Dražen Ričl
Dražen Ričl Zijo | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja |  12. ožujka 1962. |
| Mjesto rođenja | Sarajevo |
| Datum smrti | 1. listopada 1986. (starost 24) |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1981 - 1986. |
| Žanr | pop rock, rock |
| Instrument | vokal, gitara |
Dražen Ričl, znan kao Zijo i Para (Sarajevo, 12. ožujka 1962. - 1. listopada 1986.) bio je jugoslavenski rok i pop rok muzičar i jedan od osnivača Novog primitivizma. Najpoznatiji je po tome što je bio vodeći pjevač i gitarist vrlo popularnog sarajevskog benda Crvena jabuka.
Dražen Ričl se rodio na Koševu u Sarajevu, gdje je bio poznat pod svojim nadimcima Para i Zijo. Odrastao je sa majkom Elvirom, pošto mu je otac Ferdinand umro u djetinjstvu. Završio je samo osnovnu glazbenu školu, s obzirom da u to vrijeme u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu nije bilo odsjeka za gitaru.[1]
Nakon završetka Druge gimnazije upisao se na studij žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu gdje je završio prve dvije godine studija. Ubrzo je počeo svirati u bendu Ozbiljno pitanje, sa prijateljem Zlatkom Arslanagićem - Zlajom, budućim suosnivačem benda Crvena jabuka. Pridružio se i bendu Elvis J. Kurtović & his Meteors, gdje je svirao u razdoblju od jeseni 1982. do 1985. godine. Već tada smatrali su ga jednim od ponajboljih gitarista na sarajevskoj rock sceni. U pjesmi Folk Raping, gdje Elvis J. Kurtović predstavlja članove svoga benda, za Ziju kaže: "Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu opština Tuzla – car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda".[1]
Neko vrijeme bio je voditelj na Radio Sarajevu u humorističkoj emisiji PRIMUS (Priče i muzike subotom).[2] Postao je poznat i po svojim humorističnim ulogama u prvoj sezoni (1984.) Top liste nadrealista, gdje je glumio zajedno sa Neletom Karajlićem (Zabranjeno pušenje), Brankom Đurićem - Đurom (Bombaj štampa) i Zenitom Đozićem.
U maju 1985. godine sa Zlatkom Arslanagićem osniva Crvenu jabuku. Prvu postavu činili su:
- Dražen Ričl - Zijo - solo gitara, vodeći vokal, tekstopisac,
- Zlatko Arslanagić - Zlaja - ritam gitara, tekstopisac
- Aljoša Buha - bas gitara
- Dražen Žerić - Žera - klavijature,prateći vokal
- Darko Jelčić - Cunja - bubnjevi
Sa svojim bendom snimio je istoimeni album, objavljen 22. marta 1986. godine, koji je doživio ogroman uspjeh, posebno među tinejdžerskom publikom,te prodat u platinastom tiražu od preko 170.000 primeraka LP ploča i audio kaseta. Snimio je također nekoliko glazbenih spotova za pjesme Dirlija, Bježi kišo s prozora, Nek' te on ljubi, Sa tvojih usana i druge.
Početkom rujna 1986. snimio je demo verzije pjesama za sljedeći album "Za sve ove godine" - Nema više vremena, Umrijet ću noćas od ljepote, Tugo nesrećo, Uzmi me kad hoćeš ti, Otrov, Da je samo malo sreće, Ako,ako, Za sve ove godine. Bilo je to nekih deset, petnaest dana prije automobilske nesreće koja se dogodila 18. rujna 1986. Grupa se spremala za odlazak na prvu mini turneju po Bosni i Hercegovini sa zakazanim koncertima (Mostar, Zenica, Bugojno, Banja Luka) što je trebala početi u Mostaru. Dražen Ričl, Aljoša Buha i Zlatko Arslanagić vozili su se u Arslanagićevom Fiatu 600, a Žera i Darko Jelčić u Žerinom golfu.
Fiat 600 se sudario s kamionom u Jablanici, zbog čega je Zlatko Arslanagić zadobio lakše tjelesne povrede, Dražen Ričl teške povrede glave, dok je pak Aljoša Buha poginuo na licu mjesta. Zijo je prebačen u Beograd na Vojno-medicinsku akademiju gdje je bio dvotjednoj komi, iz koje se, nažalost, više nije probudio. Zlatko Arslanagić je preživio nesreću, no propatio je teški oblik depresije. Nakon nje je ipak nastavio rad u grupi, koja je travnja 1987. izdala album u spomen Ziji i Aljoši, Za sve ove godine.
Jedan od najvećih hitova Crvene jabuke sa drugog albuma, "Tugo nesrećo", napisao je Dražen Ričl kao jednu od posljednjih svojih pjesama. Pjesma je ostala kao jedan od najvećih hitova grupe.[3]
Na nadgrobnom spomeniku u obliku presječene jabuke uklesan je stih iz pjesme "Nek' te on ljubi":
“Prođe avgust srećo moja,
Vrijeme da se rastane
Bilo je izgleda previše lijepo
Da nam tako ostane.”[4]
Drugi, mramorni spomenik u obliku jabuke za poginule članove benda postavljen je u Jablanici 2009. godine.
Zanimljivo je spomenuti da u nekim pjesmama sa prvog albuma postoje stihovi, koji zvuče gotovo kao da najavljuju nadolazeću tragediju poput gore navedene, ali i:
Volio bih umrijeti,
Prije nego ostarim,
Volio bih umrijeti,
Samo da ih ne vidim,
Kako pričaju priče, kao naši starci,
Bivše djevojčice, bivši dječaci
Kako pričaju priče, kao naši starci,
Bivše djevojčice, bivši dječaci
(Bivše djevojčice, bivši dječaci) ---
Emira, kada čujem
Kuknjavu vjetrova
Više me je strah Beograda
'Od onih naših vukova
(Kad je noć hladna i zvjezdana / Emira)
- ↑ 1,0 1,1 http://www.radiosarajevo.ba/novost/55130/junaci-bez-ulica-drazen-ricl
- ↑ sarajevo.co.ba pristupljeno 6. studenoga 2009.
- ↑ http://depo.ba/mediji/prode-avgust-sreco-moja-vrijeme-da-se-rastane-bilo-je-izgleda-previse-lijepo-da-nam-tako-ostane
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-30. Pristupljeno 2013-01-08.