Gornja šuplja vena
| Gornja šuplja vena | |
|---|---|
_bs.svg) Prednji (čeoni) prikaz otvorenog srca. Bijele strelice pokazuju smjer ispravnog protoka krvi (ulazni dio gornje šuplje vene u srce, prikazan je gore lijevo). | |
 Gornja šuplja vena, iz lijeve i desne vratnoglavene vene, ulijeva se u desnu pretkomoru | |
| Detalji | |
| Prekursor | Zajedničke srčane vene |
| Odvodi od | Lijeva i desna ramenskoglavena vena |
| Izvor | Ramenskoglavena vena, azigosna vena |
| Odvodi u | Desna srčana pretkomora |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Vena cava superior, vena maxima' |
| MeSH | D014683 |
| TA98 | A12.3.03.001 |
| TA2 | 4745 |
| FMA | 4720 |
| Anatomska terminologija | |
Gornja šuplja vena (SVC) je od dvije šuplje vene (venae cavae), velike venske sudove koji vraćaju deoksigeniranu krv iz sistemska cirkulacije u desne srčane pretkomore. To je vena male dužine, a velikog promjera (24 mm) koja prima vensku povratnu krv iz gornje polovine tijela, iznad grudne dijafragme. Venski povratni tok iz donje polovine, ispod dijafragme, ide kroz donju šuplju venu. SVC se nalazi u prednjem desnom gornjem medijastinum.[1] To je tipsko mjesto centralnog venskog dotoka putem centralnog venskog katetera ili periferno umetnutog centralnog katetera. Spominjanje "šuplje" bez dodatnih specifikacija obično se odnosi na SVC.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Gornju šuplju venu tvore lijeva i desna ramenskoglavene ili neimenovane vene, koje primaju krv iz gornjih ekstremiteta, očiju i vrata, iza donje granice prve desne rebarne hrskavice. Prolazi okomitoo prema dolje, iza prvog međurebarnog prostora i prima azigosnu venu, neposredno prije nego što probije vlaknasti perikard nasuprot desne druge rebarne hrskavice, čiji je donji dio unutarperikardski. Zatim završava u gornjem i stražnjem dijelu sinusnog venaruma desne pretkomore, u gornjem desnom prednjem dijelu srca. Također je poznata kao kranijska šuplja vena kod drugih životinja. Nijedan ventil ne dijeli gornju šuplju venu od desne pretkomore.
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Opstrukcija gornje šuplje vene odnosi se na djelimičnu ili potpunu opstrukciju gornje šuplje vene, obično u kontekstu karcinoma, kao što su karcinom pluća, metastatski karcinom ili limfom. Opstrukcija može dovesti do povećanja vena na glavi i vratu, a može uzrokovati i dahtanje, kašalj, bol u prsima i otežano gutanje. Pembertonov znak može biti pozitivan. Tumori koji uzrokuju opstrukciju mogu se tretirati hemoterapijom i /ili radioterapijom, kako bi se umanjili njihovi efekti, a mogu se dati i kortikosteroidi.[2]
Kod trokvržičnih salistaka regurgitacije, ove pulsacije su vrlo jake.
Od desne pretkomore gornju šuplju venu ne dijeli ni jedan ventil. Kao rezultat toga, kontrakcije (desne) pretkomore i (desne) komore provode se u unutrašnju vratnu venu i kroz sternokleidomastoidni mišić mogu se ispoljiti kao jugularni venski pritisak .
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Grudni koš, gledan sprijeda, sa gornjom šupljom venom između srca i pluća. -
Srce gledano odozgo, s desne strane vidljiv je ulaz gornje šuplje vene, bez ventila. -
Gornja šuplja vena u uzorku leša. -
Presjek grudnog koša sa formacijom gornje šuplje vene.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "General Practice Notebook". www.gpnotebook.co.uk. Arhivirano s originala, 4. 1. 2020. Pristupljeno 6. 4. 2018.
- ^ Britton, the editors Nicki R. Colledge, Brian R. Walker, Stuart H. Ralston ; illustrated by Robert (2010). Davidson's principles and practice of medicine (21st izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 268. ISBN 978-0-7020-3085-7.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]