FILOLOGIJA 34, Zagreb 2000 UDK 811.112:811.16'02 Izvomi znanstveni aanak PrimIjen 5.1.200l. Prihvacen za tisak 5. II1.200l. Ranko Matasovic Filozojski fakultet SveuCilista u Zagrebu Ivana LuCica 3, HR­10000 Zagreb GERMANSKE POSUDENICE U PRASLA VENSKOME: PITANJA RELATIVNE KRONOLOGIJE Proucavanje germanskih posudenica moie pomoCi u uspostavljanju reIativne kronologije nekih glasovnih promjena u praslavenskome. Kako germanske imenice srednjega roda postaju u praslavenskom imenice muskoga roda, pokazuje se da je veäna njih bila primijena prije nego sto su baritonske imenice srednjega roda (npr. praie. ""dhw6rom 'vrata') postale imenice muskoga roda (stsl. dvoro) po Illic­Svitycevu pravilu. Pokazuje se takoder da je vecina germanskih posudenica usla u praslavenski prije djelovanja Dyboova zakona, po kojemu se naglasak pornice s neakutnoga pocetnoga sloga na sIjede6 slog. To je posljedica Cinjenice da su pragermanski i gotski imali naglasak na pocetku rijeCi, dok su u prasIavenskom gotovo sve germanske posudenice s kratkim pocetnim slogom oksitone. Problem germanizama u praslavenskome jedno je od najistrazenijih podrucja u slavisticP; mozemo sa sigurnoscu reCi da je danas gotovo nemoguce cak i prikupiti svu literaturu 0 toj temi, pocevsi od prijepiske Dobrovskoga i Kopitara s pocetka 19. stoljeca 2, a jednako je tesko nadati se da je moguce baciti novo svjetlo na cjelinu razmatranoga problema . Popisu praslavenskih rijeCi posudenih iz germanskoga tesko je danas pridodati neku, koju vec netko od ranijih istrazivaca nije identificirao kao germanizam. Medutim, dosadasnja istrazivanja bila su prezauzeta utvrdivanjem popisa germanizama u praslavenskome, bilo da su poput Hirta (1898) i Stender­Petersena (1927) nastojali znacajan dio praslavenskoga rjecnika izvoditi iz germanskoga, bilo da su poput Kiparskoga (1934) hiperkritiCki pokusavali reducirati broj germanizama u praslavenskome do minimuma. Premda je bilo pokusaja da se medu prasla- 1 Za korisne savjete i kritike prve verzije ovoga aa.nka zahvalan sam Daliboru Brozovicu, Georgu Holzeru i Radoslavu KatiCieu. 2 v. Stender­Petersen 1927:3­6. 129 Ranko Matasovic, Germanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGIJA 34(2000),129­137 venskim germanizmima uspostave razliCiti kronoloski slojevP, ranije generacije lingvista premalo su se bavile pitanjem ­ sto nam one rije6, za koje smo sigurni da su germanskoga podrijetla, mogu pokazati 0 povijesnoj fonologiji praslavenskoga, te 0 relativnoj kronologiji praslavenskih i opceslavenskih glasovnih promjena4• U ovom radu nastojat cu pokazati da nam upravo postavljanjem takvoga pitanja istrazivanje germanizama moze pruziti nove spoznaje 0 razvitku praslavenskoga jezika. U prosudivanju germanizama u praslavenskome problemi relativne kronologije glasovnih promjena cesto su bili posve zanemarivani; tako Kiparsky (1934 :22) olako odbacuje Klugeovu tvrdnju da je prasI. *bratju 'grimiz'S (rus. esI. brostb, polj. dijal. brocz, bug. brost, hIV. broc) posudeniea iz germanskoga *wratja (> stvnj. rezza), jer germansko *w u praslavenskome redovito ostaje ocuvano (npr. u germ. *hlaiwa 'nadgrobni humak' > prasI. *xlajwu 'staja, svinjae', stsl. xlevo). Pritome medutim ne uzima u obzir a) da je alternativna etimologija, prema kojoj je prasl. *bratju povezano s gr. br6tos 'mlaz krvi' krajnje neuvjerljiva, i b) da u doba posudivanja praslavenski nije imao pocetnoga *wr­, jer ie. *wr­ u baltoslavenskome