34 Milorad Ekmecic JlC, 1-2/2001

Ottoman or the Habsburg empires. The initial aim behind the Austrian occupation of DURO TOSI6, naucni savetnik
Bosnia and Herzegovina was drafted by Cesare Balbo in his book Speranze d'ltaha" Istorijski institut SANU UDK 929: 355 PAVLOVliP.
in 1844. The extensive process of estabHshing Catholic agrarian colonies in Bosnia Beograd, Knez Mihailova 35
and Herzegovina began, just as Balbo had envisaged, immediately after the occupation
in 1978. The first one, which took place in 1879, was named after the leader of the
Cathohc party in Germany, Windhorst. By 1910 more than 20 Catholic villages had
been set up. They were mostly made up of German settlers but also included Poles and VOJVODA PETAR PAVLOVIC. PRILOGISTORIJIBOSNE
Italians. The First World War in Bosnia and Herzegovina was begun with the setting up POCETKOM X V VIJEKA
of concentration camps and with mass killings of Serb hostages. In Celebici, on the
Drina river, 84 men were shot without trial and another 37 shared their fate in Avtovac
(Herzegovina). Each place where mass executions took place in 1941 had witnessed ABSTRACT: Clanak se bavi, do sada pojedinacno neproucavanom, licnoscu
similar crimes in 1914. Thefirstinstitutions (mihtary and administrative) of the new bosanskog velikasa Petra Pavlovica, sina poznatog kneza Pavla Radenovica
Croat state were neither the Croat national organizations (such as Dr. Mesek's Peasant i brata vojvode Radosava Pavlovica. Na osnovu literature, objavljene i neob-
Party), nor the weak fascist cells of the Ustashi" but the secular organizations of the javljene arhivske grade, prikazano je njegovo sudjelovanje u dramaticnim
Catholic Church. It was not the Peasant Party which abetted the occupation by ItaHan dogadajima bosanske drzave u prve dvije decenije X V vijeka, koje karak-
troops, as the existing hterature claimed, but the members of the Catholic Action. Nei- terise borba najkrupnije bosanske vlastele (Kosaca i Pavlovica), uz sve sna-
ther Hitler nor Mussolini believed that the borders of the newly proclaimed Croat state znije uplitanje stranog (ugarskog i turskog) faktora u domace prilike.
should include the eastern part of Bosnia and Herzegovina. The initial design of the
ItaHan army, adjusted by Mussolini, ensured the Croat outlet to the sea in Susak (sub-
urb of Rijeka), and the Serbian one in Dubrovnik. The Italian government believed Cuvena bosanska vlasteoska porodica Pavlovic odavno je poznata u is-
that the Serb minority, of approximately 2,000,000 inhabitants as opposed to the Croat torijskoj literaturi. O gotovo svakom njenom clanu objavljene su duze ili krace ras-
majority of 3,250,000, should be represented in the new state's administration, poli- prave: o knezu Pavlu Radenovica pisao je J. Radonic, o vojvodi Radosavu Pavlo-
tics, and various pubhc institutions. The future queen (wife of the Duke of Spoleto) vicu A. Ivic, a o Radosavljevim sinovima: vojvodama Ivanisu i Petru i knezu Ni-
was Greek and a Christian Orthodox by religion. The eastern borders of the Croat state koli V. Corovic i nedavno preminuli sarajevski istoricar B. Nilovid.' Pada u oci da
were established in accordance with the First Croat Catholic Congress in Zagreb in jedino 0 Pavlovom starijem sinu i Radosavljevom bratu Petru Pavlovicu ne postoji
1900. Immediately after the breakdown of the Yugoslav Royal Army in April 1941, the poseban prilog, pa ce stoga ovaj rad biti posvecen njemu. U pisanim izvorima, koji
Serbs living in the areas where the new Croat administration was introduced, began to obicno govore 0 njegovom svakidasnjem zivotii, ispred Petrovog imena najcesce
organize mass petitions against such a project. As early as 3 May 1941 the Italian army stoji titula kneza, koja ne oznacava nikakvu funkciju koju je obavljao, vec je izraz
was approached by Serb representatives bearing a petition signed by 100,000 Serbs. visokog drustvenog polozaja u feudalnoj hijerarhiji toga doba. Za razliku od kne-
Another such petition, signed by 60,000 Serbs, was reported in Herzegovina. Accord- zevske titule, uz Petrovu licnost, u dokumentima koji svjedoce o ratnim prilikama,
ing to Italian military data, about 60% of the inhabitants were dissatisfied with the
istice se titula vojvode koja, pored ostalog, ukljucuje i neke od vladara dobijene
estabhshment of the Croat state in Bosnia and Herzegovina. The correspondence
between the Croat leader Pavelic and Mussolini reveals that a problem existed around prerogative vezane za organizaciju i djelovanje vojske.^ Zato je titula vojvode, kao
Croat demands that the entire region of Sandzak Novi Pazar (the Raska region) should stecena, a ne titula kneza, kao naslijedena, uzeta u naslovu rada za blizu odrednicu
be included in the Croat state. The project of an independent Montenegrin kingdom uz ime ovog nedovoljno poznatog bosanskog velikasa.
was endangered by this and Mussolini attempted to put it into practice. The mission of Knez Pavle Radenovic je, uistinu, imao dvojicu sinova: Petra i Radosava, od
the Italian diplomatic emissary Luca Pitremarki in Zagreb was intended to help settle kojih je Petar bio stariji, o cemu nepobitno kazuje Radosavljevo podsjecanje na
the existing misunderstandings. Pitremarki discovered that the Croat government was prijaznost" koju je imao gospodin mi i brat stariei Petar sa slavnijem gradom
pursuing a plan involving large scale massacres of Serbs and their religious conversion Dubrovnikom"^ i dubrovacka izjava da je vojvoda Radosav u posjedu naslijedio
to Catholicism. The result was a conference of military representatives of the Second pokojnog Petra Pavlovica svoga brata".'' O tacnom vremenu Petrovog rodenja,
Itahan Army in Susak on 30 October 1941. It was recorded that the Croat government
ha il totale appoggio della Santa Sede". This is a unique testimony that the Vatican ' J. Radonic, O knezu Pavlu Radenovicu. Prilozakistoriji Bosne krajem XIV ipoc. XV veka (o knezu Pavlu
was not only informed about the crimes committed in Bosnia and Herzegovina but had Radenovicu), ,i,etopis Matice srpske", sv. 211, 212, Novi Sad 1902, 39-63, 39-63; A. Ivid, Radoslav Pavlovic,
approved them in full. The red banner used by the Serb insurgents was a symbol of Veliki vojvoda bosanski (Radoslav Pavlovic, veliki vojvoda bosanski (Radoslav Pavlovic), Letopis Matice
srpske", sv. 245, 246, Novi Sad 1907, 1-32, 24-48; V. Corovic, Iz proslosti Bosne i Hercegovine(I. Vojvoda
resistance, which stemmed from similar demonstrations against the Habsburg policy Ivanis Pavlovic), 2. Pitanje zenidbe Hercega Stjepana i njegovih sinova 1455), Godisnjica Nikoie Cupica", 48,
in the Balkans after the Russian revolution in 1905. Both the communists and the Beograd 1939, 133-146; B. Nilevic, Vojvoda Ivanis Pavlovic (Vojvoda Ivanis), Prilozi Instituta za istoriju",
nationahsts organized their military units (November 1941) from the village groups god. XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978, 349-361; B. Nilevic, Iz zivota posljednjih Pavlovica, Godinjak DruStva
istorieara Bosne i Hercegovine", X X V I I I - X X X , Sarajevo 1979, 58-74; B. Nilevid, Ucesce vojvode Petra i kne-
whose formation was ordered on 3 June. The nationaUst movement, which later col- za Nikoie u politickom zivotu srednjovjekovne Bosne (Ucesce vojvode Petra i kneza Nikoie u politickom zivotu),
laborated with the Italians, was established before the Serb resistance movement. This PriIozi Instituta za istoriju", god. X V I , br. 17, Sarajevo 1980, 61-68.
was the outcome of the early attempts to organize Croat independence early in May ^ Zato (5emo u ovom radu nastojati da, koliko to bude mogude, uz Petrovo ime stavljamo titulu koja se sre-
ce u saCuvanim izvorima.
1941 without taking into account of the Serb ethnic majority in certain regions. The ' L j . Stojanovic, Stare srpskepovelje ipismal/I (SSPPI/1), Beograd 1929, 574, br. 591,592,4. IV 1421.
roots of the revolution of 1941 are deeply embedded in the permanent resistance to the qui in dominio succesit quondam Petro Pavlovich fratri suo". J. Gelcich - L . Thalldczy, Diplomatar-
attempts of Catholic Central Europe to prevent either Serb or Yugoslav independence. ium relationum Republichae Ragusinae cum Regno Hungariae (Diplomatarium relationum Republichae Ragu-
sinae), Budapest 1887, 336, 30. IV 1430.
