Kalahari
Kalahari (afrikaans: Dorsland) je pustinja koja se prostire na unutrašnjoj visoravni Južne Afrike, gotovo po cijeloj Bocvani, jednoj trećini istočne Namibije, te po sjevernom dijelu južnoafričke provincije North Cape. Na jugozapadu se veže i pretapa u obalnu pustinju Namib u Namibiji.
Kalahari
Dorsland | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 23°0′S 22°0′E / 23.000°S 22.000°E | |
| Država |  Bocvana  Namibija Južnoafrička Republika
|
| Površina | |
| - Ukupna | 930.000 km² |
| Visina | 900 – 2610 m |
| Karta | |
 | |
Geografija
urediKalahari se prostire na površini od 930.000 km², od sjevera prema jugu proteže se u dužinu od 1600 km, a na najširem dijelu od istoka prema zapadu dug je 965 km.[1] Kalahari je jednolična, blago valovita i pijeskom pokrivena pustinja, prosječne nadmorske visine 900 m (ponegdje i nešto više). Njeni geološki temelji vidljivi su samo u rijetkim, okomitim obroncima brda, zvanih kopjes, koja na rijetkim mjestima prekidaju monotoniju pustinjske površine. Pored kopjesa, tri površine karakteriziraju gotovo cijeli Kalahari: bezbrojna pješčana polja, uzdužne dine i povremene bare zvane vlei (tave).[1] Pješčana polja čini se da su nastala za vrijeme pleistocena (oko 2,600.000 do 11.700 godina pne) i od tad stoje na istom mjestu. U nekim područjima izgleda da su nastala kao posljedica nekadašnjih vodotokova, ali većina je nastala zbog djelovanja vjetra koji ih je nanio na ta polja. Pješčana polja karakteristika su istočnog Kalaharija, imaju slične površine, a visina im varira vrlo malo, prosječno 3 metra po 1,6 km. Dubina nanosa pjeska uobičajeno je veća od 60 metara. Većinom je to pijesak crvene boje, zbog tankog sloja željeznih oksida koji prekriva zrnca pijeska.[1]
Karakteristika cijelog Zapadnog Kalaharija su dugi lanci dina, orijentiranih otprilike prema sjeveru i sjeverozapadu. Te dine imaju prosječno oko 2 km, a visoke su od 6 do 60 metara. Svaka dina odvojena je od susjedne širokom paralelnom udubinom, zvanom cesta (puteljak), preko kojih se dine sele po pustinji.[1] Vlei (tave), su nešto poput pustinjskih kanalizacionih šahtova, suha jezera na krajevima privremenih vodotokova. Dobar dio njih su ostatci ranijih jezera, kad je Kalahari imao puno više oborina. Danas vrlo malo vodotokova koji teku preko Kalaharija uspjeva doteći do mora, većina ih završi u nekoj od depresija kojih po Kalahariju ima bezbroj. Ta plitka jezera vrlo brzo presuše, a na njihovom dnu ostanu nataložene fine čestice mulja, zajedno sa otopljenim kalcijem i soli, tako da dna tava imaju blistavo bijele ravne površine, bez ikakve vegetacije. Ipak u pojedinim vleima u kojima količina soli nije visoka izraste nešto trave nakon kiša.[1]
Vodotoci i odvodnjavanje
urediU južnim i centralnim dijelovima Kalaharija, površinskih voda ima samo po malim, jako raštrkanim škrapama, i nema nikakvih trajnih vodotokova. Gotova sva količina kiše koja padne odmah nestane u dubokom pijesku. Nešto vlage se apsorbira pored stijena, ali većina ispari, tako da rijetko bilje mora imati duboko korjenje da dođe do nešto vlage. Ima nešto malo kratkih povremenih vodotokova nakon rijetkih kiša koji teku do svojih vleija. Pomoću aerofotografija otkriven je čitav sistem starih vodotokova koji su postojali u vrijeme kad je Kalahari imao više kiša.[1]
Karakteristika sjevernog Kalaharija je neobični sistem drenaže koji tamo prevladava. Za vrijeme ljeta jake kiše padaju po visoravnima centralne Angole, daleko od Kalaharija. Tad velike količine vode otječu u rijeke Okavango i Cuando (Kwando). Okavango teče prema jugoistoku, preko sjevernih dijelova Kalaharija, u Bocvani se račva u brojne rukavce koji natapaju veliko područje močvara na sjeveru Bocvane koje se zove delta Okavangoa. Nakon ekstremnih kišnih sezona u Angoli, višak vode iz močvara prelijeva se u jezero Ngami dalje na jug Kalaharija i teče prema istoku u koritu rijeke Boteti do jezera Xau i vleija Makgadikgadi gdje završava svoj tok. Isto tako i rijeka Cuando iz Angole teče prema jugu i natapa sjeveroistočne dijelove delta Okavangoa. Tako postoji paradoksalna situacija da u Kalahariju, koji kronično nema vode postoji kraj koji ima veliki višak voda.[1]
Zemljište
urediU velikoj mjeri je to pijesak, crvenkaste boje, sa vrlo malo organskih primjesa, kemijski je relativno alkalan i suh. Pored vleija tlo ima visok procenat vapnenca i soli, i često je otrovno za većinu biljaka.[1] Po Kalahariju ima nalazišta ugljena, urana i dijamanata.
