Acerola
| Malpighia emarginata (Acerola) | |
|---|---|
 Malpighia emarginata | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Potklasa | Rosidae |
| Red | Malpighiales |
| Porodica | Malpighiaceae |
| Rod | Malpighia |
| Vrsta | Malpighia emarginata |
| Sinonimi | |
| |
Malpighia emarginata, poznatija kao acerola, je tropski plodonosni grm ili mala stablašica iz porodice Malpighiaceae.
Uobičajena imena uključuju trešnja acerola barbadoska višnja, zapadnoindijska (tj. karipska) višnja,[1] divlja naborana mirta.[2]
Acerola je porijeklom iz Južne Amerike, južnog Meksika, Portorika, Dominikanske Republike, Haitija, Brazila i Srednje Amerike, ali se sada uzgaja i sjeverno od Teksasa i u suptropskim područjima Azije, poput Indije.
Poznata je po tome što je izuzetno bogata vitaminom C, [3] gotovo koliko i kamu kamu, mada M. emarginata također sadrži i vitamine A, B1, B2 i B3, kao i karotenoide i bioflavonoide, koji daju važnu hranjivu vrijednost i imaju antioksidantnu upotrebu [4]
- U tabeli hranjive vrijednosti su podaci za "zapadnoindijsku", odnosno karipsku višnju.
| Hranjiva vrijednost po 100g | |
|---|---|
| Energija | 134 kJ |
| Ugljikohidrati | 7.69 g |
| Vlakna | 1.1 g |
| Masnoće | 0.3 g |
| Bjelančevine | 0.4 g |
| Vitamin A ekviv. | 38 μg (4%) |
| Tiamin (Vit. B1) | 0.02 mg (2%) |
| Riboflavin (Vit. B2) | 0.06 mg (4%) |
| Niacin (Vit. B3) | 0.4 mg (3%) |
| Vitamin B5 | 0.309 mg (6%) |
| Vitamin B6 | 0.009 mg (1%) |
| Folna kiselina (Vit. B9) | 14 μg (4%) |
| Vitamin C | 1677.6 mg (2796%) |
| Kalcij | 12 mg (1%) |
| Željezo | 0.2 mg (2%) |
| Magnezij | 18 mg (5%) |
| Mangan | 0.6 mg (30%) |
| Fosfor | 11 mg (2%) |
| Kalij | 146 mg (3%) |
| Natrij | 7 mg (0%) |
| Cink | 0.1 mg (1%) |
| Link to USDA Database entry Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba. Izvor: USDA baza podataka za namirnice | |
Adaptacija
[uredi | uredi izvor]Acerola se može razmnožavati sjemenom, reznicama ili drugim metodama vegetativnog razmnožavanja . Preferira suha, pjeskovita tla i puno sunca i ne može podnijeti temperaturu nižu od –1 °C. Zbog plitkog korijena ima vrlo slabu toleranciju na vjetrove.
Opis
[uredi | uredi izvor]Acerola je zimzelena biljka, grm ili mala stablašica s raširenim granama na kratkom deblu. Obično je visoka 2–3 m , ali ponekad doseže i do oko 6 m.[5]
Listovi
[uredi | uredi izvor]Listovi su jednostavni ovalno-lancetasti, dugi 2– 8 cm, širine 1–4 cm , a pričvršćeni su na kratke peteljčice. Postavljeni su nauprotnoi , do elipsoidno-lancetasti, imaju cijele ili valovite rubove, malim dlačicama, koje mogu iritirati kožu.
Cvjetovi
[uredi | uredi izvor].jpg)
Cvjetovi su dvospolni, prečnika 1–2 cm. Imaju pet[5] blijedih do tamno ružičastih ili crvebih[6] obrubljenih latica, 10 prašnik, a šest do 10 žlijezda na čašici. Tri do pet cvjetova po cvasti su sjedeći ili kratki – u pazušnim cimama.[5]
Plod
[uredi | uredi izvor]
Nakon tri godine, drveće proizvode značajan broj jarko crvenih drupa, promjera 1 – 3 cm, sa masom od 3 -5 g . Drupe su u parovima ili u skupinama od po tri, a svaka sadrži tri trokutaste sjemenke. Sočne su i vrlo bogate vitaminom C (300–4600 mg / 100g)[7] i psztalim nutrijentima . Podijeljeni su u tri tamna režnja i obično su kiseli do kiselkasi,[5], ali mogu biti i slatki, ako se dobro dozriju.[8] Iako sastav hranjivih sastojaka zavisi od soja i uslova okoline, najčešće komponente acerola i rasponi njihovih koncentracija na 1.000 g su: bjelančevine (2,1-8,0 g), lipidi (2,3-8,0 g), ugljikohidrati (35,7-78) g), kalcij (117 mg), fosfor (171 mg), gvožđe (2,4 mg), piridoksin (87 mg), riboflavin (0,7 mg), tiamin (0,2 mg), voda (906-920 g) i hranjiva vlakna (30 g).[4]
Ekologija
[uredi | uredi izvor]Malpighia emarginata je domaćinska biljka za gusjenice plavobijelog moljca (Chiomara asychis),[9] floridskog tamnokrilog noćnog leptira (Ephyriades brunneus),[10] smeđeprugastog moljca (Timochares ruptifasciatus).[11] Larve acerolskog žiška (Anthonomus macromalus) hrane se plodovima, dok odrasli konzumiraju mlado lišće.[12] Zna se da joj oprašivanje divljim insektima povećava plodnost.[13]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Johnson, Paul D. (2003). "Acerola (Malpighia glabra L., M. punicifolia M. emarginata DC.) Agriculture, Production, and Nutrition". u Artemis Simopoulos; C. Gopalan (ured.). Plants in Human Health and Nutrition Policy. 91. Karger Publishers. str. 63–74. ISBN 978-3-8055-7554-6.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
- ^ "Malpighia glabra L. wild crapemyrtle". PLANTS Database. United States Department of Agriculture. Arhivirano s originala, 17. 5. 2006. Pristupljeno 17. 10. 2009.
