Eolsko narječje
_en.svg)
Eolsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 4. stoljeća p. n. e. u Beotiji, Tesaliji, otoku Lezbosu, te u grčkim kolonijama u Eoliji u Maloj Aziji. Eolsko narječje zadržalo je puno arhaizama u usporedbi s ostalim starogrčkim narječjima, te razvilo velik broj inovacija.
Lirska pjesnikinja Sapfa i pjesnik Alkej s Lezbosa (oko 600. p. n. e.) najpoznatiji su eolski književnici, te se njihov jezik smatra standardnim oblikom toga narječja.[1] Koriste nekoliko svojstvenih metričkih oblika koji se skupno nazivaju eolski stih, a koriste ga i kasniji antički i savremeni pjesnici.[2] Pastoralne Idile 28-30 aleksandrijskoga pjesnika Teokrita napisana su eolskim narječjem i stihom u čast Sapfi i Alkeju.[3]
U klasičnom razdoblju eolsko se narječje toliko razlikovalo od prestižnog atičkog da ga likovi u Platonovom dijalozima Protagora i Kratil nazivaju "barbarskim" odnosno "stranim".[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek grammar for colleges. University of Michigan. New York : American Book Co.
- ^ "Greek meter aeolic meter". web.archive.org. 22. 2. 2014. Arhivirano s originala 22. 2. 2014. Pristupljeno 19. 4. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ "The Center for Hellenic Studies". web.archive.org. 22. 2. 2014. Arhivirano s originala 22. 2. 2014. Pristupljeno 19. 4. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ "James A. Towle, Commentary on Plato: Protagoras, section 341c". www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 19. 4. 2022.