Ebdžed

Ebdžed ( /ˈæbdʒæd/ أبجد) vrsta je pisanja u kojem (za razliku od alfabeta) svaki simbol ili glif predstavlja suglasnik, a na čitaocima je da zaključe koji samoglasnik treba upotrijebiti. Takozvani mješoviti ebdžedi sadrže samoglasnike, bilo izborne dijakritičke, bilo određeni broj jasnih samoglasnika ili oboje. Ime ebdžed se temelji na prva (u svom izvornom redu) četiri slova arapskog alfabeta (elif, ba, džim, dal) i češće se koristi umjesto termina "suglasnički" i "suglasnički alfabet", pri opisu "Zapadno-semitske" porodice pisama.

Etimologija

Ime "ebdžed" (arapski: أبجد) izvedeno je iz izgovora prvih slova arapske abecede u svom izvornom redoslijedu elif, ba, džim, dal, što se podudara sa starijim feničkim, hebrejskim i semitskim proto-alfabetima: alef, bet, gimel, dalet.

Terminologija

Prema Peteru T. Danielsu, ebdžed se razlikuje od abecede po tome što su samo suglasnici, a ne samoglasnici, predstavljeni među osnovnim grafemima . Ebdžedi se razlikuju od abugida, druge kategorije koju je definirao Daniels, po tome što se u ebdžedima zvuk samoglasnika podrazumijeva fonologijom, a u sistemima gdje postoje znakovi za samoglasnike, kao što su nikkud za hebrejski i ḥereketa za arapski, njihova upotreba nije obvezna niti je široko zastupljena u svakodnevnoj upotrebi. Abugidi označavaju sve samoglasnike (osim „urođenog“ samoglasnika) dijakritičkim, manjim prilogom uz pismo ili samostalnim glifom. Neki abugidi koriste poseban simbol za potiskivanje urođenog samoglasnika kako bi samo suglasnik mogao biti pravilno predstavljen. U slogovnim pismima grafem označava kompletan slog; ili usamljeni samoglasnik ili kombinaciju samoglasnika sa jednim ili više suglasnika.

Suprotstavljanje ebdžeda i abecede, kako je formulirao Daniels, odbacili su i neki drugi naučnici jer se ebdžed kao termin koristi ne samo za arapski brojčani sistem, već i kao pojam za abecedni alat (tj. redoslijed slova) drevnih sjeverozapadnih semitskih skripti nasuprot 'južnoarabijskom' redoslijedu, što je daleko važnije u smislu povijesne gramatike. To je uzrokovalo fatalne efekte na terminologiju uopšte, a posebno na drevnu semitsku filologiju. Također, ovo sugeriše da konsonantska abeceda za razliku od grčke abecede, na primjer, još nije bila istinska abeceda i još uvijek nije cjelovita, nedostaje joj nešto važno da bi bila funkcionalan sistem pisanja u potpunosti. Primjetno je i to da abeceda kao skup slova sa fonološkog stanovišta, nije ogledalo onoga što bi trebala biti u jeziku, prije je skup podataka ono što pruža maksimalnu efikasnost uz najmanje napora sa semantičkog stanovišta.

Porijeklo

Uzorak proto-sinajskog pisma koji sadrži frazu koja može značiti "(posvećeno) Ba'alati". Linija koja ide od gornje lijeve strane prema dolje desno glasi mt l b^'lt .

Prvi ebdžed koji je stekao široku upotrebu bio je fenički. Za razliku od drugih onovremenih pisama, poput klinastog i egipatskih hijeroglifa, feničko pismo sastojalo se od svega nekoliko desetaka znakova, što je olakšavalo njegovo učenje, a fenički moreplovci proširili su to pismo širom tada poznatog svijeta.

Fenički ebdžed bio je radikalno pojednostavljivanje fonetskog pisanja, budući da je pisanje hijeroglifa zahtijevalo da se odabere hijeroglif koji počinje istim zvukom koji je pisac želio napisati da bi napisao fonetski, kao što je man'yōgana (kineski znakovi korišteni isključivo za fonetsku upotrebu) korišten je za fonetsko predstavljanje japanskog prije izuma kana .

Brojna nova pisama su se razvila iz feničkog, uključujući grčki i aramejski. Grčka abeceda evoluirala je u moderne zapadne abecede, poput latinične i ćirilice, dok je aramejski postao predak mnogih modernih ebdžeda i abugida.

Mješoviti ebdžed

El-ʻArabijje, što znači "arapski": primjer arapskog pisma (mješoviti ebdžed).

Mješoviti ebdžedi sadrže znakove za neke samoglasnike, izborne dijakritike samoglasnika ili oboje. Izraz čisti ebdžed odnosi se na pisma koja su u potpunosti bez samoglasnika. Većina modernih ebdžeda, kao što su arapski, hebrejski, aramejski i pahlavi, su "mješoviti" jer sadrže simbole za neke foneme samoglasnika, iako se spomenuta nediakritička samoglasnička slova koriste i za pisanje određenih konsonanata, posebno aproksimanata koji zvuče slično kao dugački samoglasnici. "Čisti" ebdžed možda je najbolje predstavljen u vrlo ranim oblicima drevnog feničkog koji se u nekom trenutku (barem u 9. stoljeću prije nove ere) kao i većina suvremenih semitskih ebdžeda počeo nadopunjavati sa nekoliko suglasničkih simbola u sekundarnoj funkciji znakova za samoglasnik, zvanoj matres lectionis. Ova praksa u početku je bila rijetka i u ograničenoj mjeri, ali je postala sve češća i razvijenija u kasnijim vremenima.

