Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Protesti protiv ćirilice u Hrvatskoj 2013.

Izvor: Wikipedija
Verzija za štampanje više nije podržana i može davati greške. Podnovite oznake i koristite ugrađenu mogućnost štampanja preglednika.
Srpska ćirilica u kurzivu

Protesti protiv ćirilice u Hrvatskoj 2013. odnose se na seriju protesta protiv dvojezičnosti koja je u Vukovaru službeno stupila na snagu 2009. kada su srpski jezik i ćirilica dobili ravnopravan status zbog lokalnog manjinskog stanovništva. Implementacija odluke postala je punomoćnom nakon popisa 2011. prema kojem su Srbi sačinjavali više od trećine (34,8%) vukovarskog stanovništva.[1][2] Natpisi na ćirilici postavljeni su s obzirom da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina nalaže obavezne dvojezične oznake u svim mjestima gdje više od trećine stanovništva pripada određenoj etničkoj manjini.[1][3] Ova odluka postala je predmetom kritike za neke hrvatske organizacije ratnih veterana koje tvrde da zbog posljedica Vukovarske bitke grad treba biti izuzet od provedbe zakona o pravima manjina.[2] Srbi predstavljaju manjinu s najmanjom upotrebom prava na dvojezičnost u Republici Hrvatskoj.[4]

Organizacija nazvana Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara počela je s protestima 2. 9., neposredno nakon postavljanja ploča s natpisima na latinici i ćirilici.[5] Osim protesta u Vukovaru, u aprilu 2013. organizirani su protesti na zagrebačkom glavnom trgu gdje je se okupilo oko 20.000 ljudi.[6] Usporedni protesti održani su i u Tovarniku,[7] Bogdanovcima,[8] Lovasu[8] i Nuštru.[9] Brojni natpisi na ćirilici su pokidani, neki su razbijani čekićima, dok su se prosvjednici sukobili s policijom prilikom čega su četiri službena lica lakše ozlijeđena.[10] Neki od pobornika protesta, direktno nepovezanih s organizatorima, vandalizirali su pravoslavnu crkvu sv. Blagovještenja u Dubrovniku išaravši je ustaškim grafitima.[11][12]

Reakcije

Hrvatska

Kritike

  • Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem izdala je javno priopćenje u kojem se osuđuje "šovinističko nasilje" u Vukovaru, pozivajući sve političke stranke da se "nedvosmisleno distanciraju od gaženja po temeljnim vrijednostima demokracije" odnosno da jasno i javno ustanu "protiv širenja mržnje", u skladu s poštivanjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.[13]
  • Ured predsjednika Ive Josipovića priključio se u osudi vukovarskih događaja, navodeći da se moraju "uložiti dodatni napori za sprječavanje nasilja i tenzija". Kao i premijer, predsjednik je pozvao sve političke stranke da budu odgovorne u poštivanju zakona o pravima nacionalnih manjina.[14][15]
  • Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić nazvao je zagrebački protest "skupom netolerancije i nerijetko mržnje" odnosno "nedvojbeno otvorene prijetnje legalno i demokratski izabranoj vlasti". Opisao ga je i "udarom na ustavni i zakonski poredak zemlje", a kritizirao je i pojavljivanje ljudi u vojnim odorama.[16]
  • Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, ratni veteran koji je bio u zarobljeništvu u Srbiji, pozvao je narod na suzdržanost i da "ne dopuste da Vukovar postane Bejrut".[17]
  • Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je da se "Hrvati moraju i mogu obavezati poštivanju zakona" i da "vlada mora ostati odlučna u obrani prava manjina".[17]
  • Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a, izjavio je da Hrvatska "ne smije ustuknuti pred bezakonjem i onima koji uništavaju državnu imovinu"[14].
  • Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, izrazio je zabrinutost oko događanja u Vukovaru i ostatku Hrvatske, uz poruku da je negativna atmosfera usmjerena protiv srpske zajednice i ćirilice, te da se time potkopava sve postignuto na dugogodišnjem građenju tolerancije i suživota između Srba i Hrvata.[18]
  • Bojan Glavašević, sin hrvatskog reportera Siniše Glavaševića koji je pogubljen od strane srpske paravojske nakon Vukovarske bitke, izrazio je nezadovoljstvo da se snimke njegovog oca koriste za politički marketing tokom protesta u Zagrebu. Dodao je da "svatko ima pravo na miran protest", ali je osudio govor mržnje određenih prosvjednika.[19]
  • 26 organizacija civilnog društva iz Hrvatske poslalo je zajedničko pismo papi Franji, u kojemu su izrazili zabrinutost zbog stavova kardinala Josipa Bozanića i nekoliko drugih biskupa koji su javno iznosili svoje neslaganje sa uvođenjem ćiriličnoga pisma u službenu upotrebu u Vukovaru. Organizacije su istakle kako izjave biskupa ni na koji način ne doprinose miru i pomirenju već prije vode u daljnje podjele i konflikte[20][21]

