Pedagogija

Što proizvodi učenikove doživljaje razredno-nastavnog ozračja? Pitamo li učenika o školi, oni uvijek govore o razredno-nastavnom ozračju jer su njihovi odgovori zapisani u polju osobnog iskustva na temelju svega što im se događa u školi. Na temelju toga doživljaja oni pokazuju svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo? Proizvode svi oni događaji koji se događaju na nastavnom satu. Još više ako se oni ponavljaju. Razredno nastavno ozračje je različito kada dođe drugi nastavnik. Upravo zbog toga jer su neki događaji vezani za jednog nastavnika ali ne i za drugog. Događaji se slažu u učenikovom svijetu kvalitete čime je učenik zadovoljan ili nezadovoljan. Na razredno ozračje direktno utječe nastavnik. Tu su još zadovoljstvo nastavom i događaji u razredu. Pod učenikovim zadovoljstvom podrazumijevaju se emocije koje se reflektiraju na doživljeno u školskom životu i radu, kako se učenikovo zadovoljstvo može razumjeti i o čemu ovisi? Učenikovo zadovoljstvo potiču doživljaju koji mogu biti dobri ili loši. Ovisno o tome koji su događaji jači, hoće li prevagnuti na stranu zadovoljstva ili nezadovoljstva. Kažemo da stupanj zadovoljstva ide na višu razinu ako je ispunjeno više učenikovih očekivanja. Ako se vratimo na nastavnikovu potporu i činitelje nastavnikove potpore, uz te činioce učenik se osjeća zadovoljno ili nezadovoljno. Potrebno je da nastavnik cijeni učenika, njegovo mišljenje ali da korigira i negativno. Može se razumijevati na rastojanju: zadovoljstvo i nezadovoljstvo školom a ovisi o ispunjenju učenikov potreba: biti siguran, podržan, imati priliku za ispravljanjem pogrešaka, imati potrebu da ga se čuje… Doživljaj događanja u tijeku nastave kao najviša razina uzročne veze učenikova zadovoljstva školom su? TEMELJNI ČIMBENICI RAZREDNO-NASTAVNOG OZRAČJA: Nastavnikova potpora, razredna kohezija, Ispitna anksioznost, Opterećenje učenika nastavnom. Što čini nastavnikovu potporu? Postoji 6 temeljnih činitelja: Prihvaćanje učenikova individualiteta, pokazivanje smirenosti i strpljenja, održavanje umjerene distance prema učenicima, optimistička očekivanja, poticanje i hrabrenje učenika, Iznošenje na vidjelo pozitivnosti i davanje prilika da se učenici „poprave“. Opišite jedan temeljni činitelj nastavnikove potpore: dati i svoj životni primjer. Prihvaćanje učenikova individualiteta: Učenik najčešće ne govori o svojim vrlinama i sposobnostima niti o slabostima. Međutim, nastavnik sve ovo o učeniku mora otkriti i pomoći mu da razvije moralne odgoje. Kako to učiniti? Sustavnim promatranje učenika u različitim situacijama: u nastavi, izletima… Pogrešna procjena učenikovih karakteristika je trajna opasnost za učenika pojedinca Pokazivanje smirenosti i strpljenja: nastavnik mora imati neizmjerno mnogo strpljenja, saslušati učenika, i onoga koji sporije odgovori i biti smiren kod onih koji prebrzo govore ili se loše ponašaju. Pokazivanje smirenosti i strpljenja pokazalo se kao gotovo najvažnije u popisu činitelja nastavnikova potpore jer postoji jako puno događanja u razredu zbog kojih se učenici ili nastavnici u razredu odbacuju ili prihvaćaju. Odbacivanje prouzrokuje sukobe. Učenici strpljenje spontano preuzimaju od nastavnika. Održavanje umjerene distance prema učenicima: Zauzima 3. Mjesto. Neki nastavnici tvrde da s učenicima razvijaju prijateljstvo. Svojim određenim ponašanjem i pedagoškim mjerama treba poticati i razvijati prijateljstvo među učenicima. Nastavnik mora učeniku biti samo učitelj. Kažemo da je nastavnik model ponašanja učenicima. Prema tome, to jasno govori kako se prema nastavniku treba ponašati na ulici i u kafiću. „Sunce je također daleko, pa ipak grije.“ (Osetska) Održavanje umjerene distance prema učenicima znači zajednički rad na zajedničkim ciljevima u odgojno-obrazovnom procesu. Optimistička očekivanja: Ako nastavnik u toj svojoj nemoći u radu s učenicima posegne za nekom prisilom i pokuša ga prisiliti na odgovorno ponašanje raznim porukama: od tebe neće postati ništa, učenik uzmiče pred obvezama i odustaje od rada. I onda kad učenik ne ispunjava očekivanja treba reći: izvrsno si počeo, samo tako nastavi dalje- takve će poruke poticati učenika na rad. Učenik shvaća da ga nastavnik podržava, da očekuje najviše od njega i da mu daje najviše, ali mu i nudi kroz svoj rad nove informacije preko novih metoda i oblika. Kada učenik to shvati onda će nastavnik učiniti veliki posao: da ga učenik cijeni i da ima jedan stav prema tom nastavniku da je vrijedan u životu. Poticanje i hrabrenje učenika: znamo da nastavnici često komentiraju rad i aktivnost učenika i pred razrednom i