prelazi u *r­ po Lidenovu zakonu (usp. ie. *wreg'­ > gr. rlUgnymi, prasI. *rez­, stsl. rezati). Sasvim je dakle moguce, cak i uvjerljivo, da se germanska pocetna skupina *wr­ u praslavenskom odrazila kao *br­, te da je *bratju doista odraz germanskoga *wratja6• Jedan od najvecih napredaka u slavistici u proteklih pola stoljeca ostvaren je Stangovom rekonstrukcijom triju praslavenskih akcenatskih paradigmi, te indoeuropeistiCkom interpretaeijom razvitka tih imenskih paradigmi koju je pruzio Vladislav M.lllic­Svityc (v. TIlic­Svityc 1963, Kortlandt 1978, Lehfeldt 1993, Matasovic 1997). Upravo nam bolje razumijevanje razvitka praslavenskoga akeenatskog sustava omogucuje da na nov naCin prouCimo relativnu kronologiju jezicnih promjena koje su pretrpjeli germanizmi u praslavenskome. 1. Proucavanje promjena u rodu germanizama u praslavenskome pokazuje da su gotovo svi oni morali biti posudeni prije djelovanja TIlic­Svityceva pravila (1963), prema kojemu tematske imenice srednjega roda s naglaskom na prvom slogu u praslavenskome postaju masculina (poput ie. *dhw6rom n. > prasl. *dwaru > stsI. dvon), redovito s naglaskom na posljednjem slogu (oksiV. Stender­Petersen 1927, Kurylowicz 1956, GoI'CI,b 1992:378ff. SlijedeCi Holzera (1995) praslavenskim nazivam zajedniCki jezik predak svih slavenskih jezika koji se govorio na prijelazu iz sestoga u sedmo stoljece u maksimalno jedinstvenom obliku; opceslavenskim nazivam razdoblje postpraslavenskih dijalekatski izcliferenciranih idioma koji su jos provodili brojne zajedniCke jeziene promjene, od pocetka 7. do otprilike 11 . stoljeca (tj. do nestanka slabih poluglasova). Svjestan sam postojanja i drugih periodizacija u slavistici. 5 U rekonstrukciji praslavenskih oblika slijedim zapis koji je predloZio Georg Holzer (1995, 1998), i u potpunosti prihvacam razloge u prilog takvoj rekonstrukciji koji su izneseni u navedenim oancima. 3 4 130 Ranko Matasovic, Germanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGIJA 34(2000), 129­137 tona, odnosno akcenatska paradigma B). To se vidi po tome sto i germanske tematske imenice srednjega roda u slavenskom postaju masculina (Schenker 1993, Stender­Petersen 1927:513fL): psI. *xlajwu 'svinjac, staja' (stsL xlevo, hrv. hlijev) u pragermanskome je neutrum *hlaiwan (steng. hlriw, got. hlaiw 'nadgrobni humak')~ slicno *xusu, *xuzu 'kuca' (stsl. xyso, xyzo) iz pragerm. *husan (steng. hUs n., njem. das Haus), prasl. *pulku 'vojska' (stsl. plah) < germ. *fulkan (njem. das Volk), prasL *tunu 'ograda' (stsl. tyno) < germ. *runan, prasl. *glazu 'staklo' (strus. glazky 'stakiene kuglice', polj. glaz) < germ . *glesan 'jantar' (stvnj. glas, steng. glces), prasl. *loku 'luk' (hrv. i ruS. luk) < germ. *laukan (stvnj. louh, steng. leac n.)8. U pragermanskome je, kao i u veCini starijih germanskih jezika, naglasak bio fiksiran na prvom slogu u rijeCi. U doba posudivanja naglasak je stoga i u praslavenskome bio na prvom slogu, te su po Illic­Svitycevu pravilu navedene imenice postale muskoga roda 9• Ovdje izlozeno prosudivanje tice se samo morfoloske interpretacije Illic­Svityceva pravila, i neovisno je 0 njegovoj fonoloskoj interpretaciji. To znaCi, racti se samo 0 tome sto se dogada s klasom germanskih tematskih imenica srednjeg roda u praslavenskome, a ne i 0 tome vrijedi li glasovno pravilo koje je predlozio Illic­Svityc, prema kojemu nenaglaseno praslavensko *­an « ie. *­om) daje *­u (> stsl. ­0), dok se naglaseno *­an odrazava kao prasl. *­a (> stsL ­0), usp. ie. *(H)yugom (gr. zyg6n) 'jaram' > prasl. *juga (stsl. igo < }bgO). Protiv toga pravila govori akuzativ jd. jednoslozne pokazne zamjenice m. r. *tom > prasl. *tu > stsl. to, no tu bi se moglo raditi 0 analogiji prema imenskim tematskim osnovama u kojih je nastavak za ak. jd. uvijek bio nenaglasen. 