Potpora

Internacionalne

Srbija

Evropska unija

  • Dennis Abbott, glasnogovornik Evropske komisije, izjavio je da Evropska unija nema namjeru miješati se u svađu oko uvođenja ćirilice u Vukovaru, napomenuvši pritom da je poštivanje kulturne različitosti i prava manjina utkano u temeljne dokumente EU, ali da jurisdikciju u tim stvarima imaju zemlje članice. Usporedio je situaciju u Vukovaru s jezičkim sporom Flamanaca i Valonaca u Belgiji.[28]
  • Jelko Kacin, slovenski član Evropskog parlamenta, rekao je da očekuje "pravu i jasnu reakciju" službenog Zagreba, te da u nju niti ne sumnja.[29]

Historijske zabrane ćirilice u Vukovaru

Godine 1861. generalna skupština Srijemske županije jednoglasno je usvojila odluku o uvođenju srpske ćirilice kao službenog pisma na području županije.[30] Ova odluka je poništena osam godina kasnije tj. 1869. kada Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije donosi odluku o isključivoj upotrebi Gajeve latinice čime je ćirilica na županijskoj razini u potpunosti ukinuta.[30] Saborska odluka izazvala je nezadovoljstvo među srpskim stanovništvom Vukovara koje je poslalo protestno pismo caru Franji Josipu I. s obzirom da je Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila dijelom Austro-Ugarskog Carstva.[30] Vukovarci su tražili od cara da poništi tu odluku, navodeći da je neopravdana i s obrazloženjem da je čak Ugarski sabor Zemalja Krune sv. Stjepana prihvatio njihova pisma na ćirilici.[30]

Tokom Drugog svjetskog rata, srpska ćirilica bila je zabranjena diljem marionetske Nezavisne Države Hrvatske.[31] Odluka je objavljena 25. 4. 1941. u Narodnim novinama gdje se izričito navodila zabrana upotrebe u državnim i javnim ustanovama, uredima, trgovinama, knjigama, korespondenciji, te privatnom životu.[31]

Dana 5. 11. 2013., većinskom odlukom u vukovarskom gradskom vijeću pod vodstvom desničarskih stranaka (HDZ i HSP AS), izglasana je odluka o promjeni gradskog statuta čime je Vukovar proglašen "mjestom posebnog pijeteta" odnosno izuzetkom iz Zakona o zaštiti prava manjina.[32] Argumenti ove odluke kojom je ćirilica ponovo zabranjena bili su stradavanje grada pod opsadom srpskih snaga 1991. godine.[32] Kao odgovor na donešenu promjenu, Milorad Pupovac izjavio je da od hrvatske vlade i ustavnog suda očekuje poništavanje odluke vukovarskog gradskog vijeća.[33]