36 Duro Tosic JIC, 1-2/2001 Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne pocetkom X V vijeka 37

djetinjstvu i prvoj mladosti, ne znamo nista, posto ga najraniji sacuvani izvori po- njegovog sina Petra. Ukoliko ovi odbiju da vrate otetu stoku, Primovic je morao
minju kao vec odraslu i punoljetnu licnost. U stvari, ugarski kralj Ladislav Napulj- poci Petru, da mu priprijeti da ce se zaliti kralju Tvrtku II Tvrtkovicu koji je preko
ski je, u jeku najvecih uspjeha njegove stranke u Dalmaciji, jos kiajem januara posebnog poslanika obnovio prijateljstvo s njihovim gradom. U slucaju da ni knez
1403, ustupio vojvodi Petru Pavlovicu selo Cubin i posjede sinova Rajmicevih u Petar ne bi uslisio vladinu molbu, njen poklisar bi nastavio put ka kralju Tvrtku II,
zupanji Dubici, ocekujuci vojnicku podrsku od njega.^ Samo nekoliko mjeseci ka- koji je bio oko dan hoda" (circa una giornata) udaljen od Pavlovica i zamolio ga
snije u Dubrovniku se znalo da knez Pavle zeni sina, a vojvoda Sandalj brata.* da dubrovacki trgovci mogu slobodno da idu preko njegovih teritorija i da budu
Pouzdano se zna da je Kosaca zenio mladeg brata Vukca, dok se na dvoru Pavlovi- slobodni i sigurni od pljacki.''' Ovo posljednje upucuje nas na nekoliko zanimlji-
ca, vjerovatno, spremala svadba za Pavlovog prvenca Petra.^ Sve to nas navodi na vih zakljucaka: dotada protjerani kralj Tvrtko II Tvrtkovic vratio se ponovo 1414.
zakljucak daje Petar morao biti znatno stariji od Radosava, posto je vec 1403. sta- Zajedno sa Turcima i boravio je neko vrijeme na svojoj, a mozda i na Pavlovicevoj
sao za krupne ratnicke podvige, a Radosav se tek 1416. godine prvi put pominje u teritoriji - svega dan hoda" udaljenoj od mjesta gdje se nalazio knez Petar - pri
izvorima kao predvodnik bratovljeve vojske koja se borila u Humu s vojvodom cemu su ovi posljednji priznavali njega za legitimnog kralja, a ne Stefana Ostoju.
Sandaljem.^ Na veliku razliku u godinama jos vise upucuje cinjenica da se Ra- Samostalnost vojvode Petra Pavlovica nije se ogledala samo na polju politic-
dosav vjencao 1921. saTeodorom, kcerkom istog Vukca Hranica, kojeg je osam- kom vec i u okviru sve unosnijih privrednih poslova. O tome svjedoci i poklad od
naest godina ranije zenio brat Sandalj, kada je i knez Pavle zenio starijeg sina 50 libara Petrovog srebra koji je njegov plemic Radoje Ljubisic polozio kod du-
Petra.Mozda upravo zato Radosav oslovljava starijeg brata, cak i posle njegove brovackog kneza. Kada je ovaj dosao avgusta 1411. da podigne deponovano sre-
smrti, svojim gospodinom.'" bro, nije imao gospodarevog pismenog naloga za to. Stoga je vlada uputila dvojicu
U primorskim dijelovima Pavlovicevih posjeda, jos za zivota rodonacelnika svojih poklisara - Milsu Radovanica i Slavka Radosalica - vojvodi Petru i zamoli-
porodice - kneza Pavla - njegov stariji sin Petar je imao sve veceg uticaja, tako da la ga je da im izda Iist pod tvom pecatju", na osnovu kojeg bi mogla da preda Ra-
na prvi pogled izgleda daje otac prenio na njega veci dio nadleznosti nad tim pros- doju trazeno srebro. I ovi su joj, zaista, desetak dana kasnije donijeli trazeni list" i
torima^Poslije neuspijelih pokusaja 1407-1408. godine da, posredstvom ugarskog time rijesili pitanje pomenutog zaloga.^* Uporedo s ovom drustvenom i ekonom-
kralja Zigmunda, dodu u posjed Konavala i Dracevice, Dubrovcani su oktobra na- skom emancipacijom Petra Pavlovica sve se jasnije osrtava i fizionomija njegove
redne (1409) godine, uz dragocjene poklone u tkaninama i ribi, molili kneza Petra feudalne oblasti, koju dubrovacki izvori nazivaju rusag" i drzava".'^ lako ranije
da im, i pored zivog oca, proda njihov dio konavoske zupe." Radi obavljanja raz- zavadena i podijeljena, Bosna je poslije cuvenog ugarsko-turskog sukoba u julu
nih poslova, Petar je cesto stizao u Konavle. Tako ga je pocetkom maja 1413, s po- 1415. postala, istina formalno, ujedinjena, buduci da su se dvojica njenih najmoc-
klonom perpera i zeljom za dobro zdravlje i njemu i njegovom ocu, docekalo du- nijih velmoza - vojvoda Sandalj i Hrvoje Vukcic - izmirili, kralj Ostoja priznat je
brovacko poslanstvo u Obodu. U roku od osam dana, koliko je moglo provesti sa od strane sultana a protivkralj Tvrtko II Tvrtkovic iznova potisnut u drugi plan.
njim, poslanstvo je trebalo da trazi od kneza Petra ukidanje novih bosanskih cari- Ponovo ujedinjeni, bosanski velikasi su pokusali da iz te nove proturske i antiugar-
na, a narocito onih u njegovoj drzavi" u Ustikolini. Posebno su se morali pozaliti ske orijentacije izvuku i neke prakticne koristi, posto su na sastanku rijesili da srp-
na povecanje broja razbojnika tokom njegovog odsustva i odsustva njegovog oca, skom despotu Stefanu Lazarevicu kao vjernom ugarskom savezniku oduzmu grad
koji je bio i ostao neprijatelj razbojnika"'^. Daje zaista takvih razbojnika bilo, Srebrenicu.'' Medutim, dogadaji koji su uskoro usljedili pokazali su daje to ujed-
svjedoci istog dana knezu Petru urucena tuzba zbog brojnih krada i steta koje su, injenje iz racuna bilo prividno i potpuno neprirodno. Tacnije, herceg Hrvoje se i
pored Strahinica, Modarcica i Radojkovica, nanosili podanicima i njegovi ljudi dalje zanosio idejom o vracanju Splita pod svoju vlast, dok su kralj Ostoja i vojvo-
Kobiljacici.'^ Da li je knez Petar cinio nesto da tome stane na put, ne znamo, ali da Andalj kovali pakleni plan osvete knezu Pavlu Radenovicu i njegovom sinu
znamo daje slicnih nemilih dogadaja bilo i dalje. Zbog jednog od takvih pokusaja Petru Pavlovicu zbog privrzenosti protivkralju Tvrtku II Tvrtkovicu u proteklim
vladin poklisar Petar Primovic je avgusta 1414. bio poslat da izvidi stvar oko neke zbivanjima.^ Ovi posljednji nisu morali cekati dugo na ispunjenje svoje monstru-
stoke koju su blizu Vrma u Planinama" (apresso de Vermo, ale Planine) oduzele ozne namjere cije je dramaticno ostvarenje pratio i slikovito opisao dubrovacki
sluge kneza Petra dubrovackim trgovcima. On je trebalo da podsjeti zubacke otmi- poklisar Ivan Gundulic, koji je licno prisustvovao njihovom surovom obracunu s
care na dobijenu slobodu prolaska kroz zemlje njihovih gospodara - kneza Pavla i Pavlovicima na sastanku bosanske elite u Sutjesci. Gundulic je, u stvari, 24. avgu-
sta 1415. godine pisao u Dubrovnik kako je herceg Hrvoje s nekim svojim opa-
kim privrzenicima" prijetio da ce nanositi, koliko vise bude mogao i znao, zla nji-
' Petri Pavlovich fidelis nostri... villam Chubini..,et possessiones filiorim Roymich..in comitatu Dubiza". hovoj vladi, vodeci sa sobom Turke i druge opake ljude", tako da ova nece imati
N. Jorga, Notes et extraits pour servir a I'historie des croisades au XV siecle, II, (Notes et axtraits), II, Paris
1887, 88, nap. 4, 26. I 1403. Upor. Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine (Poviest hrvatskih zemalja vremena da ostvari svoje namjere. Kada je sutradan dosao knez Petar (Pavlovic!) i
Bi7/), Sarajevo 1941, 194, sastao se sa Ivanom, potvrdio je takode da herceg radi protiv Dubrovcana i u po-
* N. Jorga, Notes et extraits, I I , 95, nap. 3,23. VIII 1403.
