao jedino nezavisno kraljevstvo. Tokom 10. vijeka zapadno-saksonski dijalekt postaje službeni jezik Britanije. Pisani staro-engleski uglavnom je iz tog perioda a služio se runskim alfabetom (runic), poznato Švedskoj po napisima, uklesanim, na runskim stijenama. Tek kršćanski misionari donesli sa sobom latinski alfabet koji je postao sistemom pisanja u Engleskoj. U to vrijeme, staro-engleski vokabular sastavljen je od anglo-saksonskih riječi i posuđenica iz skandinavskih jezika, osobito danskih i norveških, te latinskih. Najpoznatije engleske riječi koje su nastale iz latinskog su: 'angel', 'bishop', 'candle', 'cheese', 'cup', 'kettle', 'kitchen', 'martyr', 'street', 'wine'. Mnoge riječi su došle iz norveškog: 'call', 'egg', 'flat, 'get', 'give', 'husband', 'odd', 'sky', 'they' i druge. Iz domorodačkog keltskog ima tragova jedino u geografskim pojmovima kao Avon, Thames, Trent, Severn, etc. 1066. Normani osvajaju Britaniju. Francuski postaje jezik normanske aristoktacije i dodaje nove riječi engleskom vokabularu, pa na primjer imamo francuski close (engleski shut), reply (answer), odour (smell), anual (yearly), demand (ask), chamber (room), desire (wish), power (might), ire (wrath, anger). Izvorne engleske riječi osobito su se sačuvale u nazivima domaćih životinja, to su: ox (vol), cow (krava), sheep (ovca), deer (jelen), swine (svinja), ovdje se osjeća francuski utjecaj aristokracije u kuhinjskim specijalitetima za koje je kuhali engleski kuhari, takve su riječi 'mutton' (ovčetina), 'bacon' (špek), 'venison' (jelenovo meso), 'beef' (govedina), 'pork (svinjetina)' i 'veal' (teletina). Od 16. vijeka kontakt Britanaca s narodima širom svijeta u engleski jezik ulaze indirektno ili direktno mnoge nove strane riječi, usput možemo naglasiti da je samo Shakespeare iskovao preko 1,600 novih izraza. Posuđenice u engleskom nose se većinom na nazive životinja (giraffe, tiger, zebra), za koje ne treba ni nama prijevod. Kontakti s drugim narodima uvode i nazive za razne odijevne predmete kao (pyjama, turban, shawl), hranu (spinach, chocolate, orange), pića (tea, coffee, cider), religiozni termini (Jesus, Islam, nirvana), u sportu (checkmate, golf, billiards), glazbi i umjetnosti (piano, theatre, easel), oružje (pistol, trigger, rifle), etc. U jezik ulaze riječi iz latinskog, grčkog, arapskog, hindi, talijanskog, malajskog, nizozemskog, farsi, raznih indijanskih jezika (tupi, nahuatl, algonquin). Lista posuđenih riječi u engleskom jeziku postala je enormna. Iz starih riječi anglo-saksonskog staro-engleskog jezika tek ih je oko 5,000 ostalo nepromijenjenih, to su riječi koje se tiču kućanstva, dijelova tijela, uobičajenih domaćih životinja, prirodnih elemenata, većine zamjenica prepozicija, nekih glagola. Gutajući ogroman broj stranih riječi i prilagođavajući ih svom jeziku, engleski postaje najbogatiji jezik na svijetu.[7]
Kratka historija
urediPorijeklo: Proto-Indoeuropljani
urediEnglezi su potomci Indoeuropljana koji su između 3000. i 6000. prije Krista naseljavali područje Baltika ili možda čak Anatolije. Nakon mnogo migracija, oko 1000. prije Krista razne grane Indoeuropljana postaju različite. Kelti su svakako najraširenija grana ove porodice. Oni naseljavaju današnju Španjolsku, Francusku, Njemačku i Englesku. 55. prije Krista počinje romanizacija Britanskog otočja da bi već 43. iza Krista bila utemeljena rimska kolonija 'Britannia'. S druge strane između 200. prije Krista i 200. nakon Krista germanska plemena iz područja Skandinavije šire se preko središnje Europe i susreću se s ekspanzijom Rimskog carstva koje u ranom 5. stoljeću doživljava kolaps. Rimljani se povlače iz Britanije i drugih kolonija, a pred vratima im se nalaze razna barbarska plemena.