na sjednicama i u zbornici. Ako su komentari nastavnika poticajni onda će doći do osjećaja samoodgovornosti za učenje i rad. Ukoliko elementi poticaja nisu na toj razini da ih učenik shvaća kao poticaj i hrabrenje, neće biti dovoljni za učenje. Posebice ako su nasrtljivi i nasilni. Silnoj želji da potaknemo učenike, nastavnik koristi stroge riječi i nameće svoje mišljenje. To učenici ne prihvaćaju i shvaćaju to kao stresno. Ti komentari moraju biti uvijek pozitivni, da ih ojača. Ako su komentari pohvalni, oni su jedan značajan motivator ali tu mora postojati zasluga. Oni će biti u funkciji motivatora ako iza te pohvale stoje rezultati rada. Ako su komentari prazni, neće izazvati dodatni poticaj za daljnji rad i ulaganje nove energije ili ako je u pitanju popravljanje ponašanja. Pohvala sama za sebe neće potaknuti jer učenik je svjestan da li ju je zaslužio ili ne. Ako je zaslužio, on je očekuje. Iznošenje na vidjelo pozitivnosti i davanje prilika da se učenici „poprave“. Daje doprinos poboljšanju mnogih specifičnosti u radu, postignuću i ponašanju učenika. Stoga nastavnik mora poznavati karakter učenika, njegov pristup radu i odnos prema nastavi jer taj specifični doprinos u rad u razredno-nastavnog ozračja potiče učenikovo pozitivno ponašanje prema drugima. Dolazi do poticaja i njegove kognitivne funkcije. Tu dolazi do izražaja i intelektualna vrijednost umijeća, znanja ali i drugih vrijednosti koje čine cjelinu razvoja. Nastavnik mora poznavati njegove osobine kako bi ih mogao izražavati. Uzeti jedno poglavlje sami i pročitati. Vrcelj: pedagogija. Što je razredna kohezija? Zajedništvo učenika koji oni ostvaruju sami, vrlo važan čimbenik u razvoju, proces, drugo traje…Izražena je kao osobina razreda koja govori kako razred funkcionira na socijalnoj razini. Temelji se na međusobnoj povezanosti. Razredna kohezija je unutarnja slika razreda i razredne zajednice. Kohezivnost razredne zajednice je dokaz međusobne stabilne interakcije učenika. Što su izvori kohezivnosti? Izvor kohezivnosti školskog razreda jesu motivi učenika koji se mogu zadovoljiti u razredu i učinci razredne kohezije koji imaju određeni utjecaj na uključivanje učenika u razrednu zajednicu. Snaga razrednog odjela, učenici. Ima li nastavnik utjecaj na razredne kohezivnost i što je središnja važnost opisu razredne kohezije? Ima. Središnja važnost: prijateljstvo, suradnja, uvažavanje, nepodcjenjivanje…Ta središnja vrijednost se postiže razgovorom i aktivnostima.Kada se to u razredu stvori, učenici i nastavnici crpe snagu za pozitivan proces odrastanja i sazrijevanja. Iz te međusobne interakcije oni crpe snagu za zajedničko prevladavane osobnih ili razrednih teškoća, uljudnu komunikaciju i ponašanje. Središnja važnost: prijateljstvo, suradnja, uvažavanje, nepodcjenjivanje…Ta središnja vrijednost se postiže razgovorom i aktivnostima. Koja je uloga i što nastupa u međusobnom razgovoru i zajedničkim aktivnostima u razredu? Uloga je objašnjenje ideja, mišljenja, stavova…Kohezivnost razredne zajednice je dokaz međusobne stabilne interakcije učenika. Kada se to u razredu stvori, učenici i nastavnici crpe snagu za pozitivan proces odrastanja i sazrijevanja. Iz te međusobne interakcije oni crpe snagu za zajedničko prevladavane osobnih ili razrednih teškoća, uljudnu komunikaciju i ponašanje. Kroz zajedničke aktivnosti nastupa subjektivni realitet. To je ono što učenik sam percipira, doživljava, osjeća i prosuđuje. Tu je važan i objektivni realitet ili zakon većine. Zanimanje učenika za neki predmet povlači učenika koji u razrednom odjelu utječe kao objektivna karakteristika na radno ponašanje učenika ili pojedinca. Zakon većine javlja se kao objektivni realitet. Svaki oblik reakcije većine učenika unutar razredne zajednice određuje pojedinačno djelovanje u određenoj situaciji. Primjerice, zbog osjećaja neprihvaćenosti osjećaja, učenik se osjeća neugodno u svakoj situaciji kada ga nastavnik prozove. Kada govorimo o subjektivnom i objektivno realitet razredne zajednice povezani su i utječu na stabilnost razredne kohezije. U razredu se javlja socijalni sukob kao posljedica njihove različitosti. Navedite primjer kako kolektivni doživljaj (zakon većine) u međusobnom razgovoru i zajedničkim aktivnostima utječe na subjektivni realitet? Markiranje…markira naš prijatelj…i mi makriramo… U razredu valja razvijati strategiju „razrednog dogovaranja“ umjesto „razredne kontrole“, zašto? Svrha razrednog dogovaranja je razvijanje osjećaja odgovornosti kod učenika, samoodgovornost, samosvijest, samodisciplinu… Smislite nekoliko točaka koji biste stavili u razredni ugovor.