' S. Citkovic, Herceg Stefan Vukcic Kosaca i njegovo doba (Herceg Stefan Vukcic Kosaca), Beograd 1964, 5.
* Vidinap. 41.
" HAD: Lett, di Lev. V I I fol. 110, 24. VIII 1414.
' S. Cirkovic, Istorija srednjovekovne bosanske drzave (Istorija Bosne), Beograd 1964, 256 i B. Nilevic,
' S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije (1414 i 1415) JDve godine bosanske istorije/, Istoriski glas-
Vojvoda Ivanis, 350. nik", 3 ^ , Beograd 1953, 31. i P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic (Bosna u prvoj polovini XV stoljeca) /Tvrtko II
L j . Stojanovic, SSPPI/1, 574, br. 591, 592, 4. IV 1421. TvrtkovicI, Sarajevo 1981,61.
" N. Jorga, Notes et extraits, I I , 120, 24. i 25. X 1409. Upor. R. Grujic, Konavlipod raznim gospodarima, L j . Stojanovic, SSPPPI, 529, br. 549,13, VIII 1411.
Spomenik SKA", L X V I , Beograd 1926, 20. " gospodinu vojvodi Petru i njegovu rusagu". L j . Stojanovic, SSPPI/I, 565, br. 585, 26. II 1420; nel
N. Jorga, Notes et extraits, II, 141-142, 3. V 1415. s(u)o stado in Osticolina". N. Jorga, Notes et extraits II, 141, 3. v 1413.
" Historijski arhiv Dubrovnik (HAD): Lettere e commissioni di Levante (Lett, di Lev.) V H fol. 67', 3. V S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 38.
1413. Upor. M. Dinic, Humsko-trebinjska vlastela, Beograd 1967, 56 i D. Tosic, Trebinjska obtaft u srednjem " J. Gelcich - L . Thallcfezy, Diplomatarium relationum Republichae Ragusinae, 250-251, 18. VIII 1415.
veku (Trebinjska oblast). Beograd 1998, 214. - R Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 38.
 38 Duro ToSic JIC, 1-2/2001 Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne podetkom X V vijeka 39

vjerenju mu je rekao da se i s mletackora vladom sporazumio u nadi da ce mu re- Posto je ponovo nastao mir, Gundulic je odjahao kod vojvode Sandalja, koji
publika, kao i napuljska kraljica, poslati galije protiv Splita i tri dubrovacka ostrva ga je znatizeljno upitao: Jesi li se nadao da ces ovo vidjeti?" (Credesti veder que-
(Braca, Hvara i Korcule). Slusajuci sve to i mnoge druge trice i bajke" (molte sto).^' Pravdajuci se mozda i pred sopstvenom savjescu, on je objasnjavao kako je,
altre frasche et novelle), iskusni gospar je biranim, ali, za jednog diplomatu, tvr- Zajedno s drugim vjernim Bosancima, po milosti Bozijoj, na taj nacin cinio pravicu
dim rijecima pisao svojim sugradanima: Gospodo, sve ce biti lazi, prijetice i nista kakvu cini i dubrovacka gospoda i uz to je iznio mnoge grijehe oca i sina (Pavla i
drugo" (Signori tucte jerano bugie, menazava et non altro).^' Petra) ucinjene ugarskom kralju i bosanskoj vladi. Poslanik je nadalje uvjeravao
Na osnovu nejasnog pocetka Gundulicevog pisma o opakim Hrvojevim na- svoju vladu da u toj stvari niko nije imao udjela osim Sandalja sa kraljem Ostojom,
mjerama prema Splitu i dubrovackim ostrvima, starija istoriografija je izvodila po- a Vukmir je tek jutros saznao za to i uz zakletvu je izjavio da se nikada nije govori-
gresan zakljucak daje ovaj zatekao hercega Hrvoja u Sutjesci kod kralja Ostoje, s lo o Pavlovoj smrti. Kada je pristao na zavjeru, Zlatonosovicu je obecan - ne zna
kojim se izmirio i napustio je Tvrtka I I Tvrtkovica.^^ Danas se, medutim, pouzdano se da li u cjelini ili dijelom - grad Olovo, koji je bio protovestijara (Zore Boksica!),
zna da Hrvatinic nije uopste boravio tada u Sutjesci i ucestvovao u nemilim dogada- pod cije je zidine uputio vojsku da bi ga preuzela. Kralj Ostoja - u stalnom dosluhu
jima koji su uslijedili poslije poklisarevog razgovora s knezom Petrom.^' O nejas- sa Sandaljem - odavao je utisak covjeka zadovoljnog ucinjenim, koji se poslije sve-
nocu i sturost Gundulicevog kazivanja spoticala se i ocjena Petrove uloge u ovim raz- ga osjecao sigurnijim na svom polozaju. Kraljica Kujava je, medutim, otvoreno iz-
govorima, u kojima on nezainteresovano prica Gundulicu sve sto zna o pomenu- razavala bojazan u tom pogledu, posto je bila srodnica ubijenog kneza Pavla. Gun-
tim Hrvojevim namjerama?'' Ako je to tako, zasto onda iskusni diplomata posve- dulic je cuo, ali to nije mogao potvrditi, da su Turci koji su isli prema Brinju (in
cuje toliko paznje svome odgovoru: io gli rispuosi li quel che mi parese" i da li se verso Brigne) mozda bili potuceni, a na veliko zadovoljstvo bosanskog kralja i nje-
njegove reci menazava et non altro" odnose samo na Hrvoja, ili bi se mogle odno- gove druzine. To je i kraj pomenutog pisma, uz preporuku njegovog autora vlasti-
siti i na njegovog sagovornika kneza Petra kao Hrvojevog zastupnika. A da bi toj vladi, poslije koje je naknadno dopisano da knez Petar nije bio oslijepljen, vec
moglo biti tako svjedoci i pomenuta cinjenica daje knez Petar s ocem Pavlom video ga je, prema kazivanju Vukmira Zlatonosovica, trebalo sutradan otpraviti put Bor-
legitimnog kralja u licnosti Tvrtka n Tvrtkovica, koji je sa Hrvojem Vukcicem bio, a ca, s tim sto je citava oblast Pavlovica bila podijeljena, ali se ne zna kako i kome.^"
vjerovatno i ostao pristalica Turaka, tada gospodara situacije u Bosni.^* Pravi motivi Pavlovog ubistva i Petrovog zatocenistva nisu nam do kraja po-
Toga zloslutnog jutra (poslije Gundulicevog razgovora s knezom Petrom) znati. Jedini autor studije o knezu Pavlu pretpostavlja da se to desilo zato sto su
kralj Ostoja je sa sinom (Stjepanom!) otisao jasuci u ravnicu (in piano), a s njim Za- akteri tog necasnog cina nastojali da se docepaju Radenovicevih posjeda.^' Tesko
jedno knez Pavle (Radenovic!) i njegov sin (Petar!), vojvoda Sandalj, vojvoda daje bilo tako posto ni sam Gundulic, koji je, inace, o svemu bio dobro obavije-
Vukmir (Zlatonosovic!), zupan Dragisa (Dinicic!), Vuk Hranic i vojvoda Pavle sten, nije znao kako je i kome bila podijeljena oblast Pavlovida. Zato cemo - nasu-
Klesic. Gundulic je ostao u kuci (u kojoj je konacio), pisuci neka pisma, gdje mu je prot prethodnoj pretpostavci - pokusati da potrazimo politicke uzroke svega toga i
dosao sluga kneza Pavla, posle cega je i sam uzjahao konja i posao za njima, sus- pri tom cemo poci od cinjenice da knez Petar (a sigurno i njegov otac, posto medu
tigavsi ih negdje oko Sutjeske. Jasuci s vojvodom Sandaljem, cuo je kako je ovaj njima nije postojao sukob) nije pripadao Sandaljevoj i Ostojinoj stranci, vec je kao pri-
porucio Vukmiru Zlatonosovicu: gledajte da mi dodite, ili cu ja k vama", na sto je stalica Tvrtka I I Tvrtkovica priznao njega za legitimnog kralja. To nam daje cvrst
ovaj odmah stigao i zadrzao se sa njim u duzem razgovoru. Kada su bill kod mjesta osnov da povjerujemo daje dogadaj koji se desio krajem avgusta 1415. u Sutjesci
koje se naziva Parena Poljana, Sandalj je isukao mac i dao znak svojima, koji su bio politicko ubistvo i da predstavlja obracun dviju stmja u Bosni: pristalica
bili desno od njega. U taj mah kralj Ostoja je sa nekim plemicima svezao kneza Tvrtka I I Tvrtkovica i legitimnog kralja Ostoje. Moze se reci da su kralj Ostoja i
Petra (Pavlovog sina) i poslao ga u Bobovac. Potom je vojvoda Vukmir potjerao vojvoda Sandalj postojece primirje koristili da se odrze i ucvrste, sprovodeci staru
nadesno kneza Pavla, pri cemu je Gundulic, zajedno s ostalima, molio da krvi politiku prema novim mogucnostima, a neoprezni Pavlovici povjerovali su do-
medu njima ne bude" (che sangue tra lor non fesse).^^ Njemu se to cinilo kao decja brim namjerama i iskrenom pomirenju, sto je Pavla kostalo glave a Petra slobode.^'^
igra, posto nikakvog okrsaja medu njima nije bilo. Dok je Pavle bjezao, Gundulic Vidimo sada kakve su bile posljedice tog krvavog obracuna izmedu bosan-