- ^ "Acerola, (west indian cherry), raw Nutrition Facts & Calories". nutritiondata.self.com. Pristupljeno 18. 7. 2016.
- ^ a b Mezadri T, Villaño M, Fernandez-Pachon M, Garcia-Parrilla M, Troncoso A (2008). "Antioxidant compounds and antioxidant activity in acerola(Malpighia emarginata DC.) fruits and derivatives". Journal of Food Composition and Analysis. 21 (4): 282–290. doi:10.1016/j.jfca.2008.02.002.
- ^ a b c d "Malpighia glabra L. Malpighiaceae" (PDF). Agroforestree Database 4.0. World Agroforestry Centre. 2009. Pristupljeno 16. 3. 2020.
- ^ National Geographic (2008). Edible: An Illustrated Guide to the World's Food Plants. National Geographic Books. str. 106. ISBN 978-1-4262-0372-5.
- ^ Vendramini T, Tugo L (2000). "Chemical Composition of acerola fruit (Malpighia punicifolia L.) at three stage of maturity". Food Chemistry. 71 (2): 195–198. doi:10.1016/s0308-8146(00)00152-7.
- ^ Nugent, Jeff; Julia Boniface (2004). Permaculture Plants: a Selection (2 izd.). Chelsea Green Publishing. str. 63. ISBN 978-1-85623-029-2.
- ^ "White-patched Skipper Chiomara georgina (Reakirt, 1868)". Butterflies and Moths of North America. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 30. 3. 2010.
- ^ "Florida Duskywing Ephyriades brunnea (Herrich-Schäffer, 1865)". Butterflies and Moths of North America. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 30. 3. 2010.
- ^ "Brown-banded Skipper Timochares ruptifasciata (Plötz, 1884)". Butterflies and Moths of North America. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 30. 3. 2010.
- ^ Ooi, P.A.C.; A. Winotai; Jorge E. Peña (2002). "Pests of Minor Tropical Fruits". u Jorge E. Peña; Jennifer L. Sharp; M. Wysoki (ured.). Tropical Fruit Pests and Pollinators: Biology, Economic Importance, Natural Enemies, and Control. CABI. str. 326. ISBN 978-0-85199-434-5.
- ^ Garibaldi, L. A.; Steffan-Dewenter, I.; Winfree, R.; Aizen, M. A.; Bommarco, R.; Cunningham, S. A.; Kremen, C.; Carvalheiro, L. G.; Harder, L. D.; Afik, O.; Bartomeus, I.; Benjamin, F.; Boreux, V.; Cariveau, D.; Chacoff, N. P.; Dudenhoffer, J. H.; Freitas, B. M.; Ghazoul, J.; Greenleaf, S.; Hipolito, J.; Holzschuh, A.; Howlett, B.; Isaacs, R.; Javorek, S. K.; Kennedy, C. M.; Krewenka, K. M.; Krishnan, S.; Mandelik, Y.; Mayfield, M. M.; Motzke, I.; Munyuli, T.; Nault, B. A.; Otieno, M.; Petersen, J.; Pisanty, G.; Potts, S. G.; Rader, R.; Ricketts, T. H.; Rundlof, M.; Seymour, C. L.; Schuepp, C.; Szentgyorgyi, H.; Taki, H.; Tscharntke, T.; Vergara, C. H.; Viana, B. F.; Wanger, T. C.; Westphal, C.; Williams, N.; Klein, A. M. (28. 2. 2013). "Wild Pollinators Enhance Fruit Set of Crops Regardless of Honey Bee Abundance". Science. 339 (6127): 1608–1611. doi:10.1126/science.1230200. PMID 23449997.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
