Denis Alimov
Denis Alimov,
kandidat povijesnih znanosti (= Ph.D), docent na katedri za povijest slavenskih i balkanskih zemalja, Institut za povijest, Sveučilište u Sankt Peterburgu (St. Petersburg State University).
Rođen sam 1979. godine u Petrogradu, Rusija. Godine 1996. završio sam Gimnaziju pod pokroviteljstvom Državnoga ruskog muzeja u Petrogradu. Upisao sam se iste godine na Sveučilište u Petrogradu, gdje sam studirao povijest na fakultetu za povijest, na odsjeku za povijest srednjeg vijeka. Diplomirao sam 2001. godine s temom iz srednjovjekovne hrvatske povijesti. Godine 2005. završio sam na istom fakultetu poslijediplomski studij obranivši disertaciju pod naslovom “Hrvatsko društvo u doba pokrštavanja (VII–IX st.)” (mentor je bio prof., dr. sc. V. Jakubskij). Krajem 2004. godine zaposlio sam se u svojstvu asistenta na istom fakultetu (danas Institut za povijest, Sveučilište u Petrogradu) na odsjeku za povijest slavenskih i balkanskih zemalja, gdje u svojstvu docenta radim sve do sada. Od 2007. godine sekretar sam uredništva časopisa “Studia Slavica i Balcanica Petropolitana” (Petrograd). Danas sam zamjenik glavnog urednika ovog časopisa. Član sam međunarodnog uredničkog vijeća časopisa “Radovi Zavoda za hrvatsku povijest” (Zagreb).
Područje moga znanstvenog zanimanja obuhvaća sljedeće teme: ranosrednjovjekovna Hrvatska; društvena povijest slavenskih naroda u ranom srednjem vijeku; slavenska plemena; identitet i etnicitet u ranom srednjem vijeku; formiranje država u slavenskom svijetu; najstarije slavenske države; kristijanizacija Slavena; povijest povijesne imaginacije; etnički i protonacionalni diskurs u srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj historiografiji. Bio sam voditelj na znanstvenim projektima: “Zapadni Balkan od VII. do X. stoljeća: Etnogeneza, politogeneza, kristijanizacija” (potpora Američkog vijeća znanstvenih društava, 2010.); “Potestarna organizacija u slavenskom svijetu od VII. do X. stoljeća: Evolucija vladavinskih struktura i etno-socijalni procesi” (potpora predsjednika Ruske Federacije za mlade znanstvenike, 2012.). Dobitnik sam nagrade „Jaroslav Šidak“ Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu za 2017. godinu kao strani povjesničar.
Držao sam predavanja na sveučilištu iz sljedećih predmeta: “Povijest Balkana u srednjem vijeku”; “Povijest Balkana u novo vrijeme”; “Povijest Balkana u 20. stoljeću”; “Fenomen Balkana u europskoj povijesti”; “Povijest slavenskih i balkanskih zemalja; "Etnička povijest Srednje i Istočne Europe i Balkana"; "Formiranje pojmova o etnicitetu u Europi"; “Srednja Europa u srednjem vijeku”; “Hrvatski jezik i kultura”; “Slavenski svijet u sklopu svjetskih civilizacija”; “Povijest panslavizma”; “Povijest Jugoslavije”; “Teorija i povijest nacija i nacionalizma u slavenskim zemljama”; “Slavenska državnost”; “Slaveni u Osmanskom carstvu”; “Historiografija južnih Slavena”; “Povijest Albanije”; “Povijest Bosne i Hercegovine”; “Povijest Bugarske”; “Povijest Hrvatske”; “Velika Moravska: problemi povijesti i kulture”; “Etnogeneza i politogeneza u slavenskom svijetu u ranom srednjem vijeku”; “Balkanske krize iz kraja 20. stoljeća”. Već nekoliko godina znanstveni sam mentor magistarskog programa Sveučilišta u Petrogradu „Povijest i teorija nacija i problemi nacionalizma“.