je mislio da ce ga vezati. Ali, kasnije je dosao Vuk i neki od Sandaljevih ljudi od- ske gospode. Tijelo ubijenog kneza Pavla, kojeg je donio Vlatko Tumurlic u Vrh-
sijece glavu knezu Pavlu, koji ostade na mjestu mrtav. Pataren Vlatko Tumurlic (iz bosnu, bilo je sahranjeno jugoistocno od Sarajeva (na podrucju danasnjeg Kasin-
Pavlove pratnje) povukao se u Gundulicev stan, tj. kod fratara, da bi se spasio, a dola), u nekropoli koja se, navodno (po njemu), i danas naziva Pavlovac.^^ Kada se
potom je otisao po Pavlovo tjelo i odnio ga u Vrhbosnu. Knez Petar (Pavlovic) vezan i kako njegov sin Petar oslobodio iz zatvora u Bobovcu i da li je, prema Vukmiro-
je i silom odveden u Bobovac, gdje je, sudeci po prici, trebalo da bude oslijepljen. vom saopstenju, bio otpravljen put Borca, ne znamo. Medutim, znamo daje u Ko-
Kada se sve to smirilo, ljudi su se vratili kuci i nije sest, vec su samo cetiri osobe po- navlima pokrenuo vojsku protiv Sandalja kroz nekoliko dana ...poslije smrti kne-
ginule. Uz to je vojvoda Vukmir (Zlatonosovic) malo ranjen iznad desne plecke, Bra- za Pavla". Sve sto se desavalo u posljednjih mjesec i nesto dana izazvalo je ve-
ila (Tezalovic) uhapsio je Vuka Hranica, a Pribislava Murzica zatvorili su drugi. liku pometnju i medu stanovnistvom dubrovaCkog zaleda, koje je u panicnom stra-

^' HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133, 24. VIII 1415. 2' Isto.
^- Poviest hrvatskih zemalja BiH, 445. ^ HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133-134", 24. VIII 1415.
^' P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 78. " J. Radonic, O knezu Pavlu Radenovicu, 60. Upor.: A. Ivid, Radoslav Pavlovic, 10.
S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 39. O tome opsirnije: S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 40. i P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 73.
f HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133', 24. VIII 1415. " S Mutapdic, Pavlovacjnekropola stecaka), Glasnik Zemaljskog muzeja" (GZM), Arheologija", NS,
-'' S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 40. i P. 2ivkovia. Tvrtko II Tvrtkovic, 73. 37, Sarajevo 1982, 176. i L . Zeravica, Grobovi ispod stecaka na Pavlovcu (Grobovi ispod stecaka), GZM",
HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133, 24. VIII 1415. ..Arheologija", NS, sv. 37, Sarajevo 1982, 184-185, 192-194.
- HAD: Lett- di Lev. VII fol. 134, 24. VIII 1415. N. Jorga, Notes et extraits. II, 170, 23. II 1419.
 40 Duro Tosic JlC, 1-2/2001 Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne poeetkom X V vijeka 41

hu bjezalo sa svojih imanja. Tako su Dubrovcani pocetkom oktobra 1415, uz rijeci brovcani su, dakle, nesto blaze prikazivali knezu Petru postupke bratovljevih voj-
upozorenja: Eto vidite i cujete sto se cini medu ovom gospodom", pisali Pavlovi- nika nego sto su to cinili samo nekoliko dana ranije preko svoga poslanika upu-
cevim ljudima Ljubisi Bogdancicu i Vukosavu Poznanovicu da, ako im bude do cenog Radosavu. U malo ostrijem tonu javljali su kako druge njegove vojske, pred-
nevolje", mogu slobodno doci u njihov grad, koji im je otvoren u dni i u noci".^^ vodene zupanom Durdem i Stjepanom Miloradovicem i s njima Turci potrse do-
Dodajmo tome daje iste jeseni u Bosni, a specijalno u Humu, zavladao i novi strah Ije Slivno" i stase na medi nasoj" u Primorju. Zato ga molise da im zapovijedi da
od Turaka. Zato je dubrovacka vlada nudila sama vojvodi Sandalju da uputi u Du- nekoje kvari ne ucine" i da se ovudej ne tiraju". Oni su bili posebno nezadovoljni
brovnik svoju zenu, ako ona hoce da se skloni ispred Turaka"^* a knezu Milisi (Ni- nekim pismom koje su dobili od njegovog sluge Durda, koji je stajao na celu po-
kolicu!) dozvolila je da dode u grad ili na njihova ostrva, ,jer se bojite od Turaka". menute vojske, buduci da ni od jednog gospodara rusaskoga" nisu takav grub
Turci su se, u dogovoru s Hrvojem, spremali pocetkom novembra i u Primorje, a Ust" dotad primili. U uvjerenju daje nastalo bez njegovog saznanja i u nadi da ce o
Dubrovcani su strahovali da ce pokusati nesto i protiv njihovih nedavno dobijenih njemu dobro razmisliti, poslali su knezu to pismo kako bi se stekao uvid u njegov
ostrva (Braca, Hvara i Korcule).^^ Da taj strah nije bio bez osnova govore i mjere sadrzaj. Njime je, u stvari, zupan Durad podsjecao Dubrovcane, u uvjerenju da
preduzimane za odbranu Slanskog primorja i Astareje.^' Prisustvo Turaka iskoristili znaju koje sada dlgovanje" po njegovoj zemlji hodi" i ljude s kojima se nalazio
su Pavlovi sinovi i s njima su dosli u Hum, suzbijajuci prvo vojvodu Sandalja kao tamo, k^o je mogao mnogo njihovih ljudi porobiti i svezati" da je to htio. Ali,
najopasnijeg protivnika. U vezi s tim svakako da je i pocetak sve ucestalije ko- kako on nije Turcin sa Turcima", vec su oni Turci, posto vezase njegove ljude
respondencije Dubrovcana s vojvodom Petrom Pavlovicem krajem 1415. godine.'*" koji gredu u Ston Kutlovica", to im posla ljude i Turcina" da mu odrede bolje
Pocetkom naredne (1416) godine nastavljene su ratne akcije na jugu zemlje. dlgovanje" dok se bude nalazio na Hrasnu."*^
Tako se 20. januara te godine nalazio s vojskom (do tada prvi put u izvorima Vratimo se ponovo Petrovim cetobasama" - zupanu Durdu i Stjepanu Milo-
poimenicno pomenuti) Radosav Pavlovic, brat kneza Petra, na granici Dubro- radovicu - i vidimo poblize ko su oni bili. I danas se na sirem podrucju Hrasna, u
vacke republike gdje mu je vlada slala poklon u ribi u vrijednosti od 10 perpera.'" nekropoli sela Kruseva, na jednom visokom sanduku nalazi vec poodavno regi-
On se bavio u Humu tokom citavog februara, pa i pocetkom marta i uspjesno je ra- strovan natpis sljedece sadrzine: A se lezi zupan Juroe koino pog(i)be na po-
tovao protiv Sandaljeve vojske. Njegove cete su prelazile i preko granice, gdje su cten(i) sluzbi za sv(oga) g(ospo(d(i)na. A pobliz(i) ga knez".'*'
pustosile dubrovacke posjede, na sto su mu Dubrovcani uputili sredinom februara To je, van sumnje, ovaj zupan Durad, koji je, zajedno sa Stjepanom Milora-
jednog plemica da mu izrazi saucesce zbog ocevog ubistva i pozali mu se na po- dovicem, bio na celu vojske bosanskog vojvode Petra Pavlovica, koja je u proljece
nasanje neobuzdanih vojnika.'*^ Pored Pavlovicevih pustahija" strah su sijali i 1416. sa Turcima pustosila krajeve oko Slivna. Medutim, on je umro daleko prije
Turci, pred kojima su brojne izbjeglice iz Bosne sve cesce trazile spasa u Stonu i svoga saborca" Miloradovica iz roda Hrabrena. U stvari, ako se uporedi posljed-
Peljescu.''^ Zato su slati naomzani brigantini i barke u Stonski kanal i preduzimane nji dio natpisa sa Durdevim zahtjevima Dubrovcanima da mu odrede neko bolje
su druge mjere odbrane.'*'* Vrhunac je dostignut kada su Turci dospjeli do same du- dlgovanje" dok se bude nalazio na Hrasnu (siroj okolini sela Kruseva), jasno
brovacke granice, zbog cega su upucivani brodovi sa ostrva na kopno da ukrcaju proizilazi daje Petrov odani zupan nastavio pocetnu sluzbu" u kojoj pog(i)be za
narod i spasu ga od Turaka, a potom je poslat i jedan pucanin kod zapovjednika svo(ga) g(ospo)d(i)na, pa ga zbog toga knez (Petar Pavlovic) poblizi", - tj. postavi
turske i vlaske vojske.'*^ Da su Pavlovici ucestvovali u tom turskom pohodu ne- mu biljeg. Kako je pomenuti Pavlovic 1420. bio sigurno mrtav,^" to znaci daje i
sporno svjedoci istovremena rasprava u Vijecu umoljenih o preduzimanju novih njegovog vojskovodu zadesila ista sudbina izmedu 1416. i 1420. godine, kad mu je
mjera zastite propter adventum Turchorum" i odluka da se knez Petar pismeno nad mrtvim tijelom podignut biljeg s citiranim natpisom.
