Sholije

Sholije (grčki: σχόλια, latinski: scholia = komentari, u jednini: sholija, grč. σχόλιον, latinski: scholium = "komentar") naziv je za beleške u nekom antičkom tekstu koje daju gramatička, filološka, kritička, književna ili situaciona objašnjenja. To može biti jedna jedina reč napisana na margini nekog rukopisa ili umetnuta između dva reda teksta, ali i dugačak kontinuirani komentar. Taj je termin prvi put zabeležen u jednom Ciceronovom pismu Atiku (1. vek pne.).^[1]

Istorija

Sholije su važni izvori informacija za mnoge aspekte antičkog sveta, posebno za istoriju antičke književnosti. Najstarije sholije, obično anonimne, potiču iz 5. ili 4. veka pne., npr. "D" sholije uz Ilijadu. Sačuvane sholije u osnovi predstavljaju kompilaciju, znatno skraćenu i ponekad iskrivljenu, koja je sačinjena iz starijih, obimnijih komentara ili je ekscerpirana iz monografija nastalih u različita vremena. Stoga one ponekad sadrže važne informacije iz pouzdanih izvora koji su danas izgubljeni. Običaj kompiliranja sholija nastavio se sve do poznovizantijskog doba, a posebno su značajni Evstatijevi obimni komentari uz Homera (12. vek), kao i scholia recentiora Tome Magistra i Dimitrija Triklinija (14. vek). Mnoge od sholija nastale u vizantijsko doba potiču od velikih helenističkih filologa Zenodota, Aristofana iz Bizanta i Aristarha.^[2]

Novi prepisivači i vlasnici rukupisa menjali su postojeće sholije i dodavali svoje, pa je njihov obim mogao toliko narasti da više nisu mogle stati na margine rukipisa te je postalo neophodno pretočiti ih u zaseban spis. U početku su uzimane samo iz jednog komentara, ali su kasnije kombinovane iz više njih. To se vidi po ponavljanju naslovne reči (lemma) ili po upotrebi alternativnih objašenjenja uvedenim izrazima kao što su: "ili ovako", "alternativno", "prema nekima", ili pak po eksplicitnom citiranju drugih izvora informacija.

Važne sholije

Za grčku književnost najvažnije su sholije uz Homerovu Ilijadu, naročito one u rukupisima iz 10. veka koje je otkrio Villoison 1781. godine u Biblioteci Marciani u Veneciji (v. Venetus A, Homersko pitanje). Izuzetno su važne i sholije uz Hesioda, Pindara, Sofokla i Apolonija Rođanina, a one uz Aristofana (uključujući tzv. Prolegomena de comoedia) predstavljaju važan izvor za poznavanje istorije i razvoja grčke komedije, koji dopunjuje oskudne informacije koje se o toj temi nalaze u Aristotelovoj Poetici i kod Sude. Za rimsku književnost najznačajnije su Servijeve sholije uz Vergilija, zatim sholije Helenija Akrona i Pomponija Porfirija uz Horacija, kao i sholije Elija Donata uz Terencija.

Druge upotrebe

Spinoza je sastavio vlastite sholije uz mnoge od svojih teza koje je izneo u Etici, koje objašnjavaju i proširuju pojedine teze, a ponekad daju kraće zaključke za argumentaciju koja se daje u više teza.
U savremenim tekstovima o matematici sholije su zabeleške na margini koje mogu pojačati određenu liniju zaključivanja ili je mogu uporediti s ranije datim dokazima.
Scholia je akademski časopis na polju klasičnih nauka.^[3]
U Balliol Collegeu, Oxford, Scholiasts je ime "kluba za pijančenje" (drinking society) namenjenog klasičarima.

Literatura

Dickey, Eleanor. Ancient Greek Scholarship: A Guide to Finding, Reading, and Understanding Scholia, Commentaries, Lexica, and Grammatical Treatises. Oxford: OUP for the APA, 2007. ISBN 0-19-531293-7.
Reynolds, L.D. and N.G. Wilson. Scribes & Scholars: a Guide to the Transmission of Greek & Latin Literature, 3rd ed. Oxford: Clarendon Press, 1991. ISBN 0-19-872146-3.

Reference

↑ Ciceron, Ad Atticum, XVI, 7.
↑ M. C. Howatson, The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. scholium.
↑ Scholia Arhivirano 2020-07-11 na Wayback Machine-u, Scholia reviews Arhivirano 2001-07-01 na Wayback Machine-u

Eksterni linkovi

Online scholia on Euripides

[1] Ciceron, Ad Atticum, XVI, 7.

[2] M. C. Howatson, The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. scholium.

[3] Scholia Arhivirano 2020-07-11 na Wayback Machine-u, Scholia reviews Arhivirano 2001-07-01 na Wayback Machine-u

[1]

[2]

[3]