Angli, Sasi i Juti dolaze
urediOko 410. godine prva germanska plemena dolaze na otočje. To su zapadnogermanska plemana - Angli, Sasi, Juti i nešto Friza. Keltska romanizirana plemena se povlače u Irsku, Škotsku i Walles. Anglo-Saksonci, izvorno pomorski narod, počinju istraživati bogati engleski kraj pogodan za poljoprivredu. Oni postaju sjedilačko stanovništvo koje živi od zemlje. Oko 600. nakon Krista germanski jezik u Engleskoj postaje različit od kontinentalnih germanskih jezika.
Nastanak Engleza, Anglo-saksonski period (600-1100)
uredi
Između 600. i 800. godine doseljena plemena politički napreduju i stvaraju tri kraljevstva: Northumbria (Northumbrijci), Mercia (Mercijci), Wessex (Sasi). Već oko 600. godine primaju kršćanstvo, koje im donosi Sveti August, misionar iz Rima. Irski misionari također među njima šire keltski oblik kršćanstva. U osvojenim krajevima oni ne uživaju dugo u miru jer se 793. javlja nova opasnost drugih pomorskih naroda - dolaze ratoborni Vikinzi, ratnici i pljačkaši. Dok su Anglo-Saksonci zauzeti Vikinzima, na europskom je kopnu 800. g. franački kralj Karlo Veliki okrunjen kao car Svetog Rimskog Carstva. On primorava Saksonce da postanu kršćani (Na kruhu koji su pekli morali su ucrtavati križeve, otuda je i porijeklo današnjih pereca). Nevolje s Vikinzima i dalje ne prestaju, dapače, sve su gore i gore. Saski kraljevi nastoje ujediniti cijelu Englesku pod jednu krunu, naravno njihovu, Sasku. Od 840.-870. pobijeni su kraljevi Northumbrijaca i Istočne Anglije, pokoreni su i Mersijanci, a Vikinzi su zavladali cijelim krajem osim Wessexom, koji je ostao jedino anglo-saksonsko kraljevstvo Britanije. Godine 871. Vikinzi kreću protiv Wessexa. U posljednjoj, šestoj bitci smrtno je ranjen engleski kralj. Njegov mlađi brat Alfred koji se iskazao u borbi okrunjen je za novog kralja.
Pogibijom starog kralja, Alfred se priprema za svoju vladavinu, no zna da su Vikinzi nemirni pa se orijentira na mornaricu tj. gradi brodove. U posjet dolaze danski i norveški kraljevi, iako je to u stvari izvidnica koja priprema napad. To se i dogodilo 876., tri danska kralja napadaju Wessex, ali Alfred vodi svoje Anglo-Saksonce u odlučnu pobjedu i Danci uskoro napuštaju Englesku zauvijek. Alfredovom pobjedom Engleska se dijeli između kuće Wessexa i Vikinga koji su tamo otprije. Slijedi petnaestogodišnji mir, a Alfred je proglašen 'Alfredom Velikim' ("Alfred the Great"). Godine 925. vlada Athelstan. Anglo-Saksonska snaga jača. Novi kralj ponovno od vikinške ruke vraća York, ratoboran je, pa napada i Škotsku i Walles gdje su živjeli povučeni Kelti. Ovo je i vrijeme kada u engleski jezik ulaze 'them', their' i 'they'. Sljedeće godine nisu povoljne za Anglo-saksonce , Aethelred "the Unready" (Nespreman) postaje kralj sa 11 godina. No on je slab i ne uspijeva odbiti ni najslabije vikinške napade. Aethelred ‘Nespremni’ gubi bitku i podmićuje Vikinge sa 10,000 funti u srebru. Sve do 1014. nastavljaju se bitke započete 994. Englezi kapituliraju danskom kralju Sveinnu. Aethelred ‘Nespremni’ bježi iz domovine preko Kanala u Normandiju. Sveinnov mlađi sin Cnut okrunjen je za engleskog kralja. On kreće stopama Alfreda i posvećuje se miru i prosperitetu kraljevstva. Kasnije se je oženio Emmu, udovicu Aethelreda ‘Nespremnog’. Stvari idu dobro do njegove smrti, kada kraljevstvo opet pada pod vlast kuće od Wessexa, mlađem Edwardu, sinu Aethelreda i Emme koji je odrastao u egzilu u Normandiji. On je pobožan je i nazvan Ispovjednik ("The Confessor"). Osobitu pažnju posvećuje mjestu svoga rođenja, Normandiji, i tamošnjim romaniziranim Vikinzima. Edward je