obavijesti super facitis predictis"''* Dubrovcani su mu, zaista, uputili pismo 23. Na krajnjem jugu srednjovjekovne nekropole u Radimlji nalazi se nadgrobni
aprila iste godine, u kojem su ga obavjestavali da mu je brat Radosav bio s voj- spomenik u obliku sarkofaga u koji je usjecen natpis u dva reda, koji glasi:
skom ovdje na granici naseg Primorja", gdje se, zahvaljujuci njegovoj brizi, ne
ucini nijedna kvari", izuzev sto je, bez njegovog znanja, nekolicina vojnika oplja- A se lezi Stipan a cinilo ka(mi) Miogost kovac".^'
ckala neke dubrovacke ljude u Primorju. Cuvsi za to, on opravi sto se mora opra- Po misljenju nekih autora, pod ovim steckom je morao lezati covjek koji je
viti", a i drugo" objetova opraviti", u sta su iskreno vjerovali da ce biti tako.''^ Du- bio toliko poznat da nije bilo potrebno kovacu da urezuje njegovo prezime, pa sto-
ga pojedini medu njima tvrde da nema gotovo nikakve sumnje da se natpis odnosi
na vojvodu Stjepana Miloradovica - Hrabrena".Medutim, koliko god nismo sig-
" M. Pucic, Spomenici srbski od 1195. do 1423. Pisma Republike dubrovacke (Spomenici srbski I), Beo- urni da natpis na tom stecku pripada Miloradovom sinu Stjepanu - tim prije sto se
grad 1858, 131-132, br. 239, 3. X 1415.
N. Jorga, Notes et extraits. II, 154, nap. 1. 29. II 1416. njegov stit uveliko razlikuje od stita pronadenog na stecku sina mu Radoja - toliko
" M. Pucic, Spomenici srbski I, 132, br. 240, 5. XII 1415. smo uvjereni da jedan drugi lapidarni spomenik cuva direktnu uspomenu na ovog
V. Corovic, Historija Bosne, 418.
Pavlovicevog ratnika. U stvari, u dvoristu stare pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla
J. Gelcich - L . Thalldczy. Diplomatarium relationum Republichae Ragusinae, 741, 5. XII 1415.
* N. Jorga, Notes et extraits. 11, 151-152, nap. 12, 23. XII 1415.
Isto, II, 154, nap. 3,20.1 1416.
A. Ivic, Radoslav Pavlovic, 11. Isto, 134-135, br. 244, 23. Ill 1416.
N. Jorga, Notes et extraits, II, 154, nap. 5,7. II 1416. Lj. Stojanovic, Stari srpskizapisi i natpisi, knj. Ill, Beograd 1984, 16, br. 4. 823. Upor.: D. ToSic, Prilog
Isto, 154, nap. 5, 8.111416. identifikovanju i datovanju vlaskih stecaka u istocnoj Hercegovini (Prilog identifikovanju i datovanju vlaskih
pro dando ordinem barcis ituris ad Terra firman pro levando de gentes volentes se salvare a Turchis"; stecaka), Istorijski zapisi", god. L X X I I , br. 1-2/1999, Podgorica 1999, 123.
de eligendo unum ex nostris pro ambasatore ad caporales exercitus Turcorum et Vlaconim". HAD: Acta Con- " Vidinap.91.
silim Rogatorum (Cons. Rog.) I fol. 39", 22. Ill 1416. A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 16-17, 39.
HAD: Cons. Rog I fol. 39' - 40,23. I l l 1416. Isto, 40. i M. Vego, Kuttni karakter nekropole Radimlje kod Stoca (Kultni karakter nekropole Radimlje),
M. Pucic, Spomenici srbski I, 134, br. 244,23. I l l 1416, Srednjovekovna Bosna i zapadna kultura", Zenica 1973, 324-325.
42 Duro To5ic JlC, 1-2/2001 Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne pocetkom X V vijeka 43

u gornjem dijelu sela Osanica, pored same radimljske nekropole, na jednoj od dvi- nost da ih proda, poslanstvo je trebalo da povede pregovore sa njim i o kupovini
je kamene stolice, isklesano u zivu stjenu, stoji zabiljezeno: Ase sto voevode Sti- Konavala. Za razliku od prijateljskog stava njegovog brata Radosava, kojeg ni
pana Miloradovica a popravi ga voevoda Petar, sin mu".^^ Natpis na kamenoj sto- ovom prilikom nisu propustili da istaknu, Dubrovcani su se zestoko zalili Petra na
lici u Osanicima govori daje upravo tu pred crkvom - kakav je obicaj bio u sred- neprekidno pljackanje brace Krasomiric, a osobito najstarijeg medu njima Radosa-
njem vijeku - sjedio i na nekom, mozda crkvenom, zboru sudio svojoj druzini prvi, va i molili su ga da ih sprijeci u tome.*' Trebinjska porodica Krasomiric iz sela Za-
po imenu poznati, vojvoda donjih Vlaha (podruje danasnje stolacke, ljubinjske i cule bila je cuvena po brojnim ekscesima koje je cinila na prostora Petrove zemlje.
bilecke opstine).''' On je, vjerovatno, nosio vojvodsku titulu kadaje u proljece 1416, Tako se jos pocetkom prethodne godine raspravljalo u Vijecu umoljenih super
zajedno s agresivnim susjedom zupanom Durdem, plijenio Dubrovcane u Donjoj facto Crasomirichy malefectoram", a nekoliko godina ranije pomenuti Radosav je
Neretvi oko Slivna (a mozda i kao jedan od starjesina vlaske vojske, kojeg je po- sa svojim ljudima pljackao, tukao i u gvozda okivao dubrovacke trgovce.*^ Ocito
sjecivao dubrovacki poklisar), da bi kasnije tu titulu naslijedio jedan od njegovih da ih njihov patron, uprkos ogromnom uticaju koji je imao u trebinjskom kraju,
sinova, vojvoda Petar i u tom svojstvu je obnovio ocevu stolicu, na kojoj je sjedio nije mogao zaustaviti u surovim rabotama kojima su se i kasnije cesto bavili.*^
dok je obavljao preuzetu duznost. Dok je nizao ratne uspjehe u Primorju, vojvoda Petar se zanimao i poslovima
U nadi da ce se na taj nacin u potpunosti osloboditi protukralja Tvrtka II Tvr- drage vrste. Vjerovatno za potrebe vojske cesto je uvozio zito i dragu robu iz Du-
tkovica i privuci najveci dio hercegovih pristalica, kralj Ostoja se poslije smrti brovnika.*''
Hrvoja Vukcica ozenio njegovom udovicom Jelenicom posto se prethodno razveo Zanimljivo je da se, dok se ocekivao dolazak vojvode Petra iz Dracevice u
od Kujave.^^ To je jos vise produbilo neprijatelj stvo izmedu Ostoje i vojvode Petra, Konavle, u Malom vijecu raspravljalo o slanju gradskih fralasa i trabaca (pifari et
koji je htio sprati sramotu nanesenu njegovoj rodaci, dotad kraljici Kujavi, ciji se tubete), koji je trebalo da ostanu osam dana na njegovom dvora u Borcu, a dva-tri
sin i mladi kraljevic Stjepan, ne mogavsi oprostiti ocu taj grijeh, takode pobunio dana kasnije vijecalo se o poklonima za njegove glumce koji su boravili u gradu.*^
protiv njega. Sve je to dozlogrdilo cak i Turcima, koji su pokusali da ih izmire na Sta se to slavilo kod Petrove kuce dok se on nalazio na frontu ne znamo, ali u sva-
jednom sastanku, sto im nije poslo za rukom, pa su sukobi i dalje nastavljeni. Zato kom slucaju bilo je zanimljivo osjecanje izmedu dva rata i slavlja koje se vrzmalo
su Dubrovcani sredinom oktobra iste godine pisali kralju Zigmundu kako je me- po glavi tog odvaznog covjeka.
