POLIMERNI MATERIJALI

 Polimeri su tvari građene od makromolekula, a one su velike molekule građene od mera. Meri
su karakteristične gradbene jedinice koje se ponavljaju u makromolekulama.
 Monomer - jedan od najjednostavnijih je etilen (eten) CH2 = CH2
- pucanjem dvostruke veze dobijemo MER - CH2 - CH2 –
Opća formula polimera - ( CH2 - CH2)n -


 PODJELA POLIMERA
 Polimere dijelimo prema:
 sastavu: homogeni i kompozitni polimeri
 stupnju uređenosti: amorfni, kristalasti i kristalni polimeri
 fizikalnom stanju pri uobičajenoj temperaturi (-30 do 100°C): elastomeri i duromeri
 podrijetlu: prirodni, modificirani prirodni i umjetni polimeri
 fizikalnom i kemijskom stanju u preradi:
-reaktoplasti - preoblikovanje uz kemijsku promjenu
-termoplasti - prerada u talini
-duroplasti - mehanička obrada u staklastom ili kristalastom stanju
-elasti - mehanička i termička obrada u gumastom stanju
 primjeni: poliplasti (plastomeri, duromeri), elastomeri, umjetna vlakna (npr. za izradu sita u
sitotisku), pomoćni polimerni materijali (ljepila, lakovi, premazi, tvari za poboljšanje svojstava
papira...)
 POLI(VINIL-HLORID) (PVC)

 Polivinil klorid ili PVC je moderan sintetički materijal i vrlo važan član široke obitelji polimera.
Kemijska formula pvc-a je CH2=CHCl . Sastavljen od soli (57%) i nafte (43%).Polivinil klorid je
manje ovisan o nafti nego bilo koja druga termoplastika. Jedna od prvih plastika koja je
komercijalno razvijena i danas je u najširoj upotrebi. Dostupan u širokom spektru oblika, PVC
nudi varijacije svojstava što ga čini prikladnim za široku upotrebu u modernom životu, od vrećica
za krv i katetera do dječjih igračaka, slavina, kabelskih izolacija i prozorskih profila.
PVC je termoplastičan materijal. Termoplastični materijali su oni koji mogu biti rastopljeni više
puta.Termo plastični materijali zagrijani na određenu temperaturu prelaze u talinu, a hlađenjem
prelaze u čvrstu formu (otvrdnjavaju).