Veze

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 BBC (2. 9. 2013.). „Croatians tear down Serbian signs”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  2. ↑ 2,0 2,1 BBC (3. 1. 2013.). „Croatia plans Cyrillic signs for Serbs in Vukovar”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  3. ↑ Al Jazeera (7. 4. 2013.). „Croatians protest against Cyrillic signs”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  4. ↑ Radio Free Europe (23. 3. 2013.). „Pravo na dvojezičnost: Od primjene do negiranja”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  5. ↑ T-portal (14. 9. 2013.). „Over 1,000 rally in Vukovar against Cyrillic signs”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-25. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  6. ↑ Reuters (2. 9. 2013.). „Croats tear down signs put up for Serb minority”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-29. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  7. ↑ T-portal (10. 9. 2013.). „Anti-Cyrillic protests enter 9th day”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-25. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  8. ↑ 8,0 8,1 Vinkovačka televizija (12. 9. 2013.). „Potpora i iz Lovasa”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-29. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  9. ↑ Vinkovačka televizija (5. 9. 2013.). „Potpora iz Nuštra”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-29. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  10. ↑ GlobalPost (6. 9. 2013.). „Anti-Serbian language protests highlight Croatia tensions”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  11. ↑ Večernji list (3. 9. 2013.). „Ustaška obilježja osvanula na pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  12. ↑ Jutarnji list (3. 9. 2013.). „Foto: Pod okriljem noći ispisali sramotne grafite u Dubrovniku 'Srbe na vrbe!' i 'Stop ćirilici u Vukovaru!'”. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-05. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  13. ↑ Vlada Republike Hrvatske (2. 9. 2013.). „Postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru”. Pristupljeno 4. 12. 2013. [mrtav link]
  14. ↑ 14,0 14,1 Hrvatska radiotelevizija (2. 9. 2013.). „Josipović: Nezadovoljstvo valja kanalizirati i poštovati zakon; Pupovac: Država ne smije ustuknuti pred bezakonjem”. Pristupljeno 4. 12. 2013. [mrtav link]
  15. ↑ Tanjug (3. 9. 2013.). „Protests against Cyrillic in Vukovar, graffiti in Dubrovnik”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-29. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  16. ↑ Novi list (8. 4. 2013.). „Mesić: Poruke sa skupa protiv ćirilice udar su na ustavni poredak”. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-06. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 Balkan Insight (5. 9. 2013.). „Serbia Condemns Anti-Cyrillic Protests in Croatia”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  18. ↑ Заједничко веће општина (9. 10. 2013.). „Ћирилица није ратни демон него средство комуникације”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  19. ↑ SEEbiz / Media Servis (7. 4. 2013.). „Bojan Glavašević: Korištenje snimaka mog oca na prosvjedu nije bilo primjereno”. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-04. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  20. ↑ B92 (18. 11. 2013.). „Letter sent to pope over anti-Cyrillic sentiment in Croatia” (Engleski). Pristupljeno 30. 3. 2014. 
  21. ↑ Križ života (15. novembar 2013). „Građanske inicijative i organizacije poslale pismo papi Franji” (Hrvatski). Arhivirano iz originala na datum 2015-08-15. Pristupljeno 2014-03-30. 
  22. ↑ Večernji list (5. 2. 2013.). „Karamarko: Ćirilica neće pridonijeti toleranciji, tražimo moratorij”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  23. ↑ HINA (6. 12. 2013). Karamarko potpisao, pa ipak protiv referenduma. Novi list. Preuzeto 17. 5. 2014
  24. ↑ Večernji list (30. 1. 2013.). „R. Tomašić Saboru predaje peticiju protiv ćirilice u Vukovaru”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  25. ↑ Tjedno (3. 9. 2013.). „HČSP podržava borbu protiv ćirilice”. Pristupljeno 4. 12. 2013. [mrtav link]
  26. ↑ Vinkovačka televizija (3. 10. 2013.). „Županijska skupština protiv dvojezičnosti”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-25. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  27. ↑ Vinkovačka televizija (20. 9. 2013.). „Potpora Stožeru”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-29. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  28. ↑ Radio-televizija Srbije (9. 9. 2013.). „EU se neće mešati u spor oko ćirilice”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  29. ↑ Blic (9. 9. 2013.). „Kacin očekuje pravu i jasnu reakciju Zagreba”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  30. ↑ 30,0 30,1 30,2 30,3 Крестић, Василије Ђ. (2013). „Царе Фрањо помози!” (PDF). Лист заједничког већа општина "Извор" (Вуковар: Заједничко веће општина) (78): 18-19. ISSN 1847-4454. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-10. Pristupljeno 2013-12-04. 
  31. ↑ 31,0 31,1 B92 (25. 10. 2013.). „Ante Pavelić prvi zabranio ćirilicu”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  32. ↑ 32,0 32,1 Balkan Insight (5. 11. 2013.). „Zabranjena ćirilica u Vukovaru”. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  33. ↑ Glas Srpske (6. 11. 2013.). „Ćirilica pred Ustavnim sudom”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Protesti_protiv_ćirilice_u_Hrvatskoj_2013.&oldid=41892102