du bosanskim baronima" i dalje vladalo veliko i smrtno neprijateljstvo, uzrokovano U strahu da ce ga uhapsiti i svezati sto je, zbog Pavlovog ubistva i Petrovog
ubistvom kneza Pavla"^* Posto je turska vojska, otpremljena radi suzbijanja sultano- zatocenistva, pogazio vjera gospodsku", kralj Ostoja je, zajedno s nevjestom, na-
vog pobunjenog brata u Solunu, krajem godine napustila Bosnu, ostavila je na smrt za- pustio dvor i pobjegao u jugozapadni dio zemlje kod svoje vjerne vlastele Radivo-
vadenu tamosnju gospodu da se obracunaju medu sobom onako kako znaju i umiju.^^ jevica. Tokom citave te i pocetkom naredne godine ratovao je oko donje Neretve, u
Pavlovici su i pocetkom sljedece (1417) godine, ali tog puta bez Turaka, nas- blizini Bisca, gdje su mu Dubrovcani cesto slali svoja poslanstva i darove.** Uz
tavili zapocetu akciju u Primorju. Potkraj februara ocekivalo se da ce se Radosav, pomoc neke humske vlastele, on je ubrzo ovjencao svoje ratnicke napore i kranom
vjerovatno s vojskom, naci u Obodu ili Cavtatu, gdje su mu Dubrovcani ponovo slali velikog uspjeha, posto se prethodno izmirio s odmetnutim sinom. Tako je, za ver-
poklon u ribi.^ Trad im se isplatio posto su mjesec dana kasnije, iako praznu i ra- nu sluzbu" koju su pokazali u ratu kada su mu se podvrgli i predali Humljani", s
seljenu", zauzeli, ipak, citavu oblast Konavala u zestokom okrsaju, u kojem su kraljicom Jelenom i sinom Stjepanom 22. jula 1417. obdario clanove porodice Ra-
sva sela sravnjena i spaljena, bez stanovnika" dospjela u mke Pavlovog sina divojevic odredenim posjedima u makarskom primorju (Krajini), odredivsi da
Petra, glavnog neprijatelja vojvode Sandalja".^' Jedno od tih konavoskih sela pris- niko od Humljana ne bude gospodar nad njima".*^ Koja li je to nevolja natjerala
vojio je i dubrovacki vlastelin Ivan Crijevic u vremenu u kojem je Petar Pavlovic vojvodu Petra Pavlovica da pocne prastati ubicama svoga oca i sta ga je prisililo da
vladao cijelom zemljom Konavala".' Posto je zauzeo Konavle, on je nastavio i sa se, sa svojim bratstvom, nade prvi medu svjedocima (koji su garantovali realiza-
pustosenjem Sandaljeve juznije oblasti Dracevice, iz koje je, kako se racunalo, tre- ciju njenog pravnog cina) na toj Ostojinoj darovnici, ne znamo.** Ali, izmirenje
balo da dode sredinom maja u Konavle, gdje bi ga docekalo jedno dubrovacko po- kralja Ostoje i vojvode Petra nije, ipak, donijelo i konacan mir, posto je bosansko
slanstvo. Ono mu je, poslije izraza saucesca zbog oceve smrti, moralo da preda kraljevstvo ostalo u uobicajenoj i velikoj neslozi" u kojoj su zivjeli gospoda i
vladin poziv da posjeti grad, kao sto je to cesto cinio i knez Pavle, a ukoliko bi ovaj velikasi te napacene zemlje. Jedino se izmijenio raspored snaga na ratistu, posti su
odbio poziv, da mu uraci vrijedan poklon od 150 dukata. Ako bi pokazao sprem- se sada svi okrenuli protiv Sandalja, koga su braca Pavlovici smatrali najodgo-

N. Jorga, Notes et extraits. II, 158, 12. V 1417.

M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine (Zbornik srednjovjekovnih natpisa), II, HAD: Cons. Rog. I fol. 37', 20. II 1416; ... idem Radoslavus cum hominibus suis verberavit eum et
Sarajevo 1964, 13, br. 56. possuerunt eum in ferris". HAD: Lamenta de Foris (Lam. de For.) 11 fol. 86, 3. IX 1411.
D. ToSic, Porodica Miloradovic - Stjepanovic iz vlaskog roda Hrabrena. Istorijski zapisi", god. L X X I , " D. ToSic, Trebinjska oblast, 213.
br. 3-4/1998, Podgorica 1998, 96-97. " N. Jorga, Notes et extraits. II, 158, nap. 7, 23. I 1417, 8. I l l 1417, 10. V 1417.
" V. Corovic, Historija Bosne, I, 419. i Poviest hrvatskih zemalja BiH, 449. S. Stanojevic, Iz istorije umetnosti kod nas u srednjem veku (Iz istorije umetnosti kod nas), Iz nase
Inter barones de Bosne est maxima et mortalis inimiciae propter mortes olim comitis Pauli". J. Gelcich pros^ostr, Beograd 1934, 67. i J. Lesic, Ogledi iz istorije proslosti BiH (Ogledi iz istorije proslosti), Sarajevo
- L. Thalloczy, Diplomatarium relationem Republichae Ragusinae, 261, 12. X 1416.
" t o o , 265,25. XII 1416. * J. Gelcich - L . Thallbczy, Diplomatarium relationem Republichae Ragusinae, 261, 12. X 1416. i N.
N. Jorga, Notes et extraits. II, 158, nap. 7, 25. II 1417. Jorga, Notes et extraits, II, 158, nap. 7, 10. V 1417; 12. V 1417. Upon: S. Cirkovic, Rusaska gospoda, Istorijski
...la contrada de Canal...al presente la occupaet tien Petar fiol de conto Polo, ben che I'e questa e disab- Sasopis", knj. X X I , Beograd 1974, 111, nap. 64.
itata". M. Pucic, Spomenici srbski I. Primjetbe XVIR, u martu 1417; ...omnes ville ille sint exopiate et combuste quMdo ne se diede e sotomesse Cumgliane...e che non sia sopra di loro superior nisun de quelli de
sine habitatores tum quod sunt in manibus Petri filli Pauli inimici capitalis voivode Sandal". J. Gelcich - L . Cumigliane". S. Ljubic, Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i Mletacke Republike, VII (Listine. VII),
Thalloczy, Diplomatarium relationem Republichae Ragusinae. 284, 31. Ill 1417. Zagreb 1882, 240-241, 22. V l l 1452.
" tempore quo dominabatur ote terre Canalis". N. Jorga. Notes et extraits, II, 170, 23. II 1419. vayvoda Piero Pavlovich cum la sua fraternita". Listine, V l l , 241, 22. VII 1452.
