Vaseljenski patrijarh Carigrada

Vaseljenski ili еkumenski patrijarh (grčki: Η Αυτού Θειοτάτη Παναγιότης, ο Αρχιεπίσκοπος Κωνσταντινουπόλεως, Νέας Ρώμης και Οικουμενικός Πατριάρχης) je arhiepiskop Konstantinopolja – Novog Rima – sa rangom Primus inter pares (prvog među jednakima) u pravoslavnoj crkvi, koju njeni sljedbenici nazivaju jedinstvenom, svetom, sabornom i apostolskom Crkvom.

Vaseljenski patrijarh je kroz historiju bio poznat i kao grčki patrijarh Konstantinopolja, kako bi ga se razlikovalo o Jermenskog patrijarha Konstantinopolja i drevnog Latinskog patrijarha. Trenutno se na toj dužnosti nalazi Vartolomej I.

Turske vlasti ga priznaju kao duhovnog vođu grčke manjine u Turskoj i za njega službeno koriste naziv Grčki (dosl. rimski) pravoslavni patrijarh Fanara (turski: Fener Rum Ortodoks Patriği). Patrijarh je bio podanikom Osmanskog Carstva od pada Carigrada 1453, pa sve do uspostave Turske Republike 1923. Danas je, prema turskim zakonima, pod vlašću Republike Turske i mora biti turski državljanin kako bi bio izabran za patrijarha.

Patrijarh Konstantinopolja se nazivao vaseljenskim (ekumenskim) patrijarhom od 6. vijeka.^[1] Točno značenje izraza, koji se povremeno koristio i za druge prelate od sredine 5. vijeka, nigdje nije službeno definirano, ali je na Zapadu titula napadana kao nespojiva sa tvrdnjama Svete Stolice.^[1]

Uloga carigradskog patrijarha

Kao prvi po časti među pravoslavnim episkopima (primus inter pares), carigradski patrijarh predsjeda osobno ili putem izaslanika svakim saborom pravoslavnih crkvenih poglavara, te ima ulogu glasnogovornika pravoslavlja, posebice u ekumenskim susretima s drugim kršćanskim crkvama. On ipak nema izravne jurisdikcije nad drugim patrijarsima ili autokefalnim pravoslavnim crkvama. Njegovo je pravo sazivati izvanredne sinode na kojima će sudjelovati poglavari ostalih pravoslavnih crkava ili njihovi izaslanici, gdje se raspravlja o iskrslim probelmima. Usto, od 1960-ih saziva i dobro posjećene svepravoslavne sinode.

Osim što je duhovni vođa oko 300 milijuna pravoslavnih kršćana u cijelom svijetu, on je i izravni poglavar pravoslavnih eparhija u Sjevernoj i Južnoj Americi, Zapadnoj Europi, Australiji i Novom Zelandu, Hong Kongu, Jugoistočnoj Aziji, Koreji i dijelovima današnje Grčke.

Jedinstveni položaj u pravoslavlju

Kao prvi među jednakima, Carigradski patrijarhat i njegov patrijarh imaju osobiti položaj u pravoslavlju.

Kanonski propisi pravoslavne Crkve carigradskom patrijarhu daju pravo da bude prizivna instanca u nesporazumima i sukobima među biskupima. Ipak, sve autokefalne crkve ne priznaju ovo njegovo pravo izvan granica Carigradskog patrijarhata. Osobito je o tome otvorena rasprava između Ruske pravoslavne crkve i Carigrada. Kroz historiju carigradski je patrijarh vršio takvu službu, primjerice već u doba sv. Jovana Zlatoustog (5. stoljeće). I u suvremeno je doba bilo takvih slučajeva. Carigradski patrijarh pozvan je 2006. u pomoć prilikom proglašenja arhiepiskopa Ciparske pravoslavne crkve nesposobnim za vršenje službe zbog Alzheimerove bolesti. Prije toga, 2005. sazvao je svepravoslavni sinod na kojem su poglavari pravoslavnih crkava potvrdili svrgavanje jeruzalemskog patrijarha. S druge strane, na carigradskog se patrijarha 2006. pozvao jedan ruski pravoslavni episkop u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je bio u sukobu s ruskim patrijarhom, no moskovski je patrijarh odbio svako miješanje carigradskog u nutarnje poslove Ruske pravoslavne Crkve.

Uloga simbola koji sjedinjuje sve pravoslavne crkve često dovodi do toga da se carigradskog patrijarha naziva i duhovnim vođom pravoslavlja, premda to nije njegov službeni naziv. Usto, njegovu se ulogu u pravoslavlju ne može usporediti s ulogom kakvu na Zapadu ima rimski papa.

Povezano

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 "Oecumenical Patriarch." Cross, F. L., ed. The Oxford Dictionary of the Christian Church. New York: Oxford University Press. 2005.