Klima
urediPustinja je po tradicionalnoj klimatologiji ono područje koje ima manje od 250 mm kiša godišnje. Točnija definicija pustinje je da je to regija u kojoj stopa isparavanja dva puta veća od količina oborina. Jugozapadni Kalahari ispunjava oba kriterija, ali sjeveroistočni Kalahari ima puno više oborina, tako da se po klimatologiji ne bi mogao kvalificirati kao pustinja, ali je prava pustinja zbog nedostatka površinskih voda i potpuno suhog tla.[1] Vlažni kišni oblaci dopiru do Kalaharija strujanjima iz Indijskog oceana, a količina oborina najveća je na sjeveroistoku Kalaharija (srednja godišnja količina oborina veća je od 500 mm) i opada prema jugozapadu na manje od 125 mm u Južnom Kalahariju. Količine oborina, vrlo su promjenjive. Najviše kiša padne za ljetnih oluja, s velikim varijacijama ovisno o mjestu i godini. Zime su izuzetno sušne, tad ne padnu kiše po šest do osam mjeseci.[1] Kalahari karakterizira veliki raspon između dnevne i noćne temperature, zbog velike nadmorske visine i suhog zraka, koji se po danu jako ugrije, a noću jako ohladi. Tako da ljeti po danu temperatura u hladu često iznosi 43 do 46 °C, noću se spušta od 21 do 27 °C, a zimi se znaju spustiti i do -12 °C.
,_Kalahari.jpg)
Duboki pijesak koji pokriva veći dio površine Kalaharija, uvelike utječe na vegetaciju koja tamo raste, zbog tog biljke plitkih korijena ne mogu duže opstati, iako ima vrsta koje vrlo brzo izrastu nakon sezana kiša, i još brže rasprše svoje sjeme, koje uspije izdržati do sljedeće dobre kišne sezone. Ali većina fore po Kalahariju su biljke s dubokim korijenima koje na taj način imaju dovoljno vlage da prežive ekstremna sušna razdoblja.[1] Po jugozapadnom Kalahariju koji ima vrlo malo oborina, raste vrlo rijetko razbacano nekoliko vrsta drveća i grmlja i oštra kratka trava. Po centralnom Kalahariju, koji ima više oborina, raste i više drveća (nekoliko vrsta akacija) i nešto više grmlja i trava. Sjeverni Kalahari uopće nema izgled klasične pustinje. Po njemu ima šuma, tu rastu palme pored trnovitog grmlja, ima i baobaba te zimzelenog i bjelogoričnog drveća visokog do 50 m. Po močvarama Okavanga ima gustih gajeva papirusa i ostalog vodenog bilja.[1]
Flora Kalaharija bogatija je i raznolikija na sjeveru nego na jugu. Ipak, čak i po sušnom jugu žive brojne vrste antilopa i ostaju u njemu veći dio godine, unatoč nedostatku površinskih voda. Glavne vrste antilopa koje žive na jugu Kalaharija su springboki, kogoniji, oriksi, elandi, kuduji, stenboki i dujkeri, uz njih žive i brojna stada gnua.[1] U sjevernom Kalahariju živi znatno više životinjskih vrsta, poput žirafa, zebri, slonova, bivola, i antilopa, pored brojnih predatora kao što su lavovi, gepardi, leopardi, afrički divlji psi, lisice, pored drugih velikih i srednjih sisavaca kao što su šakali, hijene, bradavičaste svinje, pavijani, jazavci, mravojedi, zečevi i dikobrazi, te brojnih malih glodavaca, nekoliko vrsta zmija i guštera, te brojne vrste ptica.[1]