pod dominacijom anglo-saksonskih grofova, posebno grofa Godwina. Godwinov sin Harold Godwinson, postaje de facto vladar, budući da Edward pokazuje sve manje i manje interesa za vladanje. Napokon u siječnju 1066. Edward umire, bez djece, vjerojatno prepuštajući Harolda Godwinsona za nasljednika. Za Haroldovo biranje spremni su grofovi Wessexa ali ne i Northumbrijski i Mersijanski grofovi. William od Normandije zahtjeva pravo nasljeđa, spominjući dano mu Haroldovo obećanje. Harold sada to odbija i William se priprema na invaziju. U ljeto 1066. je spreman, ali planove mu pokvariše vjetrovi nepovoljni za plovidbu. U 9. mjesecu iste godine Harald Hardradi od Norveške smatra da je povoljno vrijeme za napad. Harold Godwinson juriša na sjever i pobjeđuje Hadradijevu vojsku na Stamford Bridge-u. Vjetar se okreće, i William sada kreće na more. Harold sada juriša na jug da odbije Williamov napad. Iako su mu Northumbrijci i Mersijanci obećali pomoć, to nikada nisu učinili. Harold je poražen i ubijen u bici kod Hastingsa u desetom mjesecu 1066. U posljednjem mjesecu iste godine William od Normandije okrunjen je za kralja Engleske na Božić u Westminsterskoj opatiji.
Srednje doba cc. 1100-1500
urediOd 1066-1075 William je slomio ustanak anglo-saksonskih grofova i seljaka veoma brutalno, populacija je desetkovana. Anglo-Saksonski grofovi i slobodnjaci gube vlasništvo, a mnogi su zarobljeni. Wiiliam dijeli titule Normanima, i tek pokojem Englezu, ako mu je bio od potpore. Mnoge nasljedne engleske titule potječu iz tog perioda. Engleski jezik postao je jezik donje klase, seljaka i robova. Normanski francuski postaje jezik dvora i klasa koja posjeduje vlasništvo. Francuski postaje jezik koji se koristi u crkvi i na njemu se pišu kronike. Engleski dugo ne postaje pisani jezik. Bilingualnost ipak polako raste, osobito među onima koji posreduju između dvije klase, rast Londona, komercijalnog središta, osobito pogoduje ovome. Godine 1204. dolazi do preokreta, engleski kraljevi gube vojvodstva u Normandiji, a Engleska postade jedino dom Engleskih Normana, pa već 1205. izlazi prva knjiga na engleskom jeziku. Već negdje 1300-tih raste broj onog plemstva koje govori engleski, ne francuski, svoju djecu također uče da govori engleski. Francuski se sada smatra stranim jezikom. Ovo se Francuzima zasigurno ne sviđa ,dolazi tako 1337. do početka stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske.
Godine 1362. engleski postaje službeni jezik dvora a sve više autora piše na tom jeziku. Tada se oko 1380. javlja Geoffrey Chaucer (oko 1340.–1400.), on piše na Middle English-u 'The Canterbury Tales'. Jezik pokazuje mnogo francuskog utjecaja u hiljadama francuskih posuđenica. Londonski dijalekt isprva se označava kao 'standardni', ostali su manje značajni, ali ne i dijalekt-wessex, koji je i prije bio standardan u jugozapadnoj Engleskoj.
Engleski postaje službeni jezik dvora 1362., te sve više autora piše na tom jeziku. Tada se oko 1380. javlja Geoffrey Chaucer (oko 1340–1400), on piše na Middle English-u 'The Canterbury Tales'. Jezik pokazuje mnogo francuskog utjecaja u tisućama francuskih posuđenica. Londonski dijalekt isprva se označava kao 'standardni', ostali su manje značajni, ali ne i dijalekt-wessex, koji je i prije bio standardan u jugozapadnoj Engleskoj. Godina 1474. veoma je značajna za englesku pisanu riječ. Te godine iz Njemačke je William Caxton donesao tiskarski stroj i tiskana je prva knjiga (The Recuyell). William Caxton, tiskarski stroj i ova knjiga uvod je u novo englesko doba 'The Modern English Period', koji se računa od 1500. godine pa do danas.