2. Cini se, nadalje, da su mnogi germanizmi u praslavenski usli prije pomicanja naglaska s neakutiranoga sloga na sljede6 slog u rijeCi (Dyboov zakontO). Naime, kao sto je uoCio Kurylowicz (1957:234­5), sve rane germanske posudenice s kratkim pocetnim slogom postaju u praslavenskom i opceslavenskom oksitone, odnosno, suvremenim terminima, postaju imenice akcenatske paradigme B (v. Lehfeldt 1993), usp. rus. kote?, kotld < got. katil­, ruS. 6 Mozda slicnu pojavu imamo u odrazu imena Avara, gr. Abtireis, lat. Avares, koje se u praslavenskom odrazilo kao *Abre (stsl. Obre), ces. obr 'div', polj. olbrzym. 7 Za pomak u znacenju izmedu slavenskih i germanskih rijeCi usp. i izvedenicu xltuina 'jama' (Trubacev, S. v.). B Taj je posljednji primjer dvojben, jer je germanski *lauka­ neutrum u staroengleskom istarosaskom, ali maskulinum u njemaCkom i staronordijskom. 9 Objasnjenje promjene roda kod tih imenica koje nudi Stender­Petersen (1927: 514) manje je uvjerljivo: imenice srednjega roda bile bi shvaeane kao masculina jer se njihov nominativ podudarao s akuzativom jednine imenica muskoga roda. Da se 0 tome radi, ocekivali bismo da ce i imenice m. r. katkada u slavenskome postajati neutra. 10 Termin Dyboov zakon ovdje upotrebljavam slijedeö Kortlandta (1978); u stvari, rijec je 0 De Saussureovu zakonu u Dybo­Illic­Svitycevoj formulaciji. 131 Ranko Matasovic, Gennanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGI}A34(2000),129­137 ase7 'magarac' < got. asil­, rus . skot, skotd 'stoka' < germ. *skatta­ (njem. Schatz) 'blago', prasl. *xulmu (rus. xalm, xalmti, hrv. hum, huma) < germ. *hulma(stsas. holm, stnord. halmr). U svjetlu poznate anjenice da je naglasak u germanskorne uvijek na prvom slogu, to je moguce objasniti samo pretpostavkom da je u praslavenskom ili opceslavenskome doslo do pomicanja naglaska za jedan slog prema kraju rijeCi nakon posudivanja. To ujedno znaa da se taj pomak naglaska dogodio razmjerno kasno, jer je zahvatio gotovo sve germanizme osim onih najkasnijih, koji su u opceslavenski usli iz starovisokonjemaCkoga i balkanskogotskoga, npr. rus . smakva, gen. smakvy <? got . smakka. Prema misljenju nekih Iingvista (Kurylowicz 1956, Gol(lb 1992) posudenice s dugim pocetnim slogom u praslavenskom imaju dvostruki akcenatski odraz: 1) dobivaju nepomicnu akcentuaciju s akutom na prvom slogu, npr. rus. selam < germ. *helma­, rus. lixva < germ. *llhwa­, i 2) postaju oksitone, poput posudenica s kratkim pocetnim suglasnikom, npr. rus. vina < got. wein, hrv. lijek, lije'ka < germ. *leka­ . Kurylowicz je smatrao (ap.at.) da su rijea navedene ad 1) posudene u doba kad je slavenski na dugom prvom slogu mogao imati samo akutsku intonaciju, dok su rijea navedene ad 2) posudene kasnije, kad je nakon pokraCivanja akuta u opceslavenskome nestalo dugih naglasenih pocetnih slogova u slavenskome, pa su germanizmi morali biti adaptirani kao oksitone. Medutim, grada koju je Kurylowicz okupio ad 2) vrlo je raznorodna i dopusta i drukCije tumacenje; primjerice, praslavenski *pilä (ili *pejlä) 'pila' (rus . pilti, hrv . paa) ne