Prikaz lanca PVC-a

•Nastajanje PVC-a
Osnovni materijali za proizvodnju PVC-a su izvedeni iz soli i nafte.Hlorin je proizveden
elektrolizom natrijevog hlorida, soli. Zato su prve tvornice za proizvodnju PVC-a bile locirane
u blizini prirodnih izvora soli. Jedna takva tvornica je napravljena u Omišlju na Krku, tamo su
dva pogona, jedan je VCM, vinil hloridmonomer, a drugi LDP, Low density poliethylen (niske
gustoće polietilen).Hlorin se proizvodi elektrolizom slane vode. Tada se hlorin kombinira sa
etilenom koji je dobiven iz nafte. Rezultirajući element je etilen diklorid, koji je pretvoren na
vrlo visokoj temperaturi u vinil hlorid monomer.
Te molekule monomera polimerizacijom formiraju masu polivinil hlorida ili PVC. Na primjer
tvrdi PVC, kao onaj koji se koristi za proizvodnju prozorskih profila je normalno PVCU
(unplasticized). A s druge strane, fleksibilan PVC se dobiva dodavanjem plastifikatora kao što
je npr. phthalates. Phthalates je kemijski spoj koji se dodaje polivinil kloridu kako bi postao
elastičan. Phthalates je klasa industrijskih komponenata u širokoj upotrebi poznata tehnički
kao dialkyl. Postoje mnogi phthalataes-i za različite upotrebe, i isto toliko različitih toksičnih
svojstava. Npr. uzrok "mirisa unutrašnjosti novog auta" je isparavanje phthalates-a, pogotovo
ako stoji duže na suncu. Nadalje, čisti poly-chlorethen je nestabilan kada je izložen svjetlosti
ili UV zračenju.
 Ključne karakteristike PVC-a
-Čvrst i lagane težine
Otporan na abraziju, lagane težine, odlične mehaničke čvrstoće i tvrdoće - ključne su
njegove tehničke prednosti za upotrebu u građevinarstvu i konstrukcijama.
- Lagan za obrađivanje
PVC se može lagano rezati, oblikovati, variti i spajati u različite oblike. Upravo zbog
tih karakteristika je postao gotovo nezamjenjljiv u proizvodnji prozora, vrata i drugih
elemenata građevinske stolarije.
-Dugotrajan
PVC je otporan na degradaciju, kemijsko truljenje, koroziju, udarce i abraziju. Kao
proizvod iznimno je cijenjen kodširokog spektra korisnika koji ga upotrebljavaju za
različite proizvode pogodne za vanjsku upotrebu. O dugovječnosti proizvoda ide u
prilog činjenica da se 85% svjetske proizvodnje PVC-a koristi upravo u gradnji i
konstrukcijama.Na primjer, izračunato je da će više od 75% ukupno proizvedenih PVC
cijevi imati vijek trajanja duži od 40 godina sa potencijalom korištenja i do 100 godina.
U drugim primjenama, kao što su PVC profili za prozore ili PVC vrata, studije pokazuju
da će više od 60% ukupno proizvedenih profila imati vijek trajanja duži od 40 godina.
 PVC je već desetljećima popularan materijal za konstrukcije i građevinsku stolariju. Njegove
fizičke i tehničke karakteristike osiguravaju odličan omjer cijene i kvalitete. Kao materijal je
vrlo konkurentan u uvjetima cijene, a ta se vrijednost i povećava sa karakteristikama
izdržljivosti, dugovječnosti i jako niskim održavanjem.
 Raznovrstan
 Fizičke karakteristike PVC-a dozvoljavaju dizajnerima visok stupanj slobode kada dizajniraju
nove proizvode ili građevinske oblike gdje se PVC koristi kao zamjena ili materijal za obnovu.
PVC je najpoželjniji materijal za reklamne panele, prozorske profile i okvire, sustave za
tekuću i stajaću vodu, izolaciju kabela i mnoge druge primjene.
 Utjecaj na okolinu
Srazmjerno se malo energije potroši tijekom proizvodnje PVC-a, a također i kod proizvodnje
finalnog proizvoda.
 Termoplastika se može reciklirati, nakon što se sortira u jednostruki slijed, a može također biti
korištena i kao dio mješavine za reciklirane proizvode.
 Duž cijele Europe nastaju tvornice koje kao osnovni repromaterijal koriste reciklirani PVC ili
njegovu mješavinu. Kako je takav materijal lakši, potroši se daleko manje goriva i manje se
stvori štetnih plinova tijekom njegova transporta. A nije nevažna niti njegova dugovječnost.
 Kada se koristi za proizvodnju stolarije, osigurava velike uštede energije kod grijanja i
hlađenja prostorija.
 Vatrootporan
 PVC je prirođeno teško zapaljiv a prestaje sa gorenjem kada je uklonjen izvor vatre.
Uspoređujući ga sa najčešćim alternativama, PVC pokazuje bolje karakteristike u uvjetima
gorivosti, zapaljivosti, širenju požara i otpuštanju topline.
 Novo razvijeni PVC formuliran kao FR-PVC ima vrlo vidljive prednosti u uvjetima niže
emisije kiselina, dima i poboljšanih vatrootpornih mogućnosti.
 Svojstva osnovnog polimera mogu se lagano mijenjati procesima modifikacije,
tako da je poznato preko stotinu vrsta polimernih materijala na osnovi vinil-
hlorida. Oni se razlikuju po procesima proizvodnje, vrsti i količini prisutnog
plastifikatora ili udjelu komonomera, pa se njihove fizikalne osobine mijenjaju
od mekanog i elastomernog do tvrdog i žilavog materijala.

Zahvaljujući dobroj kompatibilnosti s plastifikatorima i drugim

dodacima, laganoj preradljivosti i niskoj cijeni, poli(vinil-hlorid) se puno
upotrebljava i ima široko područje primjene. Među plastomerima je po
potrošnji na drugom mjestu iza poliolefina, a njegov udjel u ukupnoj
potrošnji svih poliplasta iznosi više od 18%.
 Polimerizacijom vinil-hlorida nastaje poli(vinil-hlorid) linearnih
makromolekula, ali sa kratkolančanom ili dugolančanom granatošću.
 -Kratkolančana granatost sastoji se od hlormetilenskih skupina, koji se obično 5-
6 na 1000 ugljikovih atoma osnovnog lanca.
 -Dugolančana granatost posljedica je prijenosa lančane reakcije na već stvorene
makromolekule.