Dodavanje samoglasnika

U 9. stoljeću p.n.e. Grci su prilagodili feničansko pismo za korištenje u njihovom jeziku. Fonetska struktura grčkog jezika stvorala je previše nejasnoća kada samoglasnici nisu bili napisani, što je zahtjevalo prilagođavanje pisama. Slova za guturalne glasove poput alef, he, het ili ain, nisu bila potrebna pa su tim simbolima dodijeljene vokalne vrijednosti. Slova waw i yod također su prilagođena samoglasnicima pa su zajedno sa he upotrebljavana kao matres lectionis u feničanskom jeziku. Glavna grčka inovacija bila je posvećivanje ovih simbola isključivo i nedvosmisleno samoglasničkim zvukovima koji se mogu proizvoljno kombinirati sa suglasnicima (za razliku od slogova kao što su Linearni B koji obično imaju samoglasne simbole, ali ih ne mogu kombinirati s suglasnicima kako bi tvorili proizvoljne slogove).

Abugida se razvio nešto drugačijim putem. Smatralo se da je osnovni konsonantski simbol ima svojstveni "a" samoglasnik. Kratke linije povezane na različite dijelove osnovnog slova mijenjaju samoglasnik. Na ovaj način, abeceda Južne Arabije evoluirala je u abecedu Ge'ez između 5. vijeka p.n.e. i 5. vijeka nove ere. Slično tome, oko 3. vijeka prije nove ere, razvilo se Braāhmi pismo (pretpostavlja se iz aramejskog ebdžeda).

Druga veća porodica abugida, kanadski domorodački , prvobitno je razvijena 1840-ih od strane misionara i lingviste Džejmsa Evansa za jezike Kri i Odžibve. Evans je koristio karakteristike pisma Devanagari i Pitmanove stenografije da konstruiše svoju prvobitnu abugidu, da bi u 19. stoljeću, drugi misionari prilagodili Evansov sistem drugim jezicima kanadskih domorodaca. Ovaj sistem se razlikuje od ostalih abugida po tome što je samoglasnik označen rotacijom konsonantskog simbola, pri čemu svaki samoglasnik ima konzistentnu orijentaciju.

Ebdžedi i struktura semitskih jezika

Ebdžedni oblik pisanja dobro je prilagođen morfološkoj strukturi semitskih jezika, zbog toga što se riječi na semitskim jezicima formiraju od korijena koji se sastoji od (obično) tri suglasnika, a samoglasnici se koriste za označavanje inflekcijskih ili izvedenih oblika. Na primjer, prema klasičnom arapskom i modernom standardnom arapskom, iz korijena ح ب ب‎ H-B-B (ljubav) se može izvesti oblik يَحِبُّ‎‎ yaḥibbu (voli), يَحُبُّ‎‎ yaḥubbu (biti voljen) , أَحْبَاب‎ ʾaḥbāb (dragi, najdraži). U većini slučajeva, nedostatak punih glifova za samoglasnike čini zajednički korijen jasnijim, omogućavajući čitateljima da pogode značenje nepoznatih riječi iz poznatih korijena (posebno u vezi sa kontekstnim tragovima) i poboljšava prepoznavanje.

Nasuprot tome, arapska i hebrejska pisma ponekad igraju ulogu pravih abeceda umjesto ebdžeda kada se koriste za pisanje određenih indoevropskih jezika, uključujući kurdski, bosanski i jidiš .

Ebdžed u Bosni i Hercegovini

Epitaf nad ulazom u Gazi Husrev-begovo turbe

Korištenje ebdžeda nije zaobišlo ni Bosnu i Hercegovinu u periodu Osmanlijske vladavine. Brojni su epitafi u kojima je kroz stihove izrečena godina smrti i ime pisca epitafa korištenjem ebdžeda. To je slučaj sa epitafom iznad Gazi Husrev-begovog turbeta u Sarajevu.

Iznad ulaza u Gazi Husrev-begovo turbe nalazi se kamena ploča dimenzija 45 X 85 cm na kojoj je ugraviran natpis na arapskom jeziku. Natpis je uklesan u šest eliptičnih prostora obrubljenih debelim linijama. Godina Gazi Husrev-begove smrti  izražena je u ebdžedu (izračunato pomoću numeričke vrijednosti arapskih slova) u posljednjem polustihu. Dodavanjem numeričkih vrijednosti slova u posljednjem polustihu dobijena je 948. godina poHidžri, što odgovara godini 1541.-42.