mora biti germanizam, vec domaca rijec srodna s Iitavskim peilis, dok rus. vina, hrv . v{na, bug . vina, mozda nisu posudenice iz germanskoga, vec iz vulgarnolatinskoga; s gotskim wein ne slaze se rod, a germanske posudenice koje su u germanskorne masculina, u slavenskom uglavnom ostaju muskoga roda . Rus. trubti, hrv. truba, bug . trobii moze biti posudeno i iz vlat. trumba i iz stvnj. trumba. Hrv. lijek, lije'ka, rus.lekd upueuju na oksitonu (akcenatski tip B), no postoji mogucnost da to nije posudenica, vec domaca slavenska rijec izvedena iz korijena *leyk W ­ 'ostaviti' (usp. stsI. atb­IeIco 'ostatak'; etimoloska veza s gotskim lekeis 'lijecnik' nije toliko oata kako se na prvi pogled ani, jer i ta je rijec vjerojatno posudena iz keltskoga (usp. stir. liaig 'lijecnik'), au germanskorne nigdje nije zabiljezen oblik koji bi odgovarao kao izvor praslavenskoga *lajku i znaao 'lijek' . Najvjerojatniji je zakljucak da sve germanske posudenice s dugim prvim slogom zadriavaju mjesto naglaska na tom slogu, koji u praslavenskom dobiva akutsku intonaciju. To je posve u skladu s nasim spoznajama 0 praslavenskim intonacijama (v. Matasovic 1997). 3. U svijetlu nasih spoznaja 0 germanskoj povijesnoj gramatici, jasno je i da je fiksiranje naglaska na prvom slogu u germanskorne rezultat duge evolu132 Ranko Matasovic, Germanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGIJA 34(2000), 129­137 cije; Vernerov zakon, prema kojemu indoeuropski bezvucni okluzivi postaju zvucnima ukoliko neposredno ispred njih nije stajao naglasak, pokazuje da je germanski u starijim razdobljima svojega razvitka jos imao slobodan naglasak, kao indoeuropski prajezik. 5 druge strane, u praslavenskom nema posudenica iz germanskoga iz razdoblja prije djelovanja Vernerova zakona. Najstarije germanske posudenice u praslavenskome mlade su od Vernerova zakona, ali starije od prve palatalizacije, usp. germ. *helmu > prasl. *selmu (stsl. s[em1», germ. *kindan > prasl. *Cinda (stsl. c?do). Posljednja navedena rijec pokazuje i da je u doba kad je posudena germanski jos imao naglasak na zadnjem slogu u navedenoj rijeö, kao u ie. *g'enhjtom 'rodeno'll > germ. *kindan 'dijete' > prasl. *kindan > *Cinda. Da nije, *Cinda bi u praslavenskome postalo masculinum, u skladu s pravilom (2). Taj je posljednji primjer osobito sporan, zbog toga sto postoji i alternativna etimologija kojom se prasl. *Cinda izvodi iz korijena *ön­ 'poCinjati' (usp. stsl. -Ci;ti); prema misljenju jednih (Kiparsky, Slownik) tomu je korijenu pridodan sufiks *­da kao u *stada (stsl. stado) prema *statej (stsl. stati). Medutim, taj je sufiks izuzetno rijedak i neproduktivan u praslavenskome. Prema misljenju drugih (Trubacev) *Cinda je glagolski pridjev srednjega roda od *Cintej (-Ci;ti), sto moze zadovoljiti semantiCki, ali ostavlja neobjasnjenim zvuCno *­d­ umjesto ocekivanoga *­t­ u praslavenskome (u germanskome je *­d­, naravno, ocekivano po Vernerovu zakonu). Stoga je ipak najvjerojatnije da je *cinda (t?do) germanska posudenica, te da tu rijec mozemo koristiti u nasem zakljuövanju 0 relativnoj kronologiji promjena koje su zahvatile germanizme u praslavenskome l2. Slijed glasovnoga razvoja bio je dakle: (1) djelovanje Vernerova zakona u germanskome; (2) prva slavenska palatalizacija; (3) fiksiranje indoeuropskog naglaska u germanskome na prvom slogu u rijeö; (4) Illic­Svitycevo pravilo; (5) Dybov zakon 13. II Prijevojna punina u korijenu iz kojeg se izvodi germanski *kindan nije objasnjena (Kluge, s.v. Kind); prema pravilima indoeuropske morfonologije oeekivali bismo rekonstrukciju *g'IJh,t6m, ne *g'enh,t6m. 12 Za dodatne argumente u prilog tezi da je *Cinda (Cfdo) posudenica v. Holzer 1990. 