44 Duro ToSic JIC, 1-2/2001
Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne podetkom X V vijeka 45

vornijim za ocevu smrt. Kada su ga pritisnuli Pavlovici, Radivojevici i kralj Osto- salica i obecala im je veliku sumu novca ako uspiju u tome.^* Ali, od toga nije bilo
ja, bespomocni Kosaca je prisao Turcima i priznao njihovu vlast, pod kojom je nista, posto je ovaj kategoricki odbio sve dubrovacke ponude cvrsto odlucan da im
usao i u narednu 1418. godinu.*' ne da ni slope svoje zemlje.^' Poslije mnogo kolebanja i brojnih dilema, Dubrov-
Poslije brojnih ratnih uspjeha postignutih u Humu, koji su ga doveli blizu ci- cani su u proljece iste godine odlucili da, cak bez kraljeve potvrde, kupe samo San-
Ija da slomi oblasne gospodare i zavede svoju neposrednu vlast nad citavim teri- daljevu polovinu konavoske zupe.*" Prije definitivnog sklapanja ugovora o tome,
torijem", iznenada je umro kralj Ostoja, a naslijedio ga je sin Stjepan Ostojic. oni su pokusali jos jedanput da, preko specijalnog poslanika, privole vojvodu Petra
Tada su Turci ponovo stigli u Bosnu, u vezi s cim, vjerovatno, jeste i rehabilitacija na pogodbu na koju on nije pristao, pa su krajem junajednostavno zavrsili posao s
vojvode Sandalja, koji je, uz pomoc Balse Stracimirovica, uspio da povrati od Pav- vojvodom Sandaljem i njegovom bracom.*' Medutim, morali su zbog novih nespo-
lovica Konavle i tokom jeseni postane opet neprikosnoveni gospodar u svojoj razuma da se povuku iz njihovog dijela Konavala i da obasipaju raznim poklonima
oblasti."" Sve je to, nakratko, usporilo zapocete akcije vojvode Petra Pavlovica (o kralja Stjepana Ostojica i vojvodu Petra Pavlovica, ciji im je pristanak bio potre-
kojem u ovoj godini znamo malo) u vezi s otpremanjem dubrovackih poslanstava i ban da zavladaju citavom tom oblascu.*^ Kadaje, mozda samo principijelno, Petar
prodajom nekog njegovog olova, a u drustvu s bracom Murzic u Dubrovniku.^
pristao na to, Dubrovcani su uporno molili kralja da im odobri cio otkup kako bi s
Polozaj vojvode Petra tokom 1419. godine treba posmatrati u svjetlu odnosa vecim autoritetom mogli uci u zemlju i urediti je po svojim zakonima".*^ I on im
izmedu novog bosanskog kralja Stjepana Ostojica, vojvode Sandalja i Turaka, s je, zaista, 4. decembra 1419, na svom dvoru u Sutjesci izdao povelju kojom je po-
posebnim osvrtom na njegovo aktivno ucesce u pregovorima s Dubrovcanima oko tvrdio voevode Sabdalja...pol dijela Konavli, i voevode Petra polovicu".*''
prodaje Konavala. Poslije dolaska na prijesto mladi kralj je, zajedno s majkom,
kraljicom Kujavom, nastavio prisne odnose sa svojim rodacima Pavlovicima. O Odnosi kralja Stjepana i vojvode Sandalja postali su pocetkom 1420. do te
tome svjedoci i cinjenica da se na prvom mjestu medu svjedocima u njegovoj pov- mjere zategnuti daje pocetak rata medu njima bio samo pitanje dana. Kao Sandaljevi
elji, kojom je u martu potvrdio Dubrovcanima sve ranije privilegije, srece ime saveznici Turci su vec u januaru mnoga zla ucinili...prisad u Bosnu" i donijeli si-
vojvode Petra, sto je nesumnjivo izraz povjerenja i velikog ugleda koji je uzivao na jaset nevolja stanovnicima dubrovackog zaleda. Zato je ubrzo odobreno prvo kra-
vladarskom dvoru.^^ Od toga, izgleda, nije imao mnogo koristi u ratu sa Sandaljem lju, a potom i vojvodi Petru da sklone svoju stoku i pastire u Ston*^ U tom smislu je
Hranicem, posto se kralj u pocetku nije stavljao otvoreno ni na ciju stranu. Ali, i trebinjski plemic Vukoslav (Kobiljacic!) pitao Dubrovcane bi li ljudi vojvode Pe-
kako se vojvoda Sandalj ne javlja s ostalom vlastelom kao svjedok na pomenutoj tra, ako bi morali pred Turcima bjezati", mogli potraziti zastitu u njihovom gradu.
vladarskoj ispravi, jasno proizilazi da su njegovi odnosi i s novim kraljem bili Znajuci da kudje Turci hode dobra ne cine", oni su odgovorili Pavlovicu, a kasni-
zategnuti, doduse, bez otvorenih sukoba kakve je imao s njegovim ocem Osto- je i Ljubii Bogdancicu daje Dubrovnik vazda otvoren bil", sto se odnosilo i na
jom. On je, medutim, ubrzo zarobio dvojicu kraljevih pristalica iz vlasteoske njihove ljude, koji ga nekojom zlocom" ne bi izgubili.**
porodice Radivojevic, a potom je porazio plemica vojvode Petra - kneza Aleksu Osjecajuci i sami posljedice duboke agonije koja je godinama vladala u Bo-
Pastrovica - iz trebinjskog sela Bijela^^ i time je nagovjestavao preimucstvo koje sni posle Pavlovog ubistva, Dubrovcani su se tokom marta 1420. angazovali kod
je poceo sticati u ratu protiv sve brojnije koalicije. Poslije toga zavladalo je njenih aktera da se medu sobom izmire. Razloge za to trebalo bi potraziti, prije
izvjesno primirje na frontu, koje je potrajalo do kraja godine, kadaje vojvoda San- svega, u cestim stradanjima dubrovackih trgovaca i cinjenici da, ni poslije kraljeve
dalj, uz podrsku Turaka, ponovo napao zemlju Petra Pavlovica, pri cemu su strad- potvrde, nisu uspijeli uci u posjed kupljenih Konavala.*^ Njihove posrednicke
ali brojni dubrovacki trgovci u dijelovima prema njihovoj granici.^* akcije nisu ostale sasvim bez rezultata, posto je u jednom momentu izgledalo da ce
Uporedo s ucescem u navedenim zbivanjima, vojvoda Petar je provodio do- neprijateljstva prestati kada su bosanske vojvode Sandalj i Petar otpoceli prego-
sta vremena i u pregovorima s Dubrovcanima oko Konavala. Oni su mu krajem ja- vore 0 mini, do kojeg, ipak, nije doslo.** Ako je vjerovati u tacnost informacije
nuara 1419. godine nudili, preko Braila Tezalovica, da ga izaberu za svoga plemica dobijene od dubrovackog poslanstva sa dvora u Borcu, Petar je nakratko uzivao i
i da mu ustupe palacu u gradu koja je ranije pripadala protovestijaru Zori Boksicu naklonost turskog namjesnika u Vrhbosni vojvode Isaka.*' Vojvoda Sandalj, besk-
ukoliko pristane da im proda svoj dio zupe. U nadi da ce i oni moci da uticu na rajno zedan osvete nad Pavlovicima, kao jedan od sionika...koi je slusa ni kralja"
njegovu odluku, dubrovacka vlada je, pored Tezalovica, angazovala i druge Pe- ponovo je optuzio Petra da se iznevjerio cam sultanu" i presao na kraljevu stra-
trove ljude: Vukasina i Radosava Obradovica, Vucihnu Bratilevica i Vukasina Zbi-
HAD: Cons. Rog. II fol. 11', 24.11419.
^ N. Jorga, Notes et extraits, 11, 160-161, 26. VIII 1417, M. Sunjic, Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV R. Grujid, Konavlipod raznim gospodarima, 22.
St.) I Bosna i Venecija/, Sarajevo 1996, 145. f N. Jorga, Notes et extraits. II, 170, nap. 5,23-24. I l l 1419.
S. Cirkovic, Istorija Bosne, 244-248. ' F. MikloSid, Monumenta Serbica historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii (Monumenta Serbica), Viene 1858,
" V. Corovic, Historija Bosne I, 420. 288-294, 24. VI1419.
*^ Tako su kralja Stjepana Ostojida darovali sa 12 peda, a vojvodu Petra sa 9 peca sukna (HAD: Cons. Rog.
" N. Jorga, Notes et extraits, II, 164,9. V I 1418, 166, 10. V I 1418. HAD: Diversa Cancellariae (Div. Cane)
II fol. 74', 21. VII1419), dok je neSto kasnije kralj Stjepan bio darovan sa 300, a Pavlovid sa 200 dukata (HAD:
X L I fol. 207', 3. I 1418. OpSirnije o trgovini Petrovim olovom i olovom brace Murzic vidi: P. Zivkovic, Elion-
Cons. Rog. II fol. 58', 5. VIII 1419).
omsko socijalne promjene u bosanskom drustvu u XIV i XV stoljecu (Ekonomsko socijalne promjene u bosan-
R. Gmi\i., Konavli pod raznim gospodarima, 35.
skom drustvu). Tuzla 1986, 48, 55.
^ L j . Stojanovid, SSPP I/I, 559, br. 580, 581,4. XII1419.
" Lj. Stojanovid, SSPPI/1. 556, br. 579, 5. II 1419. . ..quod animalia celnich pastores domini regis Bosne recipianti in Stagno, ita et omnia animalia celnich
V. Corovic, Historija Bosne /, 421. i Poviest hrvatskih zemalja BiH. 453-454. pastores et iumentas voivode Petar recipianti in Stagno similiter". HAD: Cona. Rog. II fol. 92,6.11 1420.
" M. Pucic, Spomenici srbski I, 144-145, br. 238, 16. VI 1419. i A. Ivic, Radoslav Pavlovic, 14-15, nap. 7. M. Pucic, Spomenici srbski, 1, 147-148, br. 262, 26. II 1420.
HAD: Cons. Rog. II fol. 79, 8. XII 1419. Upor.: P Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 78. V. Corovic, Historija Bosne, I , 423. i A. Ivic, Radoslav Pavlovic, 16.