Uporedni grafikon izumrlih i postojećih Ebdžeda

Ime	U upotrebi	Kurziv	Smijer	# slova	Matres lectionis	Porijeklo (područje)	Primjena	Jezici	Period	Pod uticajem	Uticao na (sistem pisanja)
Sirjački	da	da	desno-lijevo	22 konsonana	3	Bliski istok	Nestorijanska crkva, Siračka crkva	aramejski, sirjački, asirski neo-aramejski	~ 100 p.n.e.	aramejski	nabatejski, palmirski, mandejski, parćanski, pahlavi, sogdianski, avestanski i manihejski
Hebrejski	da	kao drugo pismo	desno-lijevo	22 konsonana + 5 završnih slova	4	Bliski istok	Izraelićani, Jevrejska dijaspora, Judeja u periodu Drugog Hrama	hebrejski, judeo-arapski, judeo-aramejski	2. vijek p.n.e.	paleo-hebrejski, rani aramejski
Arapski	da	da	desno-lijevo	28	3	Bliski istok i Sjeverna Afrika	preko 400 milliona osoba	arapski, bosanski, kašmirski, malajski, perzijski, paštunski, ujgurski, kurdiski, urdu, mnogi drugi	512 n.e.	nabatejski, aramejski
Aramejski (Imperijalni)	ne	ne	desno-lijevo	22	3	Bliski istok	Ahamenidsko, Perzijsko, Babilonsko, i Asirsko carstvo	imperijalni aramejski, hebrejski	~ 500 p.n.e.	fenički	kasni hebrejski, nabatajski, sirjački
Aramejski (rani)	ne	ne	desno-lijevo	22	ne	Bliski istok	Razni semitski narodi		~ 1000-900 p.n.e.	fenički	hebrejski, imperijalni aramejski.
Nabatejski	ne	ne	desno-lijevo	22	ne	Bliski istok	Nabatejsko kraljevstvo	nabatejski	200 p.n.e.	aramejski	arabic
Srednjepersijski, (Pahlavi)	ne	ne	desno-lijevo	22	3	Bliski istok	Sasanidsko carstvo	pahlavi, srednjeperzijski		aramejski	psalter, avestanski
Molitveni Pahlavi	ne	da	desno-lijevo	21	da	Sjeverozapadna Kina	Perzijsko pismo za pisanje na papiru		~ 400 n.e	sirjački
Fenički	ne	ne	desno-lijevo, boustrophedon	22	ne	Biblos	Kananiti	fenički, punski, hebrejski	~ 1000-1500 p.n.e.	proto-kananitski alfabet	punski (varijanta), grčki, etrušćanski, latinski, arapski i hebrejski
Parćanski	ne	ne	desno-lijevo	22	da	Partia (sjeveroistočni Iran, Južni Turkmenistan i Sjeverozapadni Afganistan)	Parćanski i Sasanidski periodi Perzijskog carstva	parćanski	~ 200 p.n.e.	aramejski
Sabejski	ne	ne	desno-lijevo, bustrofidon	29	ne	Južna Arabia (Saba)	Južnoarapski period	sabejski	~ 500 p.n.e.	Biblos	etiopski (Eritreja i Etiopija)
Punski	ne	ne	desno-lijevo	22	ne	Kartaga (Tunis), Sjeverna Afrika, Mediteran	Puska kultura	punski, neo-punski		fenički
Protosinajski, Protokananski	ne	ne	lijevo-desno	24	ne	Egipat, Sinaj, Kanan	Kananci	kananski	~ 1900-1700 p.n.e.	u vezi sa egipatskim hijeroglifima	fenički, hebrejski
Ugaritski	ne	da	lijevo-desno	30	ne, 3 znaka za for gs + samoglasnik	Ugarit (Sjeverna Sirija)	Ugariti	ugaritski, hurianski	~ 1400 p.n.e.	proto-sinajski
Južnoarapski	ne	da (Zabūr - cursive form of the South Arabian script)	bustrofidon	29	da	Južna Arabia (Jemen)	D'mt kraljevstvo	amharijski, tigrinjski, tigre, semitski, kušitski, nilo-saharski	900 p.n.e.	proto-sinajski	ge'ez (Etiopija i Eritreja)
Sogdianski	ne	ne (u kasnijim verzijama da)	desno-lijevo, lijevo-desno (okomito)	20	3	djelovi Kine (Xinjiang), Uzbekistan, Tadžikistan, Pakistan	Budisti, Maniheji	sogdijanski	~ 400 n.e.	sirjački	stari ujgurski alfabet, jaqnobijski (tadžikistanski dijalekt)
Samarićanski	da (700 osoba)	ne	desno-lijevo	22	ne	Mezopotamia ili Levant (sporno)	Samarićani (Nablus i Holon)	samarićanski aramejski, samarićanski hebrejski	~ 100-0 p.n.e.	pale-ohebrejski alfabet

Također pogledajte

• Ebdžedski brojevi (arapski alfanumerički kod)
• Abugida
• Gematrija (hebrejski i engleski sistem alfanumeričkog koda)
• Numerologija (nauka o brojevima)
• Stenografija (izgrađeni sistemi za pisanje koji su po strukturi ebdžed)

Vanjski linkovi

Nauka o arapskim slovima, ebdžed i geometrija, Jorge Lupine