Vanjske poveznice

Eksterni linkovi

[ODCC-1] 1,0 ^1,1 "Oecumenical Patriarch." Cross, F. L., ed. The Oxford Dictionary of the Christian Church. New York: Oxford University Press. 2005.

[1]

p r u Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant (do 330)	Sveti Andrija • Stahije • Onisim • Polikarp I • Plutarh • Sedekion • Diogen • Elevterije • Feliks • Polikarp II • Atenodor • Evazije • Lavrentije • Alipije • Pertinaks • Olimpijan • Marko I • Filadelf • Kirijak I • Kastin • Eugenije I • Tit • Dometije • Rufin • Prob • Metrofan • Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola (330–451)	Aleksandar • Pavle I • Euzebije • Makedonije I • Eudoksije • Evagrije • Demofil • Maksim I • Grigorije I • Nektarije • Jovan I Hriuostom • Arsakije • Atik • Sisinije I • Nestorije • Maksimijan • Prokle • Flavijan • Anatolije
Patrijarsi Carigrada Vizantijski period (451–1453)	Anatolije • Genadije I • Akakije • Fravita • Eufemije • Makedonije II • Timotije I • Jovan II • Epifanije • Antim I • Mena • Evhtihije • Jovan III • Jovan IV • Kirijak II • Toma I • Sergej I • Pir • Pavle II • Petar • Toma II • Jovan V • Konstantin I • Teodor I • Georgije I • Pavle III • Kalinik I • Kir • Jovan VI • German I • Anastazije • Konstantin II • Nikita I • Pavle IV • Tarasije • Nikifor I • Teodot I • Antonije I • Jovan VII • Metodije I • Ignjatije • Fotije I • Stefan I • Antonije II • Nikola I • Eufimije I • Stefan II • Trifun • Teofilakt • Polievkt • Vasilije I • Antonije III • Nikola II • Sisinije II • Sergej II • Eustahije • Aleksije • Mihajlo I • Konstantin III • Jovan VIII • Kozma I • Evstratije • Nikola III • Jovan IX • Lav • Mihajlo II • Kozma II • Nikola IV • Teodot II • Neofit I • Konstantin IV • Luka • Mihajlo III • Kariton • Teodisije I • Vasilije II • Nikita II • Leontije • Dositej • Georgije II • Jovan X • Mihajlo IV^† • Teodor II^† • Maksim II^† • Μanuel I^† • German II^† • Metodije II^† • Manuel II^† • Arsenije^† • Nikifor II^† • German III • Josif I • Jovan XI • Grigorije II • Atanasije I • Jovan XII • Nefon I • Jovan XIII • Gerasim I • Isak • Jovan XIV • Isidor I • Kalist I • Filotej • Makarije • Nil • Antonije IV • Kalist II • Matej I • Eufimije II • Josif II • Mitrofan II • Grigorije III • Atanasije II
Patrijarsi Carigrada Otomanski period (1453–1923)	Genadije II • Isidor II • Sofronije I • Joasaf I • Marko II • Simeon • Dionisije I • Rafael I • Maksim III • Nefon II • Maksim IV • Joakim I • Pahomije I • Teolept I • Jeremija I • Joanikije I • Dionisije II • Joasaf II • Mitrofan III • Jeremija II • Pahomije II • Teolept II • Matej II • Gavrilo I • Teofan I • Meletije I • Neofit II • Rafael II • Kiril I • Timotije II • Grigorije IV • Antim II • Kiril II • Atanasije III • Neofit III • Partenije I • Partenije II • Joanikije II • Kiril III • Pajsije I • Partenije III • Gavrilo II • Partenije IV • Dionisije III • Kliment • Metodije III • Dionisije IV • Gerasim II • Atanasije IV • Jakov • Kalinik II • Neofit IV • Gavrilo III • Neofit V • Kiprijan • Atanasije V • Kiril IV • Kozma III • Jeremija III • Kalinik III^‡ • Pajsije II • Serafim I • Neofit VI • Kiril V • Kalinik IV (III) • Serafim II • Joanikije III • Samjuel • Meletije II • Teodisije II • Sofronije II • Gavrilo IV • Prokopije • Neofit VII • Gerasim III • Georgije V • Kalinik V (IV) • Jeremija IV • Kiril VI • Evgenije II • Antim III • Krisant • Agatangel • Konstantije I • Konstantije II • Georgije VI • Antim IV • Antim V • German IV • Meletije III • Antim VI • Kiril VII • Joakim II • Sofronije III • Joakim III • Joakim IV • Dionisije V • Neofit VIII • Antim VII • Konstantin V • German V • Meletije IV
Patrijarsi Carigrada Moderni period (od 1923)	Georgije VII • Konstantin VI • Vasilije III • Fotije II • Venuijamin • Maksim V • Atenagora • Dimitrije • Vartolomej
^† u egzilu u Nikeji ^‡ ponekad se ne ubraja u partrijarhe