Tamjan

Tamjan (grč. Υθυμήαμα [thymiama], arap. luban, lat. olibanum), aromatska smola drva iz roda Boswellia iz porodice Burseraceae. Ovo drvo raste od Azije do Afrike. Iz kore stabla, njezinim zarezivanjem dobija se smola, koja se također naziva tamjan.

Smola tamjana

Smola tamjana na žeravici

Eterična ulja tamjana korite se u aromaterapiji i aroma masaži.

Tamjan (smola)

Tamjan je bijela aromatična smola koja paljenjem razvija izuzetno jak i ugodan miris, zbog čega se rabi za kađenje, najčešće prilikom vjerskih obreda. Prodoran mirisni dim razvije se kada se komadić smole stavi na žeravicu.

Poreklo i stanište

Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Puntom i Nubijom. Herodot govori o Sesostridu, možda Senusertu I (1980—1935. p. n. e.) iz dvanaeste dinastije, kao osvajaču naroda Arabljanskog zaljeva, vjerojatno afričke strane Crvenog mora. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru, ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553—2541. p. n. e.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan, vjerojatno do Somalije, na afričkoj obali.

Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan, koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i prilikom mumifikacije (balzamiranja), a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog carstva, mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila „izmirna“, mirišljave gume, smola i aromatično drveće.

Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatšepsut (ca 1500. p. n. e.), prva slavna žena u historiji. Izaslanici njezina nasljednika Tutmosa III, Napoleona staroga Egipta, donijeli su (1479. p. n. e.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti, ebanovine, panterskog krzna i robova.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji, može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. Možda je i zlato došlo iz Arabije. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi al-Hammamat, učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom.

Hadramaut, u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr (U kasnijoj i novijoj upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana, uključujući Mahrah i Zafar), bio je čuvena zemlja tamjana. Zafar, ranije grad, a sada pokrajina na obali, bio je glavni centar. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. Ovaj Zafar, trgovinski centar zemlje tamjana, koji je ležao na južnoj obali, ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena, koji je bio glavni grad Himjarita. Tamjan još uvijek uspijeva u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. Kao i u stara vremena, Zafar je još glavni centar njegove trgovine.

Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Vavilonije.