Suvremeni Engleski period 1500-do danas
urediRana Moderna Engleska se razvija, njihov jezik postaje veoma značajan, Shakespeare koji umire 1616. uvodi u engleski jezik mnogo novih riječi. Klasični period engleske književnosti ipak počinje tek 1700-tih godina. Otkriven je Novi svijet i Engleska baca poglede preko mora. Od 17-19. vijeka Britanski imperijalizam širi svoje granice. Od 19.-20. vijeka dolazi do buma u Industrijskoj revoluciji.
Kultura
urediObičaji
urediKuhinja.- Engleska hrana bazira se na mesu, govedina, janjetina i svinjetina, na pilićima i ribi i najviše se servira uz krumpir i drugo povrće. Najpopularnija su im jela sendviči, 'fish and chips', i paštete ('pies'; 'Pork pie', 'Cornish pastie' i 'Stargazy Pie'). Ova posljednja pašteta radi se od haringi. Englezi imaju i voćne paštete ('fruit pies'), poznate su 'Apple pie', 'Rhubarb pie' i 'Blackberry pie'. Postoje i mješavine ovih pašteta pa se miješaju na primjer rabarbara i jabuka, ili jabuka i kupina. U malenom mjestu Denby Dale blizu Huddersfielda, proizvodi se najveća pašteta na svijetu. Ovo selo dobilo je i naziv 'The Pie Village'. Prva je napravljena 1788. godine za proslavu oporavka Kralja Georga III od mentalne bolesti. -Sirevi se koriste u 98% britanskih domaćinstava, primat sigurno nosi 'Cheddar', no u Engleskoj ih proizvode preko 400 vrsta, može se reći da su Englezi zaljubljeni u sir. Osim spomenutog poznati su im i Stilton, Red Leicester, Cheshire i Double Gloucester. Najpoznatiji Cheddar ima 6 podvrsta, to su im: mild Cheddar, medium Cheddar, mature Cheddar, vintage Cheddar, Farmhouse i West Country. Od regionalnih sireva poznati su Caerphilly, Cheshire, Derby, Double Gloucester, Lancashire, Red Leicester, Stilton i Wensleydale. Od specijalnih sireva Englezi imaju: Cornish Yarg, Shropshire Blue, Somerset Brie i Camembert. -Druga veoma važna stvar za Engleza je čaj, toliko je važna da postoji 'tea-time, pa ih možemo nazvati i 'tea-drinking nation', piju ga naravno s mlijekom. Tkozvani 'Afternoon Tea' dolazi u 16. sati popodne, onda opet u 18 sati vrijeme je za 'High tea'. Ovo tradicionalno uzimanje čaja poslužuje se uz neki prilog kao što je sendvič ili sir na tostu. Za razne prigode Englezi pripremaju i razna tradicionalna jela. Tako na sisvete pripremaju 'soul cake', a na Božić obavezna je purica i janjetina za Uskrs. 'Toffee Apples' priprema se na Noć vještica
Religija
urediBritanija je bila rimo-katolička država, godine 1533., tokom vremena dok je vladao Henry VIII, Engleska se odvojila od katoličke crkve i postala anglikanskom (Anglican Church). Razlogom ovome odcjepljenju leži u rastavi braka koju je Henry VIII zatražio od Pape zato što mu je žene rađala samo kćeri. Ljut što mu Papa odbija dati rastavu on osniva svoju vlastitu crkvu. Do promjena službene vjere još dolazi sve do 1558. kada Kraljicom postaje Elizabeth. Ona anglikansku vjeru proglašava službenom i to ostaje do danas kada se 68% stanovništva izjašnjava pripadnicima Engleske crkve.
Žetveni običaji
urediKod suvremenih Engleza održale su se žetvene svečanosti ' Harvest Festival ' još iz poganskih vremena. One se održavaju tokom devetog mjeseca. Dan 'harvest Festivala' pada na 'Harvest Moon', koji im dolazi na puni mjesec, odnosno pada oko 23. rujna (jesenski ekvinocij). Na taj dan Englezi kite svoje crkve košarama voća i hrane, a i djeca u škole donose iste takve košare, koje se na koncu podijele siromašnima. Za razliku od SAD-a i Kanade, Žetvene svečanosti u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu nacionalni blagdan.