Poznavanje suvremenih jezika: ruski (maternji), hrvatski (govorim, čitam i razumijem, pišem), srpski (govorim, čitam i razumijem, pišem), engleski (govorim, čitam i razumijem, pišem), francuski (čitam i razumijem), ostali slavenski jezici (čitam i razumijem). Objavio sam desetak ruskih prijevoda stručnih radova s hrvatskog, poljskog, slovenskog i srpskog jezika.
N.B. Trenutno i u perspektivi tražim posao u zemljama hrvatskog / srpskog jezičnog područja (ili u bilo kojim drugim zemljama) u sferi humanističkih znanosti i/ili obrazovanja (povijest, ruski jezik) i/ili nakladničke djelatnosti (urednik, prevoditelj, itd.). Ako imate nekih ideja ili prijedloga, molim da mi se izravno obratite na adresu: aljimov@mail.ru. Hvala na pozornosti.
kandidat povijesnih znanosti (= Ph.D), docent na katedri za povijest slavenskih i balkanskih zemalja, Institut za povijest, Sveučilište u Sankt Peterburgu (St. Petersburg State University).
Rođen sam 1979. godine u Petrogradu, Rusija. Godine 1996. završio sam Gimnaziju pod pokroviteljstvom Državnoga ruskog muzeja u Petrogradu. Upisao sam se iste godine na Sveučilište u Petrogradu, gdje sam studirao povijest na fakultetu za povijest, na odsjeku za povijest srednjeg vijeka. Diplomirao sam 2001. godine s temom iz srednjovjekovne hrvatske povijesti. Godine 2005. završio sam na istom fakultetu poslijediplomski studij obranivši disertaciju pod naslovom “Hrvatsko društvo u doba pokrštavanja (VII–IX st.)” (mentor je bio prof., dr. sc. V. Jakubskij). Krajem 2004. godine zaposlio sam se u svojstvu asistenta na istom fakultetu (danas Institut za povijest, Sveučilište u Petrogradu) na odsjeku za povijest slavenskih i balkanskih zemalja, gdje u svojstvu docenta radim sve do sada. Od 2007. godine sekretar sam uredništva časopisa “Studia Slavica i Balcanica Petropolitana” (Petrograd). Danas sam zamjenik glavnog urednika ovog časopisa. Član sam međunarodnog uredničkog vijeća časopisa “Radovi Zavoda za hrvatsku povijest” (Zagreb).
Područje moga znanstvenog zanimanja obuhvaća sljedeće teme: ranosrednjovjekovna Hrvatska; društvena povijest slavenskih naroda u ranom srednjem vijeku; slavenska plemena; identitet i etnicitet u ranom srednjem vijeku; formiranje država u slavenskom svijetu; najstarije slavenske države; kristijanizacija Slavena; povijest povijesne imaginacije; etnički i protonacionalni diskurs u srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj historiografiji. Bio sam voditelj na znanstvenim projektima: “Zapadni Balkan od VII. do X. stoljeća: Etnogeneza, politogeneza, kristijanizacija” (potpora Američkog vijeća znanstvenih društava, 2010.); “Potestarna organizacija u slavenskom svijetu od VII. do X. stoljeća: Evolucija vladavinskih struktura i etno-socijalni procesi” (potpora predsjednika Ruske Federacije za mlade znanstvenike, 2012.). Dobitnik sam nagrade „Jaroslav Šidak“ Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu za 2017. godinu kao strani povjesničar.