13 Dyboov zakon svrstavarno nakon Illie­Svityeeva pravila iz razloga koji se tieu apsolutne kronologije (v. dolje). Prijelaz baritona sr. roda u oksitone m. roda dovrsen je jos u praslavenskome razdoblju, buduö da izvorne baritone sr. roda nisu posvjedoeene niti u jednom slavenskom jeziku. S druge strane, Dyboov zakon zahvatio je, kako se Cini, i neke vrlo rnIade posudenice iz starovisokonjemaCkoga, koje nisu mogle u jezik uö prije 8. stoljeca. 133 Ranko Matasovic, Germanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGIJA 34(2000),129­137 Na koncu, postavlja se i pitanje apsolutne kronologije germanskih posudenica u praslavenskome i glasovnih promjena koje su one pretrpjele tijekom praslavenskoga i opceslavenskog razdoblja. Premda 0 razdoblju u kojem su se odvijali kontakti Slavena i Germana postoje velike razlike u misljenju medu povjesnicarima i filolozima, najvjerojatnija hipoteza, koja je ujedno i najblize nekomu communis opinio, jest sljedece: jezicni dodiri Germana i govornika jezika iz kojega se razvio praslavenski l4 postali su mogu6 u 2. stoljecu po. Kr. U to doba odvija se ekspanzija Gota od Baltika dolinom Visle, gdje ih spominje i Ptolemej!s, prema Crnomu moru, dakle podrucjem gdje su najvjerojatnije obitavali i govornici (pret)praslavenskoga. Argumenti nekih lingvista (Kiparsky 1934, Go.lqb 1992) da su neke rijeCi u praslavenski morale biti posudene jos iz pragermanskoga (ili praistocnogermanskoga) nisu uvjerljivi; cinjenica da nekih praslavenskih germanizama nema u gotskome predstavlja argumentum e silentio, a valja znati i da je gotski razmjerno slabo posvjedocen germanski jezik (svi sacuvani gotski tekstovi, medu kojima se istice Wulfilin prijevod Novoga zavjeta, stanu u jednu knjigu). Cak i izvor praslavenske rijeCi *pulku 'vojska, naoruzani narod' (stsl. phh), koja je sigurno posudena iz gotskoga, nije saeuvan u korpusu gotskih tekstova, no znamo da je gotski imao rijec )ulks jer je u Glosama iz Reichenaua zabiljezena u latiniziranoj varijanti jitlcus. I mnoge druge gotske rijeCi, koje su bile izvor slavenskim posudenicama, na slican naCin vjerojatno igrom slucaja nisu zabiljezene. Takoder je slab argument da neki germanizmi ne mogu biti iz gotskoga jer odrazavaju pragermansko *e koje u gotskome prelazi u i, usp. prasl. *zeldän, *zelstej 'otkupiti' (stsl. Ziesti) < *geld­ (got. gildan), prasl. *selmu 'kaciga' (stsl. slem"b) < *helma (got. hilms); gotski je naime posvjedocen tek od 4. stoljeca Wulfilinim prijevodom Novoga zavjeta, a mi ne znamo da li se prijelaz *e > i dogodio prije najstarijih dodira Gota s govornicima (pret)praslavenskoga u 2. stoljecu ili nakon toga. Rekonstruirani oblici *geld­ i *helma­ mogu dakle ipak biti gotski. Ako dakle 2. stoljece uzmemo kao tenninus post quem za prve germanizme u praslavenskome, terminus ante quem za posljednje germanizme vjerojatno predstavlja 8­9. stoljece, kada su posudene rijeCi poput ­opceslavenskoga 14 Namjemo upotrebljavam tu nezgrapnu konstrukciju umjesto imena "Praslaveni« jji "Slaveni«; veliko je pitanje ima li smisla govoriti 0 Slaveruma kao 0 narodu prije konca 6. st. po. KL, ai tada se izraz Sklabeno{ u bizantskim izvorima, odnosno Sdaveni (npr. kod Jordana) odnosi ponajprije na jedan osobit oblik drustvene i vojne organizacije koju su sjedilaCkom stanovnistvu sjevemo od Dunava nametnuH Avari, negoli na "narod" u suvremenom iJi etnografskom smislu (v. osobito Pritsak 1983). To medutim ne znaa da nema smisla govoriti 0 "praslavenskom" i prije toga razdoblja, ako pod tim podrazumijevamo eisto lingvistiCku velieinu iz koje se razvio "praslavenski" kako je defiruran u biljesci 3. 