Tunel

Tunel (noviji) ili prokop (stariji oblik) je podzemni (a retko i podvodni) prolazni put. Tačnija određenja bilo bi:

Tunel svaki podzemni prolaz, čija je dužina bar dva puta veća od širine i koji je otvoren sa obe strane (ulazne i izlazne).
U građevinarstvu postoji jedno mnogo strože određenje po kom tunel mora biti najmanje dug 0,16 km ili 0,1 milju, dok je sve kraće od toga samo podzemni prolaz ispod nečega (npr. prolaz ispod mosta). Ovim bi mnoge strukture koje smatramo tunelima izgubile svoj status.

Tunel može biti namenjen:

za vozila (automobili, kamioni, vozovi,...). Naročito važni metro-tuneli;
za pešake i bicikliste;
za dopremanje vode;
posebne i retke namene (tunel-kanal, npr. za prolaz životinja na drugu stranu autoputa)

Gradnja tunela

Gradnja tunela se vrši iz nekoliko koraka:

geotehničko ispitivanje - obično se sastoji od niza studija o kvalitetu zemljišta (analize stena, debljina slojeva), na osnovu kojih se određuju osobine budućeg tunela, kao i način gradnje. U nekim slučajevima, potrebno je izgraditi i tzv. "pilot-tunele", kao prethodnicu glavnih.
Izgradnja tunela može se vršiti putem nekoliko načina:
- metoda isecanja i natkrivanja - raskopavase teren do donje kote tunela, izgrađuje se konstrukcija tunela (beton, čelik), a zatim se tunel natkriva novim zemljištem;
- metoda odozgo-nagore - izgradnja putem kopanja prokopa, dodatno ojačanog potpornim gredama i stupcima.