Olovo (Bosna i Hercegovina)
Olovo je grad i općina u Bosni i Hercegovini.
Olovo | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
Stanovništvo | |
Geografija | |
Koordinate | 44°07′43″N 18°34′54″E / 44.128611°N 18.581667°E |
Koordinate: 44° 07′ 43" SGŠ, 18° 34′ 54" IGD
Geografija
urediOlovo je gradić smješten 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda. Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno sa njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Danas se općina Olovo prostire na 408 kilometara kvadratne površine i ima oko 14 hiljada stanovnika.
Historija
urediNaselje Olovo nastalo je prije više od šest vijekova na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat. olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi Olova. Tako u XIV i XV stoljeću Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije olovne rude, još više zbog krupnih historijskih događaja, nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekla stoljeća. Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini XIV vijeka, dakle u doba Tvrtka I. u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije gospino svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekat i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske. Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom XVI stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u XVII vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u XX stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon austro-ugarske okupacije, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs.
Nacionalni spomenici
urediNaseljena mjesta
urediAjdinovići, Arapovača, Bakići, Berisalići, Bioštica, Boganovići, Brda, Buk, Buka, Bukov Do, Careva Ćuprija, Čude, Čuništa, Ćudanski Krševi, Dobrun, Dolovi, Donja Stupčanica, Donje Olovo, Donji Drecelj, Donji Jasen, Dova, Drecelj, Dugandžići, Glavično, Gornje Olovo, Gornji Bakići, Gornji Drapnići, Grabovica, Gradina, Gurdići, Jasen, Jelaške, Kamensko, Klinčići, Kolakovići, Kovačići, Krajišići, Križevići, Kruševo, Lavšići, Lišci, Magulica, Martinovići, Metilji, Milankovići, Moguše, Navitak, Olovo, Olovske Luke, Petrovići, Ponijerka, Ponor, Prgoševo, Pušino Polje, Radačići, Rečica, Rijeka, Slivnje, Solun, Stojčići, Šaševci, Vukotići, Zeleni Vir i Žunova.
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Olovo ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Gornji Drapnići i Šaševci, te dijelovi naseljenih mjesta: Gurdići, Kolakovići i Krajišići.
Stanovništvo
urediPoznati iz Olova
uredi- Tima Džebo, košarkašica, jugoslovenska reprezentativka i bivša članica KK Željezničar iz Sarajeva
- Daniel Ozmo, slikar