Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Idi na sadržaj

Čečeni

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Čečeni
Ukupna populacija
1,5–2,0 miliona
Značajno stanovništvo u
Rusija od toga u:1.431.360[1]
     Čečenija1.206.551[2]
     Dagestan93.658[2]
     Ingušetija18.765[2]
     Moskovska oblast14.524
     Stavropoljski kraj11.980[2]
     Rostovska oblast11.449[2]
     Volgogradska oblast9.649[2]
     Astrahanska oblast7.229[2]
     Tjumenjska oblast6.889[2]
Jezik
čečenski
Vjera
uglavnom šafijski muslimani
manjim dijelom kršćani i ateisti
Vezane etničke grupe
Nahski narodi
Sjeverno-kavkaski narodi

Čečeni (čečenski: Нохчий) kavkaski su narod koji uglavnom naseljava regiju Sjevernog Kavkaza. Čečeni su Inguški narod, kolektivno poznati i kao Nahski narodi. Prema procjenama danas u svijetu živi od 1,5 do 2 miliona pripadnika ovog naroda, uglavnom na području Čečenije, jedne od republika Rusije.

Zahvaljujući reljefu područja kojeg naseljavaju, izolovani teren Kavkaskih planina, Čečeni su u velikoj mjeri zadržali svoju osobenost, jezik, kulturu i tradiciju. Čečensko društvo je tradicionalno bilo egalitarno i organizovano oko mnogih autonomnih lokalnih klanova, nazvanih Teipi.

Porijeklo naziva

[uredi | uredi izvor]

Termin "Čečen" se prvo pojavljuje u arapskim izvorima iz 8. vijeka. Prema popularnoj tradiciji, ruski termin "Čečen" dolazi od naziva naselja Chechen-Aul. Međutim, riječ "Čečen" se javlja u ruskim izvorima još od 1692. godine a Rusi su termin vjerovatno preuzeli iz kabardinskog "Šašani".[3]

Geografija i dijaspora

[uredi | uredi izvor]

Čečeni uglavnom naseljavaju matičnu republiku Čečeniju iako značajna manjina Čečena živi i u drugim dijelovima Rusije kao što je Dagestan, Ingušetija i Moskvi, odnosno Moskovskoj oblasti.

Izvan Rusije, države sa značajnom populacijom Čečena su Kazahstan, Turska, Azerbejdžan i neke od arapskih država (naročito Jordan i Irak, gdje su uglavnom potomci ljudi koji su morali napustiti Čečeniju tokom kavkaskog rata, što je dovelo do aneksije Čečenije od strane Ruskog carstva oko 1850. godine) i staljinističkih deportacija iz 1944. godine u slučaju Kazahstana. Desetine hiljada izbjeglica iz Čečenije nastanjeno je u državama Evropske unije i u drugim državama kao rezultat nedavnih kavkaskih ratova, posebno u talasima emigracija na Zapad nakon 2002. godine.[4]

Historija

[uredi | uredi izvor]
Čečenski ratnik s oklopom

Čečeni su jedan od Nahski naroda koji su živjeli na visokim područjima Sjevernog Kavkaza još od prahistorije.[5] Postoje arheološki dokazi historijskog kontinuiteta koji datira još od perioda od oko 3000. godine p. n. e.[6] kao i dokazi koji dokazuju njihovu migraciju sa područja Plodnog polumjeseca, tokom perioda između 10. i 8. milenija p. n. e.[6]

Tokom Srednjeg vijeka na području Čečenije su živjeli i Hazari i Alani. Društvo je organizovano po feudalnom principu. Čečenija je uništena mongolskim invazijama iz 13. vijeka kao i invazijama koje je predvodio Timur Lenk tokom 14. vijeka. Bili su jedan od rijetkih naroda koji su se uspješno oduprli Mongolima i to ne samo jedanput veći i drugi put, plativši pri tome visoku cijenu, pošto je država bila potpuno uništena. Ovi događaji bili su ključni momenti u oblikovanju čečenskog naroda i njihovom borilačkog mentalitetu uz klansko organiziranje društva.[7]

Glavni jezik Čečena je čečenski jezik. Čečenski pripada porodici Nahskih jezika (sjeveroistočni kavkaski jezici). Standardni književni čečenski jezik zasnovan je na centralnom nizinskom dijalektu. Drugi srodni jezici čečenskom su: Inguški jezik kojim govore stanovnici susjedne Ingušetije i Bacbijski jezik, koji je jezik naroda u susjednom dijelu Gruzije. Tokom različitim perioda svoje historiji, Čečeni su koristili gruzijsko, arapsko i latinično pismo. Od 2008. zvanično pismo je ruska ćirilica.

Većina Čečena koji žive u svojoj domovini mogu u velikoj mjeri razumjeti Inguški jezik. Dva jezika nisu uzajamno potpuno razumljiva, ali je Čečenima lahko s vremenom naučiti razumjeti inguški jezik i obrnuto.

1989. godine 73,4% Čečena govorilo je ruski jezik[8], iako se ta brojka zbog ratova smanjila zbog velikog broja razloga (uključujući nedostatak odgovarajućeg obrazovanja, odbijanje učenja ruskog jezika i masovno rasipanje čečenske dijaspore zbog rata). Čečeni u dijaspori često govore jezikom države u kojoj žive (engleski, francuski, njemački, arapski, poljski, gruzijski, itd.).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Podaci o popisu stanovništva u Rusiji (2010)". www.gks.ru. Arhivirano s originala, 25. 3. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2018.
  2. ^ a b c d e f g h "Popis stanovništva u Rusiji (2002)". www.perepis2002.ru. Arhivirano s originala, 24. 1. 2012. Pristupljeno 2. 4. 2018.
  3. ^ Jaimoukha str. 12.
  4. ^ Chechnya's Exodus to Europe, North Caucasus Weekly Volume: 9 Issue: 3, The Jamestown Foundation, 2. 4. 2018
  5. ^ Vainakh peoples
  6. ^ a b Wuethrich, Bernice (19. 5. 2000). "Peering Into the Past, With Words". Science. 288 (5469): 1158–1158. doi:10.1126/science.288.5469.1158. ISSN 0036-8075.
  7. ^ Minahan, James (2000). One Europe, Many Nations: A Historical Dictionary of European National Groups. Greenwood Publishing Group. str. 168. ISBN 978-0-313-30984-7.
  8. ^ Mikhailov, Valentin. Chechnya and Tatarstan

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]