Sport
urediPopularni sportovi Engleza su kriket(cricket) kojega igraju nedjeljama od četvrtog do osmog mjeseca. Nogomet je naravno najpopularnij, 'English Football League' ima 92 profesionalna kluba. Ostali sportovi koje Englezi vole i s kojima se bave su: ragbi (rugby), tenis, netball (uglavnom žene), košarka, golf, konjske trke, polo, badminton. Stolni tenis izumili su engleski studenti 1880 s Canbridge Iniversity, za lopticu služili su im šampanjski čepovi. Ribolov 'angling', s udicom i povrazom jedan je od najpopularnijih sportova u Engleza, izgleda da ih ima preko 3 milijuna popisanih koji se bave ovom aktivnošću. Sportski podaci (prema izvjesnom Robertu iz 'Woodlands Junior School' u Kentu.)
Umjetnost
uredi
Poznati Englezi
Nove nacije
urediKolonijalnom politikom osobito nakon otkrića Amerike potaknutom trgovinom (začini) i potrazi za bogatstvima, Britanija ne zaostaje za Španjolskom i Portugalom. U ranom 17. stoljeću Osnivaju se kolonije u Sjevernoj Americi te u Indiji. Trgovački pohodi u Indiju započinju 1601., u vrijeme kraljice Elizabethe. Između 1601. i 1613. East India Company poduzima 12 putovanja za Indiju, zemlju začina. Do danas je u Indiji ostao poveći broj Engleza koji se sada nbazivaju Anglo-Indijci. Prvih godina 17. stoljeća osnivaju se i prve kolonije u Sjevernoj Americi. Među prvima su izgubljena 'Lost Colony' i utvrđeno naselje Jamestown u Virginiji. U kasnijim vremenima Englezi počinju naseljavati i Australiju, Novi Zeland i Južnoafričku Republiku (Cape Colony). Englezi sa svojim trgovačkim brodovima odvlače bogatstva, ipak nešto i ostavljaju, tvornice i neophodna željeznica ostaju za njima. Kolonije se postupno oslobađaju ali u njima i dalje ostaju doseljeni Englezi, stvaraju se nove anglofonske nacije koje čuvaju engleski jezik i dalje ga šire i prenose novim stranim doseljenicima. Danas je u svijetu engleski jedan od najrasprostranjenijih. U sjedinjenim državama žive takozvani Anglo-Amerikanci i Afro-Amerikanci, crnci koji su prihvatili američku kulturu i engleski jezik Australsko naseljavanje počinje dopremanjem zatvorenika i oni su prethodnici stvaranja Anglo-Australske nacije. Slično je i s Novim Zelandom na kojemu 1790-tih kitolovci misionari i trgovci utemeljuju prva naselja u obalnom području. Njihovi potomci danas su Anglo-Novozelanđani. Manjih anglofonskih zajednica postoji na još nekoliko mjesta. Vidi Commonwealth.
Izvori
uredi- ↑ „American FactFinder”. Arhivirano iz originala na datum 2020-02-12. Pristupljeno 2012-03-18.
- ↑ „Ethno-Cultural Portrait of Canada, Table 1”. Arhivirano iz originala na datum 2013-04-09. Pristupljeno 2012-03-18.
- ↑ Inmigración británica en Chile[mrtav link]
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-19. Pristupljeno 2012-03-18.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-19. Pristupljeno 2012-03-18.
- ↑ Fare Of The Country - Teatime - A Bit Of Britain In Argentina - Nytimes.Com
- ↑ „A History of English by Barbara A. Fennell” (engleski). Barbara A. Fennell. Arhivirano iz originala na datum 2006-09-25. Pristupljeno 24. 02. 2012.
Literatura
uredi- Ian W. Walker. Mercia and the Making of England (2001). (In the UK, differently titled: Mercia and the Origins of England)
- Sarah Zaluckyj & Marge Feryok. Mercia: The Anglo-Saxon Kingdom of Central England (2001).
- Michelle Brown & Carol Farr. Mercia (Continuum Studies in Medieval History Series) (forthcoming - March 2005)
- Margaret Gelling. 'The Early History of Western Mercia'. (p. 184-201; In: The Origins of the Anglo-Saxon Kingdoms. S. Bassett. 1989) (Western Mercia and the upper Trent being the probable cradle of early Mercia).