U polivinilkloridu (PVC), klorovi atomi imaju negativan naboj, a vodikovi atomi imaju
pozitivan naboj. Lanci su vezani slabim Van der Waalsovim silama.
 Brojčani prosjek relativne molekulske mase većine komercijalnih
tipovapoli(vinil-hlorida) iznosi 50000 – 120000. Masa makromolekula ne ovisi o
konverziji monomera u polimer ni o koncentraciji inicijatora, već o temperaturi
polimerizacije (slika 1.). Polimeri veće molekulske mase pokazuju općenito bolja
mehanička svojstva, ali im je talina viskoznija i teže se otapaju.

160000
Maseni prosjek relativne

140000
120000
molek.mase

100000
80000
60000
40000
20000
0
1 2 3 4 5 6 7
Temperatura

 Slika 1. Ovisnost molekulske mase poli(vinil-hlorida) o temperaturi polimerizacije

 OSOBINE POLI(VINIL-HLORIDA)
 Po izgledu je poli(vinil-hlorid) bijela do blijedo žuta tvar bez mirisa i okusa. Teško je
upaljiv, ne upija vodu, a pokazuje dobra električna svojstva (tablica 1.). Proizvod
polimerizacije je prah, od kojega se daljom preradom proizvode dvije osnovne vrste: tvrdi
(kruti) i meki ( fleksibilni) poli(vinil-hlorid).
 Tvrdi poli(vinil-hlorid) nastaje izravno preradom polimernog praha bez
posebnihdodataka. To je proziran, tvrd, žilav i teškopreradljiv materijal, ali vrlo stabilan
na utjecaj atmosferilija, vlage i hemikalija. Koristi se za izradu: vodovodnih i
kanalizacijskih cijevi, oluka, spojnih komada za cijevi, dijelova crpki, spremnika,
elekrtično izolacijskih dijelova, folija, boca, ambalaže za prehrambenu industriju.
 Meki poli(vinil-hlorid) dobiva se preradom uz dodatak plastifikatora. Tako se
prvo dobije gusta pasta koja se zagrijavanjem gelira u homogenu masu. Svojstva
mekog poli(vinil-hlorida) ovise o udjelu plastifikatora. Slabijih je mehaničkih
svojstava, manje otporan prema djelovanju topline, atmosferilija i hemikalija, ali
je savitljiv, rastezljiv i lagano se prerađuje. Koristi se za izradu: podnih podloga,
umjetne kože-„skaja“, cijevi za zalijevanje vrtova, izolacija električnih vodiča,
filmske folije, igračaka, različitih profila, obloga metala i sl.
 PROIZVODNJA POLI(VINIL-HLORIDA)
 Polimerizacijom vinil-hlorida i njegovih smjesa s drugim monomerima odvija
semehanizmom slobodnih radikala. Reakcija je vrlo egzotermna i provodi se u najmanje
dvije faze zbog netopljivosti polimera u vinil-hloridnom monomeru. Polimerizira se
uobičajeno na relativno niskim temperaturama (45-70°C). Značajno za ovaj proces je
znatno smanjenje volumena zbog velike razlike u gustoći monomera () i nastalog
polimera ().

 Slika 3. Životni ciklus PVC-a

 Provodi se u vodenom mediju u prisutnosti sredstava za stabilizaciju
dispergiranihčestica monomera. Za tu svrhu služe organski koloidi kao derivati
celuloze, škrob, poli(vinil-alkohol) ili netopljive anorganske soli kao što su barij-
sulfat, magnezij-sulfat i sl. U toku polimerizacije kapljice tekućeg monomera se
pretvaraju u želatinoznu masu zbogpovaćanja udjela netopljivog polimera.
Međutim budući da je monomer topljiv u nastalom polimeru, reakcija se odvija
u monomernoj fazi i u otopini monomera u polimeru.

