Dana 16. srpnja 1950. godine, nogometne reprezentacije Urugvaja i Brazila odigrale su odlučujući meč finalne runde Svjetskog prvenstva 1950. godine. Utakmica se igrala na stadionu Maracanã u tadašnjem glavnom gradu Riu de Janeiru. Za razliku od svih ostalih prvenstava, pobjednik prvenstva 1950. godine određivao se kroz grupni sustav u kojem su četiri finalista igrali međusobno za prvaka. Brazil je imao vodstvo nakon dva kola i dvije pobjede, dok je Urugvaj s remijem i pobjedom bio drugi. Brazilu je tako bio dovoljan i remi za prvi naslov svjetskog prvaka, dok je Urugvaju igrala samo pobjeda. Brazil je bio veliki favorit, pogotovo nakon visokih pobjeda protiv Švedske i Španjolske, a među narodom je vlada enormna euforija kojoj je potpomoglo i brazilsko domaćinstvo prvenstva. Interes je bio toliki da je na Maracani tokom utakmice bilo gotovo 200,000 ljudi, iako je stadion imao sjedeći kapacitet od 96,000 sjedala.
Sve je krenulo dobro po domaćine kada je Friaça postigao gol za vodstvo dvije minute nakon početka drugog poluvremena. Juan Alberto Schiaffino je Urugvaju donio izjednačenje nekih 20 minuta poslije, no čak je i taj rezultat odgovarao Brazilu. Ipak, kada je Alcides Ghiggia deset minuta prije kraja utakmice doveo Urugvaj u vodstvo, stadion je utihnuo, uz izuzetak manje skupine urugvajskih navijača. Brazil nije uspio izjednačiti i Urugvaj je tako, usred Brazila, po drugi puta postao svjetski prvak. Pobjeda Urugvaja protiv jakog domaćina postala je jedno od najvećih iznenađenja u historiji nogometa,[1] a utakmica je ubrzo dobila nadimak Maracanazo/Maracanaço (sh. Krah na Maracani). Šok je bio utoliko veći što su Brazilci već prije utakmice pripremili slavlje, a novinari su čak išli toliko daleko da su u nekim dnevnim izdanjima domaćine već nazvali prvacima. Koristeći tu euforiju u svoju korist, urugvajski kapetan Obdulio Varela motivirao je svoju momčad na različite načine (u koje spadaju uriniranje po novinama sa slikom Brazilaca kao prvaka, ali i motivacijski govor prije same utakmice), što se pokazalo uspješnim. Nakon utakmice, cijeli je stadion bio jezivo tih,[2][3] a slavili su jedino Urugvajci. Brazilski izbornik, Flávio Costa, navodno je napustio stadion odjeven u ženu kako bi izbjegao bijesne navijače. Neki novinari su odbijali prihvatiti činjenicu da je Brazil izgubio, a neki navijači su išli toliko daleko da su počinili suicid.[4][5]
Svakako, utakmica je ušla u nogometnu historiju, a Urugvajci su "Fantom '50" često koristili kako bi "plašili" Brazilce prije međusobnih ogleda.
Utakmica je počela u očekivanom ritmu - Brazil je napadao, a Urugvaj igrao defenzivu. No, za razliku od Švedske i Španjolske, Uruugvaj je uspio držati čvrstu obranu tako da se na odmor išlo bez golova.
Samo dvije minute nakon početka drugog poluvremena, Friaça je, preciznim udarcem po podu, svladao urugvajskog golmana i doveo domaćine u vodstvo. Nakon gola, urugvajski kapetan Varela uzima loptu i odlazi do suca, tvrdeći kako je Friaça bio u ofsajdu. Varela je bio izrazito uporan, zahtijevajući od suca Readera, inače Engleza, da ga posluša preko prevoditelja.[6] Dok se Varela svađao sa sucem, publika se smirila, nakon čega je kapetan odnio loptu na centar i navodno rekao igračima: "Sada, vrijeme je za pobjedu!"
Urugvaj je ubrzo preuzeo inicijativu. Brazilci su pokazali veliku obrambenu slabost u borbi s organiziranom ofenzivom Urugvaja tako da je već u 66. minuti Juan Alberto Schiaffino izjednačio rezultat. Desetak minuta kasnije, samo 11 minuta prije kraja utakmice, Alcides Ghiggia, dolazeći s desne strane, dovodi Urugvaj u vodstvo. Publika je bila potpuno tiha od tog trenutka pa sve do posljednjeg zvižduka suca Readera, kojim je Urugvaj postao prvak.
Iako se ovaj turnir igrao po grupnom sustavu, situacija se tako namjestila da je ova utakmica bila posljednja te da je odlučivala o prvaku, zbog čega se ona neformalno naziva "finalom" ovog prvenstva (čak i od strane FIFA-e), iako to zapravo nije bila.[7]
|
|---|
| Turniri | |
|---|
| Finala | |
|---|
| Kvalifikacije | |
|---|
| Sastavi | |
|---|
| Ždrijebovi | |
|---|
| Emitiranje | |
|---|
| Organizacija | |
|---|
| Statistike | |
|---|
| Ostalo | |
|---|
Napomene: (1) Nije bilo kvalifikacija sa FIFA Svjetsko prvenstvo 1930. godine; (2) Godine 1950. nije bilo finala; članak je o odlučujućem meču finalne grupne faze |
George Reader