15 Usp. Geographia III, 5. 7: para tön Ouistoulan potamon hypo tous Ouenidas Gythönes »Goti (obitavaju) pored Vistule (Visie) ispod Veneda«. 134 Ranko Matasovic, Gennanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FlLOLOGIJA 34(2000), 129­137 *kOrl'b 'kraIj' (od imena Karla Velikog ili Karla Martela)16, te termini crkvenoga rjecnika koji su u opceslavenski dospjeli iz starovisokonjemackoga, npr. *POPb (stsl. popö) od stvnj. phaffä 1 Z Razdoblje u kojem su germanizmi dospjeli u praslavenski i opceslavenski proteze se dakle 6­7 stoljeca, tijekom kojih su se odvile sve gore navedene promjene. 5 druge strane, posljednje su posudenice iz gotskoga u praslavenski mogle dospjeti sredinom 6. stoljeca, u vrijeme dominacije Gota na Balkanu; ako prihvatimo da je Dyboov zakon djelovao i na kasne posudenice, kao sto su upravo spomenute *POPb (hrv. pop, papa, rus. pop, papa, akc. paradigma B) i *korl'b (hrv. cak. kriilj, standardno kraIj, kralja, rus. kor61', korol'a, akc. paradigma B s neoakutm)1~ tada taj zakon i nije praslavenski, vec opceslavenski, i treba ga datirati najranije prijelazom 8. u 9. stoIjece. Naravno, ne treba posebno napominjati da su zakljucci 0 pitanjima apsolutne kronologije jezicnih promjena, u nedostatku tekstova iz praslavenskoga razdoblja, daleko nesigurniji od zakljucaka 0 relativnoj kronologiji istih tih promjena. Literatura Birnbaum, Henrik . 1984. Zu den ältesten lexikalischen Lehnbeziehungen zwischen Slaven und Germanen. In: Festschrift für Gerta Hüttl­Folter zum sechzigsten Geburtstag = Wiener Slawistischer Almanach 13(1984), 7­19. Go.l::'lb, Zbigniew. 1992. The Origins of the Slavs. Columbus : Slavica. Hirt, Herman. 1898. Zu den germanischen Lehnwörtern im Slavischen und Baltischen. Beiträge zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur 23, 330­351. Holzer, Georg. 1990. Germanische Lehnwörter im Urslavischen: Methodologisches zu ihrer Identifizierung. In: Croatica. Slavica.}ndo­Europaea, Wiener Slawistisches Jahrbuch Ergänzungsband 8, Verlag der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, 59­67. ­ . 1993. Die Einheitlichkeit des Slavischen um 600 n. Chr. und ihr Zerfall. Wiener Slawistisches Jahrbuch 41, 55­89. 16 Osobito je pitanje zbog cega opceslavenski odraz germanskoga (franaCkoga?) Kar(o)lu nije **korlb, vec *kOrl'b s umeksanim *1; neki to objasnjavaju tezom da je *korl'b zapravo pridjev, koji je znaao 'Karlov (namjesnik, upravitelj)', no niti u jednom slavenskom jeziku odraz rijeCi *kOrl'b ne sklanja se po pridjevskoj deklinadji. Vjerojatno se radi 0 tome da je germansko I bilo fonetski slicnije slavenskomu "mekom" *1' negoli "tvrdom" *1, tj. da se radi 0 aloglotskoj adaptadji, usp. slican slucaj zamjene romanskoga *1 za slavensko *}' u toponimu Poljud < lat. palüde­ 'mocvara'. 17 Da je ta rijec u opceslavenski posudena neposredno iz grCkoga papäs, ocekivani opceslavenski i staroslavenski oblik bio bi *popa, usp . stsl. sotona < gr. satanäs. 18 Usp. takoder *postb < stvnj . Jas to (rus. post, posta, akcenatska paradigma B). 