Robovlasništvo
Robovlasništvo je prvi oblik klasnog i iskorištavačkog društvenog uređenja, a zasniva se na privatnom vlasništvu i radu robova.[1]
Postanak i razvoj
[uredi | uredi izvor]Robovlasničko društveno uređenje počinje raspadom prvobitne zajednice, na prelazu iz četvrtog u treći milenij p. n. e., a završava nastankom feudalizma u petom stoljeću. U razdoblju koje je trajalo gotovo 4000 godina nastale su velike promjene u ljudskom društvu, takve da se ni današnji odnosi među ljudima ne mogu razumjeti bez poznavanja robovlasništva.[2] Nastajanju ovog društva prethodile su promjene u prvobitnoj zajednici. Pojedinci se počinju izdvajati, pa se počinje proizvoditi više nego što je potrebno za goli opstanak. Čovjek počinje iskorištavati drugog čovjeka. Pojedinci ne moraju ni raditi ni proizvoditi, ali učestvuju u raspodjeli dobara. Nema više izbora poglavara nego to postaje nasljedno pravo. Porodice počinju živjeti na teškom radu robova koji nemaju nikakva prava i daje im se tek potrebno za život.[3]
Zanimljivosti
[uredi | uredi izvor]- U Dubrovačkoj Republici, kao prvoj državi u Evropi, ropstvo je ukinuto 27. januara 1416.
- Mauritanija je, kao posljednja zemlja na svijetu, ukinula ropstvo tek 1981.
- U najzabitijim dijelovima Sahare ropstvo i danas postoji.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Allain, Jean (2012). "The Legal Definition of Slavery into the Twenty-First Century". u Allain, Jean (ured.). The Legal Understanding of Slavery: From the Historical to the Contemporary. Oxford: OUP. str. 199–219. ISBN 9780191645358.
- ^ "Historical survey: Slave-owning societies". Encyclopædia Britannica. Arhivirano s originala, 23. 2. 2007.
- ^ "Slavery in the 21st century". Newint.org. Arhivirano s originala, 27. 5. 2010. Pristupljeno 29. 8. 2010.