 Slika 2. Promjena opterećenja s trajanjem opterećenja

 POLIMERIZACIJA U MASI

 To je najnoviji proces i sve više se primjenjuje. Najpoznatiji je diskontinuirani postupak

francuske tvrtke Pechiney. Polimerizacija se prvo izvodi u zasebnom malom autoklavu na
temperaturi 50-60°C ~ 10% konverzije obično uz azobis(izobutironitril) kao inicijator.
Zatim se smjesa prebaci u horizontali autoklavni reaktor, ponovno se doda monomer i
polimerizacija se nastavlja. Pri konverziji 40% preostali monomer se apsorbira u
nastalom polimeru i masa poprima oblik suhog praha. Važno je da se osigura konstantna
temperatura reakcije i da se i spriječi aglomeriranje praha. Temperatura reakcije regulira
se isparivanjem monomera , koji zatim kondenzira i vraća se ponovno u proces.
Polimerizacija se nastavlja do 90%-tne konverzije, a preostali monomer se ukloni pod
vakummom. Prednost ovog postupka je što se dobiva veoma čist polimer i što nema
potrebe za naknadnim sušenjem.
 Modificiranje svojstava
 Poli(vinil-hlorid) je kao materijal općenito manje postojan od drugih plastomernih
materijala i podložan je degradaciji pod uticajem topline,svjetla i mehaničke energije.
Zbog toga se svojstva poli(vinil-hlorida) moraju modificirati, a pod tim se podrazumijeva
dodavanje sredstava za povećanje toplinske i svjetlosne stabilnosti, maziva i kliznih
sredstava za olakšanje prerade te platifikatora i drugih modifikatora za poboljšanje
mehaičkih svojstava, posebno udarne žilavosti. Među njima su i drugi polimeri koji se
poli(vinil-hloridu) primješavaju u talini ili s njim tvore kopolimere.
 Poli(vinil-hlorid) omekšava već na temperaturi 75-80°C, a mijenja svoj oblik na 110-130°C.
Djelovanjem topline odnosno ultraljubičastog zračenja, makromolekule poli(vinil-
hlorida) razgrađuju se otcjepljivanjem molekula hlorovodika uz nastajanje polienskih
struktura.
 Modificiranje poli(vinil-hlorida) plastifikatorima

 Tvrd i krhak poli(vinil-hlorid) postaje nakon homogeniziranja s plastifikatorima mekši i

fleksibilniji i lakše se prerađuje. S povećanjem udjela plastifikatora smanjuje se vlačna
čvrstoća, ali se povećava produljenje pri raskidu, udarna žilavost i poboljšavaju se druga
mehanička svojstva sa niskim temperaturama. Omekšavanjem pomoću plastifikatora
pomiče se staklište poli(vinil-hlorida) prema nižim temperaturama. Molekule
plastifikatora raspoređuju se između makromolekula polimera i orijentiraju u skladu s
dipolom. Tako se razmaci između makromolekula povećavaju, one postaju gibljive, a
njihova talina manje viskozna.
 HLORIRANJE POLI(VINIL-HLORIDA)
 Tako se dobiva polimerni prah s gustoćom 1,50-1,57 i s udjelom hlora 60-68%.
 Proizvodi se izravnim hloriranjem u hloriranim otapalima na temperaturi 100-115°C.
Dobro se otapa u ketonima, eterima, hloriranim i aromatskim otapalima. Odlikuje se
velikom hemijskom otpornošću prema jakim oksidirajućim kiselinama, otopini
hidrohlorita i kalij-permanganata, fosfornoj kiselini, jakim alkalijama do 50 °C,
sumpornoj i solnoj kiselini do 50 °C i drugim agresivnim hemikalijama. Temperatura
miješanja mu je 100-105 °C i zato se može primjenjivati do 85°C. Najviše metalnih
konstrukcija, vagona, cjevovoda za transport hemikalija i otpadnih voda i sl.
 KOPOLIMERI VINIL-HLORIDA
 S manjim udjelom drugih vinilnih monomera poboljšavaju dva važna svojstva Poli(vinil-
hlorida): fleksibilnost i topljivost. Najvažniji je među njima kopolimer vinil-hlorida s
vinil-acetatom. On obično sadrži 2-20% vinil-acetata, a dobiva se procesom u emulziji u
jednakim postrojenjima kao i za proizvodnju poli(vinil-hlorida). Odlika mu je dobra
prozirnost, elastičnost, dobra izolacijska električna svojstva i lagana preradljivost, ali mu
je hemijska otpornost nešto slabija od otpornosti homopolimera. Kopolimeri s malim
udjelom vinil-acetata (2-6%) i velikom molekulskom masom po svojim su osobinama
slični poli(vinil-hloridu), ali se lakše prerađuju. Služe za izradu prozirnih ploča, folija i
cijevi, za električne izolatore i kao zamjena za kožu. Kopolimeri sa 9-12 % vinil-acetata
najviše se upotrebljavaju. Odlično se prerađuju jer posjeduju dobra svojstva tečljivosti
taline i zato odlično ispunjavaju kalupe. Najviše služe za izradu gramofonskih ploča, gdje
se zahtijevaju vrlo tačne kopije, zatim za zaštitne i dekorativne prevlake i fleksibilne
filmove. Kopolimeri sa oko 20 % vinil-acetata služe za dobivanje ljepila i kao
komponenata u smjesama s drugim polimerima.

