Kalifat

Kalifat ili hilafet (arapski: خلافة), je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države (halifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici,^[1] a prema šijitima to je imam izabran od strane Poslanikove porodice (nasljedna vlast). Od vremena Muhammeda, do 1924. nasljedni hilafet su držali emevijska, abasidska i na kraju osmanlijska dinastija.

Hilafet je jedini oblik vlasti koji ima punu podršku islamske nauke i predstavlja „centralni politički koncept sunnijskog islama konsenzusom muslimanske većine prvih generacija“.^[2] Andrew Hammond kaže da su srednjovjekovni hilafeti „uživali globalnu naučnu i vojnu superiornost – od kojih sada nema nijedne“.^[3]

Historijat

Halifa, tj. šef države se često zvao i "emirul-mu'minīn" (arapski: أمير المؤمنين) "vladar pravovjernih", "imamul-ummeh", "imamul-mu'mininīn" (arapski: إمام المؤمنين), ili neformalno vladar svih muslimana. Svaka pokrajina islamske države je imala svog namjesnika (sultan, vali ili emir). Izraz darul-islam (arapski: دار الإسلام) se odnosio na svaki teritorij pod vladavinom halife, uključujući teritorije naseljene nemuslimanima, a teritorij koji nije pod vladavinom halife se nazivao darul-kufr (bukv. zemlja nevjerovanja) čak i ako su stanovnici tog teritorija muslimani iz razloga što oni nisu građani pod islamskim zakonom. Prva prijestolnica islamske države bila je u Medini. U nekim periodima muslimanske historije bilo je rivala oko hilafeta u različitim dijelovima islamskog svijeta, i razdvojenih šiitskih i sunijskih dijelova.

Prva četvorica halifa koji se zovu "pravedne halife" (halife rašiduni, ar. el-hulefaur-rašidun) su bili ashabi Muhammeda: Ebu-Bekr, zatim Omer ibnul-Hattab, zatim Osman ibn Affan i četvrti Alija ibn Ebi-Talib. Muslimani suniti smatraju Ebu Bekra za prvog legitimnog halifu, a muslimani šiti smatraju da je Alija prvi pravi legitimni halifa, mada potvrđuju da je on prihvatio svoje prethodnike jer je prisegao Ebu-Bekru nakon kratkog vremena.

Nakon prve četvorice halifa pravo na hilafet su polagale dinastije Emevija, Abasida, Osmanlija i u relativno kratkim periodima druge rivalne dinastije u Španiji, Sjevernoj Africi i Egiptu. Kemal Ataturk je osnovao Republiku Tursku 1923. i zvanično ukinuo hilafet 1924. Kralj Maroka se i dalje titulira emirul-mu'mininom za Marokance, mada ne polaže pravo na hilafet.

Izvori

↑ Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123
↑ John O. Voll: Professor of Islamic history at Georgetown University http://www.nationalinterest.org/Article.aspx?id=13296 Arhivirano 2008-02-13 na Wayback Machine-u
↑ Middle East Online, (statement under heading picture)

[1] Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123

[2] John O. Voll: Professor of Islamic history at Georgetown University http://www.nationalinterest.org/Article.aspx?id=13296 Arhivirano 2008-02-13 na Wayback Machine-u

[3] Middle East Online, (statement under heading picture)

[1]

[2]

[3]