" HAD: Cons. Rog. II fol. 10, 14.1 1419. O ulozi Braila Tezalovica u pregovorima izmedu vojvode Petra, ** P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 78.
a kasnije Radosava i Dubrovnika vidi: P. Zivkovic, Diplomalska aktivnost Braila Tezalovica, Prilozi Instituta de his que scribunt ambaxiatores existentes in Boraz, voyvodam Petar habuisse parte Isaxh Teucri".
za istoriju", god. X/II, br. 10/2, Sarajevo 1974, 31-53. N. Jorga, Notes et extraits, II, 189, nap. 9 , 1 . II 1420.
46 Duro ToJic nC. 1-2/2001

nu.'" Zato je pomenuti Isak nastavio da pustosi Petrovu zemlju i u jednom sukobu TATJANA K A T I 6 , istrazivac-saradnik
krajem marta iste godine ga je lisio zivota. Koliko je tesko odjeknulo njegovo Istorijski institut SANU UDK639.2/3. (282.243.7) ,,15/19"
ubistvo svjedoci i pismeno saucesce dubrovacke vlade bosanskom kralju i kraljici Beograd, Knez Mihailova 35
zbog smrti vojvode Petra, uz predlog da se izmire s drugim njihovim vazalom San-
daljem Hranicem.^' Ovi su primili vladino saucesce, ali ne i savjet o izmirenju, pa
je vojvoda Sandelj, uz pomoc Turaka, ubrzo dobio polovinu Petrovog dijela kona-
voske zupe, dok je preostali dio njegove zemlje pripao bratu mu Radosavu, a kralja GARDE NA DUNAVU OD X V I DO X X V E K A
Stjepana Ostojica poslije izvjesnog vremena smijenio je ocev protivnik i pro-
tukralj Tvrtko II Tvrtkovic.'^ ABSTRACT: Zakonodavna regulativa ribolova na gardama u vreme Os-
manskog carstva, oporezovanje ulova, broj i raspored gardi, nacin njihovog
zakupa i kladovski Turci kao zakupci.
DURO TOSiC

Ribolov je bio jedna od najvaznijih privrednih grana Podunavlja. Eksploata-

GOVERNOR PETAR PAVLOVIC cija ribnog blaga, kao i ostalih darova prirode (rude, soli i dr.), oduvek je spadala u
A CONTRIBUTION TO EARLY 15TH CENTURY HISTORY OF BOSNIA regalna prava koja je vladar mogao da ustupi drugome na privremeno ili trajno
Summary koriscenje. Tako je bilo i u osmansko vreme. Deo ulova pripadao je sultanu, a on ga je
davao drugima kao nadoknadu za njihovu sluzbu. Sandzakbegovima je ustupao pri-
The precise date of birth, the childhood and early youth of Petar Pavlovic are hode od ribolova na velikim rekama a spahijama prihode sa manjih ribnjaka i blata.'
unknown, since the earliest sources refer to him as an adult, of marriageable age, Visina oporezivanja ulova bila je precizno regulisana zakonom i zavisila je
and already engaged in large military campaigns. During his father's life Petar od vrste i kolicine ribe, mesta ulova i ribolovnog alata.^ Najmanje, sa 10%, bio je
already enjoyed considerable influence in the southern part of the country, inde- oporezovan ribolov pomocu vrsa i manjih mreza na rekama, a najvise, sa 50%, ri-
pendently negotiating in 1904 with envoys from Dubrovnik the sale of that city's bolov u daljanima. Daljani su bili vestacka ribolovista napravljena od kolja, pruca
ili direka, izmedu kojih su razapinjane mreze. U njima se riba cuvala i po potrebi
part of the Konavli zupa (administrative unit). He visited this zupa frequently later
lovila. Postavljani su na mirnim rekama, recnim rukavcima i jezerima. Ribolov u
(in 1413 and 1414) in order to settle the numerous problems his men created by daljanima nije iziskivao ni napor, ni narocitu umesnost, a uvek je bio obilan, pa je
robbing the subjects of the Dubrovnik Republic. After the brutal murder of his polovina ulova davana drzavi.^
father, Prince Pavle, and his own imprisonment near Parena Polja, in the vicinity of
Garde su, za razliku od daljana,'' pravljene na brzacima, obicno izmedu dve
Kraljevska Sutjeska river (towards the end of 1415), he went to war in Hum, the
ade, na mestu gde je dno peskovito i ne dublje od 3 do 4 metra. Sastojale su se od
Konavli, and Dracevica against his father's assassins and bitter political oppo- dva plota (rumunski gard, ograda, plot, prepona) napravljena od balvana i pruca,
nents, the governor of Sandalj and King Stefan Ostoja. The war went on for years, oko 100 m duzine, koja su postavljana nizvodno jedan drugome u susret, tako da
but with the help of the Turks, and having previously made peace with King obrazuju levak. Otvor na gornjem kraju ove gradevine bio je sirok od 60 do 80, a
Ostoja, Petar managed temporarily to overcome his main rival Sandalj Hranic, and na donjem oko 4 metra. Donji otvor, u koji su upadale ribe, bio je zatvoren kesom
to push him out of the country's coastal area. Sandalj was not, however, prepared od prede. Zbog snaznog protoka vode kroz gardu, riba nije mogla isplivati natrag,
to accept defeat. Pressed as he was from all sides, he went over to the Turks, rec- vec je ostajala u kesi do dolaska ribara, koji su dva ili tri puta dnevno dolazili da
ognized their authority and sought their assistance and that of Balsa Stracimirovic prazne mrezu u camac privezan kod otvora.^
to take back the Konavli from Pavlovic, reinstating himself as the sovereign ruler Garde nisu radile pri niskom vodostaju i kadaje bilo leda na Dunavu. Njiho-
in this region. Despite the efforts of Dubrovnik to stop the feud between the two vo odrzavanje iziskivalo je vise troskova; cesto su stradale od klada koje je nosila
Bosnian rulers and regain hold of its parts of the Konalvi zupa, peace did not seem nabujala reka. Ribolov na gardama bio je tezi i neizvesniji od hvatanja ribe u dalja-
Hkely. On the contrary, following Sandalj's accusation that governor Petar had nima, pa je oporezovan samo cetvrtinom ulova.*
betrayed the sultan" and had gone over to the king' side, the Turkish administrator
in Vrhbosna, Governor Isak, invaded Petar's land and took his life in a battle ' Smederevski sandzakbeg zadrzavao je polovinu ribe ulovljene u zagradenim riboloviStima na Moravi. D.
towards the end of March 1420. Following his death, Petar's part of the Konavli Bojanic, Turski zakoni i zakonski propisi iz XV i XVI veka za smederevsku, krusevacku i vidinsku oblast, Beograd
1974, 8 III, 12 III, 13 IV, 22 III, 28 III, 40 i dalje.
went to the vengeful Kosaca, while other parts of the land went to his brother ^ Isto, Riba se lovila pomodu vra, strukova od lipe (tzv. morunski strukovi, takumi, dengele), mreza (de-
Radoslav. The new Bosnian king, Stjepan Ostojic was subsequently replaced by Iberija, velika i mala turska sertma), mreza-klopki (set ili setka), daljana i gardi. O. Zirojevic, Ribolov na sred-
njem Dunavu (XVI i XVII vek). Zbornik za istoriju", 49 (1994), 111-120.
his father's opponent, Tvrtko Tvrtkovic II. ' O. L . Barkan, XV ve XVI inci Asirlanda Osmanli Imparatorlugunda Zirai Ekonominin Hukuki ve Mah
Esaslari, Kanunlar, I clit, Istanbul 1943, 329; D. Bojanic, Turski zakoni, 8 III, 22 III i dalje,
'' U pojedinim osmanskim izvorima, kao i u svakodnevnom govoru garde su 5esto nazivane daljani zbog
F. Miklosic, Monumenta Serbica, 301, 30. V 1420. siroke rasprostranjenosti ovih poslednjih; bilo ih je u evropskim sand^acima (Canadskom, Segedinskom, Moha-
" ...de scribendo literas domino regi et regine Bosne condolendo se de morte voivode Petar et de ortando ikom, Sremskom, Smederevskom, Ohridskom i dr,), na Bosforu, Crnom mora, Azovskom mora i dr.
eos ad pacem cum voivode Sandalio". HAD: Cons. Rog. II fol. 105, 1. IV 1420. ' Mihailo Petrovic - Alas, Derdapski ribolovi u proslosti i sadasnjosti, Srpski etnografski zbornik", knj.
V. Corovic, Historija Bosne, I, 424, Poviest hrvatskih zemalja BiH, 456. i R Zivkovic, Tvrtko II Tvrtko- VII (1941), 41^2,
vic, 79. ^ D, Bojanic, Turski zakoni, 58 VII, 61 VII.