Umjetnost stare Grčke

Umjetnost stare Grčke je umjetnost koja je nastala na mjestu koje su nastanjivali Grci u razdoblju od 9. vijeka p. n. e. do 1. vijeka. Ističe se među ostalim drevnim kulturama po razvoju naturalističkih i idealiziranih prikaza ljudskog tijela, u kojima su uglavnom gole muške figure općenito bile u središtu inovacija. Brzina stilskog razvoja između približno 750. i 300. godine p.n.e. bila je izvanredna prema antičkim standardima, a u sačuvanim djelima najbolje se vidi u skulpturi. Došlo je do značajnih inovacija u slikarstvu, koje je potrebno suštinski rekonstruisati zbog nedostatka sačuvanog kvaliteta originalnih djela, ss izuzetkom posebnog polja oslikane keramike.

Bronzana skulptura, Posejdon/Zeus, oko 460. p. n. e.

Grčka arhitektura, tehnički vrlo jednostavna, uspostavila je skladan stil s brojnim detaljnim konvencijama koje je u velikoj mjeri usvojila rimska arhitektura i koje se još uvijek poštuju u nekim modernim građevinama. Koristila je isti vokabular ukrašavanja koji se koristio kod grnčarije, metalnih radova i drugih medija, i imala je ogroman utjecaj na evroazijsku umjetnost, posebno nakon što ju je budizam prenio izvan proširenog grčkog svijeta koji je stvorio Aleksandar Veliki. Društveni kontekst grčke umjetnosti objedinjavao je radikalan politički razvoj i veliki porast prosperiteta, podjednako kao i impresivna grčka dostignuća u filozofiji, književnosti i drugim oblastima.

Najranija umjetnost Grka općenito je isključena iz "stare grčke umjetnosti", a umjesto toga poznata je kao grčka neolitska umjetnost nakon koje slijedi egejska umjetnost; potonji objedinjuje kikladsku umjetnost i umjetnost minojske i mikenske kulture iz grčkog bronzanog doba. Umjetnost antičke Grčke obično se stilski dijeli na četiri perioda: geometrijski, arhajski, klasični i helenistički. Geometrijsko doba se obično smatra da je počelo približno 1000 p.n.e., iako se u stvarnosti malo zna o umjetnosti u Grčkoj tokom 200 godina prije toga, koje je tradicionalno poznato kao grčko mračno doba. 7. vijek p.n.e. bio je period sporog razvoja arhajskog stila, čega je primjer crnofiguralni stil slikanja vaza. Približno 500. godine p.n.e., neposredno prije početka grčko-perzijskih ratova (480. p.n.e. do 448. p.n.e.), obično se uzima kao linija razdvajanja između arhajskog i klasičnog perioda, a vladavina Aleksandra Velikog (336. p.n.e. do 323. p.n.e.) je uzeta kao linija razdvajanje klasičnog od helenističkog perioda. Od nekog trenutka u 1. vijeku p.n.e. pa nadalje koristi se "grčko-rimski", ili više lokalnih izraza za istočnogrčki svijet.

U stvarnosti, nije bilo oštrog prijelaza iz jednog perioda u drugi. Oblici umjetnosti razvijali su se različitom brzinom u različitim dijelovima grčkog svijeta, a kao i u svakom dobu, neki umjetnici su radili u inovativnijim stilovima od drugih. Snažne lokalne tradicije i zahtjevi lokalnih kultova omogućavaju historičarima da lociraju porijeklo čak i umjetničkih djela pronađenih daleko od mjesta njihovog porijekla. Grčka umjetnost raznih vrsta bila je naširoko izvožena. Čitav period doživio je opšti stabilan porast prosperiteta i trgovinskih veza unutar grčkog svijeta i sa susjednim kulturama.

Stopa očuvanosti grčke umjetnosti uvelike se razlikuje među medijima. Tu su ogromne količine keramike i novca, mnogo kamenih skulptura, ali još više rimskih kopija i nekoliko velikih bronzanih skulptura. Gotovo u potpunosti nedostaju slike, fine metalne posude i bilo šta od kvarljivih materijala uključujući drvo. Sačuvana je kamena strukturna osnova brojnih hramova i pozorišta, ali vrlo malo od njihovog opsežnog ukrasa.

Hronologija

• Geometrijski stil (10. do 7. stoljeće p. n. e.)
• Arhajska umjetnost (650.-480. p. n. e.)
• Klasično ili Zlatno doba (480.-336. p. n. e.)
• Helenizam (336.-30. p. n. e.)

Također pogledajte

• Klasična arhitektura

Literatura

• Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966.
• H. W. Janson, Art History, Thames & Hudson, London, 1997.
• V. V. Struve, D. P. Kalistov, Stara Grčka, 2006.

Vanjski linkovi

• Ancient Greek Art (en)