Držao sam predavanja na sveučilištu iz sljedećih predmeta: “Povijest Balkana u srednjem vijeku”; “Povijest Balkana u novo vrijeme”; “Povijest Balkana u 20. stoljeću”; “Fenomen Balkana u europskoj povijesti”; “Povijest slavenskih i balkanskih zemalja; "Etnička povijest Srednje i Istočne Europe i Balkana"; "Formiranje pojmova o etnicitetu u Europi"; “Srednja Europa u srednjem vijeku”; “Hrvatski jezik i kultura”; “Slavenski svijet u sklopu svjetskih civilizacija”; “Povijest panslavizma”; “Povijest Jugoslavije”; “Teorija i povijest nacija i nacionalizma u slavenskim zemljama”; “Slavenska državnost”; “Slaveni u Osmanskom carstvu”; “Historiografija južnih Slavena”; “Povijest Albanije”; “Povijest Bosne i Hercegovine”; “Povijest Bugarske”; “Povijest Hrvatske”; “Velika Moravska: problemi povijesti i kulture”; “Etnogeneza i politogeneza u slavenskom svijetu u ranom srednjem vijeku”; “Balkanske krize iz kraja 20. stoljeća”. Već nekoliko godina znanstveni sam mentor magistarskog programa Sveučilišta u Petrogradu „Povijest i teorija nacija i problemi nacionalizma“.
Poznavanje suvremenih jezika: ruski (maternji), hrvatski (govorim, čitam i razumijem, pišem), srpski (govorim, čitam i razumijem, pišem), engleski (govorim, čitam i razumijem, pišem), francuski (čitam i razumijem), ostali slavenski jezici (čitam i razumijem). Objavio sam desetak ruskih prijevoda stručnih radova s hrvatskog, poljskog, slovenskog i srpskog jezika.
N.B. Trenutno i u perspektivi tražim posao u zemljama hrvatskog / srpskog jezičnog područja (ili u bilo kojim drugim zemljama) u sferi humanističkih znanosti i/ili obrazovanja (povijest, ruski jezik) i/ili nakladničke djelatnosti (urednik, prevoditelj, itd.). Ako imate nekih ideja ili prijedloga, molim da mi se izravno obratite na adresu: aljimov@mail.ru. Hvala na pozornosti.
less
InterestsView All (126)
Uploads
https://history.jes.su/s207987840031193-1-1/
On the Administration of the Empire (middle of the 10th century). The account of the baptism of the Slavic peoples in this treatise was, in the author’s opinion, primarily a result of a discursive interpretation of the historical experience of the Slavic polities from the perspective of the mid-tenth century. The baptism of Croats and Serbs, whom Heraclius settled on the lands devastated by the Avars, was determined, according to the historical scheme reflected in chapters 29 and 31–36 of the treatise, by their status as subjects of the basileus. Heraclius, who restored the authority of the Empire over Dalmatia, occupies in this scheme a position similar to that occupied by Diocletian, who settled the Romans in Dalmatia, and Basil I, who returned Dalmatia to the control of the Empire after the temporary falling away of the Slavs. Given this, it can be assumed that the motive that prompted Constantine Porphyrogenitus to give Heraclius such a significant place in the story of the history of Serbs and Croats was either the presence of this name in the tradition of Dalmatian Romans (as in the case of Diocletian) or knowledge of the real political activity of the Emperor in this region (as in the case of Basil), or both.
https://history.jes.su/s207987840031193-1-1/
On the Administration of the Empire (middle of the 10th century). The account of the baptism of the Slavic peoples in this treatise was, in the author’s opinion, primarily a result of a discursive interpretation of the historical experience of the Slavic polities from the perspective of the mid-tenth century. The baptism of Croats and Serbs, whom Heraclius settled on the lands devastated by the Avars, was determined, according to the historical scheme reflected in chapters 29 and 31–36 of the treatise, by their status as subjects of the basileus. Heraclius, who restored the authority of the Empire over Dalmatia, occupies in this scheme a position similar to that occupied by Diocletian, who settled the Romans in Dalmatia, and Basil I, who returned Dalmatia to the control of the Empire after the temporary falling away of the Slavs. Given this, it can be assumed that the motive that prompted Constantine Porphyrogenitus to give Heraclius such a significant place in the story of the history of Serbs and Croats was either the presence of this name in the tradition of Dalmatian Romans (as in the case of Diocletian) or knowledge of the real political activity of the Emperor in this region (as in the case of Basil), or both.