 PRERADA I PRIMJENA

 Poli(vinil-hlorid) se lagano prerađuje svim uobičajenim postupcima prerade plastomera,

aa najviše se primjenjuje ekstrudiranje i kalandiranje, zatim injekcijsko prešanje,
puhanje, prešanje i vakuumsko formiranje. Zaštitne prevlake nanose se iz otopina ili
izravno sintetiziranjem praha. Temperatura prerade iznosi 140-190°C, a polimer se mora
prvo osušiti.
Prešanje
gornji
dio TLAK
kalupa

granulat
polimera

donji
dio
kalupa
istiskivač

Postupak prešanja se uglavnom koristi za izradu proizvoda od

duroplasta.
Odmjerena se količina polimera, u obliku granulata ili prethodno
oblikovanog komada, ubacuje u zagrijani donji dio kalupa. Nakon
punjenja se na gornji dio kalupa djeluje dovoljnim tlakom za
ispunjavanje svih dijelova šupljine kalupa polimerom. Formirani
izradak se po otvaranju kalupa izbacuje istiskivačem.
Injekcijsko prešanje
kalup granulat polimera

cilindar

pužnica
grijač
sapnica

Postupak prešanja se uglavnom koristi za izradu proizvoda od

duroplasta.
Odmjerena se količina polimera, u obliku granulata ili prethodno
oblikovanog komada, ubacuje u zagrijani donji dio kalupa. Nakon
punjenja se na gornji dio kalupa djeluje dovoljnim tlakom za
ispunjavanje svih dijelova šupljine kalupa polimerom. Formirani
izradak se po otvaranju kalupa izbacuje istiskivačem.
 Osnovna područja primjene poli(vinil-hlorida) jesu u građevinarstvu, zatim u
proizvodnji cijevi i ambalaže, u električnoj izolaciji i zaštitnim prevlakama.
Neplastificirani, tvrdi poli(vinil-hlorid) povećane je otpornosti na uticaj
atmosferilija i smanjene je gorivosti, što omogućuje njegovu primjenu kao
konstrukcijskog materijala za vanjske građevinske elemente kao okvire za
prozore, rolete, krovove, oluke i žljebove. Za prekrivanje podova u stanovima,
uredima, skladištima i drugim prostorijama najprikladniji je kopolimer vinil-
hlorida sa 15% vinil-acetata uz anorganska i druga punila kao što su azbest,
kalcij-karbonat, kaolina, piljevina i dr. Primjena poli(vinil-hlorida) za
ambalažiranje je mnogostrana. Izrađuju se folije, prevlake za limene posude i
papir, termoformirani spremnici, posude, kutije, boce dobivene ekstruzijskim
puhanjem
 LITERATURA
 B. Andričić, Prirodni polimerni materijali, Priručnik za
 predavanja, Sveučilište u Splitu, Split, 2008.
 T. A. Oswald, G. Menges, Material Science of Polymers for
 Engineers, Hanser Publ., Munich, 1995.
 Materijal s predavanja-dr.sc.Zoran Iličković, docent
 Matrijal s predvanja- dr.sc. Jasminka Sadadinović, redovan profesor
 www.google.com
 RADILI:

 Maida Agić
 Aska Hurić
 Amira Islamović