Gong
Gong je udaraljkaško glazbalo istočno azijskog podrijetla. Proizvodi zvuk sličan kao i tam-tam. Promjer (od 100 cm na niže) i masa gonga određuju visinu tona u rasponu od C do g2. Tanjur gonga ima grbu u sredini. Izrađen je od bronce ili mjeda, ali može biti izrađen i od drugih legura.
|
Kultura gonga | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Vijetnam
| |
| Regija: | Azija |
| Godina upisa: | 2008. |
| ID: | 00120 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Obješen gong je uglavnom ravni kružni disk od metala, okačen vertikalno pomoću kanapa koji prolazi kroz rupe blizu gornje ivice. Na njemu se svira udarom čekića različite tvrdoće. Najmanji obešeni gongovi sviraju se štapićima bambusa ili čak palicama za bubnjeve zapadnog stila. Moderna klasična i avangardna muzika, koje zahtjevaju različite zvuke, često koristiti frikcione sitne maljeve da bi se dobio zavijeni zvuk i harmonici. U upotrebi su i gudala čime se dobijaju dugi tonovi i visoki gornji tonovi, i razne drugi udarni predmeti od drveta, plastike i metala, radi postizanja željenih tonova.
Ispupčen gong ima uzdignut centar.
Nematerijalna svjetska baština
urediKultura gonga raširena je u nekoliko provincija na prostoru središnje visoravni Vijetnama i na još sedamnaet provincija Australije, Indonezije i Azija. Usko je povezana sa svakodnevnim životom etničkih zajednica i ciklusom godišnjih doba, i uključena u mistični svijet. U sistemu vjerovanja gongovi stvaraju privilegirani jezik između ljudi, božanstava i natprirodnog svijeta. Iza svakog gonga krije se bog ili boginja koja je sve moćnija što je gong stariji. Svaka porodica poseduje bar jedan gong, koji ukazuje na porodično bogatstvo, autoritet i prestiž i obezbeđuje zaštitu.
Niz limenih instrumenata koristi se u raznim ceremonijama, dok je gong prisutan u svim ritualima života zajednica i glavni je ceremonijalni instrument. Način na koji se sviraju vijetnamski gongovi varira u zavisnosti od sela. Svaki instrumentalista nosi različit gong prečnika između 25 i 80 cm. Seoski ansambli, sastavljeni od žena i muškaraca, koriste od tri do dvanaest gongova. Različiti aranžmani i ritmovi prilagođeni su kontekstu ceremonije, na primjer, ritualno žrtvovanje bikova, blagoslov riže ili obredi žalosti.
Kultura gonga upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Vijetnama.[1]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 18. zasjedanju koje je održano od 4. do 8. novembra 2008. god. u Istanbulu, Turska.[2]