135 Ranko Matasovic, Germanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGIJA 34(2000),129­137 ­ . 1998. Zur Rekonstruktion urslavischer Lautungen. u: Praslowiafzsczyzna i jej rozpad, Energeia, Warszawa 1998, 57­72. Illic­Svityc, Vladislav M. 1963. Immenaja akcentuacija v baltijskom i slavjanskom: sud'ba akcentuacionnyx paradigm. Moskva : Izdatel'stvo Akademii nauk SSSR. Kiparsky, V. 1934. Die gemeinslavischen Lehnwörter aus dem Germanischen. Helsinki. Kortlandt, F. 1978. On the history of Slavic accentuation. Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung 92(1978), 269­28l. Lehfeldt, Werner. 1993. Einführung in die morphologische Konzeption der slavischen Akzentologie. München: Verlag atto Sagner. Schenker, A. 1993. Proto­Slavonic. In: The Slavonic Languages, ed. by B. Comrie and G. Corbett, London: Routledge; 60­12l. KurYlowicz, Jerzy. 1956. L'apophonie en indo­europeen, Wroclaw : Polska Akademia Nauk. Martynov, Vladimir V. 1963. Slavjano­germanskoe leksiceskoe vzaimodejstvie drevnejsej pory. Minsk : Vyssaja skola. Matasovic, Ranko. 1997. Odrazi indoeuropskih laringala u slavenskim jezicima. Croatica 45­46,129­146. Pritsak, Omelyan. 1993. The Slavs and the Avars. In: Gli Slavi Occidentali e Meridionali nell'alto Medioevo, Settimane di studio deI Centro Italiano id Studi sull' Alto Medioevo, XXX, Spoleto 1983, 353­435. Stender­Petersen, A. 1927. Slavisch­germanische Lehnwortkunde. Göteborg : Elander. Rjeenici Kluge = Friedrich Kluge, Etymologisches Wörterbuch der deutschen Sprache, 23., erweiterte Auflage, bearbeitet von Elmar Seebold. Berlin, New York : Walter de Gruyter, 1999. Pokorny = Julius Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wörterbuch. Bem und München: Francke Verlag, 1959. Skok = Petar Skok, Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I­IV. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1971­74. Slownik = Frantyszek Slawski (ur.), Slownik praslowiafzski. Warszawa ( ...) : Polska Akademia Nauk,1974Trautmann = R. Trautmann, Baltisch­Slavisches Wörterbuch. Göttingen : Vandenhoeck & Ruprecht, 1923. Trubacev = Oleg N. Trubacev (red.), Etimologiceskij slovar' slavjanskix jazykov 1­, Moskva 1974Vasmer = Max Vasmer, Russisches etymologisches Wörterbuch, Heidelberg 1953­58. 136 Ranko Matasovic, Germanske posudenice u praslavenskome: pitanja relativne kronologije FILOLOGIJA 34(2000),129­137 Germanie loanwords in Proto­Slavic: questions of relative chronology Summary It is argued that the study of Germanic loanwords can provide us with the relative chronology of certain sound changes in Proto­Slavic. Since the Germanic neuters become masculines in Proto­Slavic, it is argued that the majority of them was borrowed before barytone neutra (e.g. PIE *dhworom 'door') became masculines (OCS dvoro) by virtue of Illic­SvityC's rute. It is also argued that most Germanic loanwords entered Proto­Slavic before the operation of Dybo's law, by which stress was shifted from non­acute initial syllable to the following syllable. This is a consequence of the fact that Proto­Germanic and Gothic had word­initial stress, whereas almost all Germanic loanwords with the short initial syllable were oxytona in Proto­Slavic. Kljucne rijeci: poredbena akcentologija, slavenski jezici, praslavenski, indoeuropski, germanski Key words: comparative accentology, Slavonic languages, Proto­Slavic, Indo­European, Germanic 137