Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Idi na sadržaj

Klaster diferencijacije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Klaster diferencijacije, poznat i kao klaster označavanja ili klasifikacijska determinanta i često skraćen kao CD, je protokol koji se koristi za identifikaciju i ispitivanje molekula ćelijske površine koje pružaju ciljeve za imunofenotipiziranje ćelija.[1] U fiziološkom smislu, molekule CD-a mogu djelovati na brojne načine, često djelujući kao receptori ili ligandi važni za ćeliju. Obično se pokreće kaskada signala, mijenjajući ponašanje ćelije (vidi ćelijska signalizacija). Neki CD-proteini nemaju ulogu u ćelijskoj signalizaciji, ali imaju druge funkcije, kao što je ćelijska adhezija.[2][3]

Nomenklatura

[uredi | uredi izvor]

CD-nomenklatura predložena je i uspostavljena na 1. Međunarodnoj radionici i konferenciji o diferencijaciji ljudskih antigena (HLDA) u leukocitima, koja je održana u Parizu, Francuska u 1982.[4][5] Ovaj sistem je bio namijenjen za klasifikaciju mnogih monoklonskih antitijela (mAbs) koja stvaraju različite laboratorije širom svijeta protiv epitopa na površinskim molekulama leukocita (bijelih krvnih zrnaca). Od tada se njegova upotreba proširila na mnoge druge tipove ćelija, a identificirano je više od 370 jedinstvenih grupa i potklastera CD-a. Predloženoj površinskoj molekuli dodjeljuje se CD broj nakon što se pokaže da se dva specifična monoklonska antitijela (mAb) vežu za nju. Ako molekula nije dobro okarakterizirana ili ima samo jedno mAb, obično joj se daje privremeni pokazatelj "w" (kao u "CDw186").

Naprimjer, CD2 mAb su reagensi koji reagiraju s 50 -kDa transmembranskim glikoproteinom eksprimiranim na T-ćelijama. Oznake CD -a korištene su za opisivanje prepoznatih molekula, ali su se morale pojasniti dodavanjem oznaci termina antigen ili molekula (npr. molekula CD2). Sada se "CD2" općenito koristi za označavanje molekula, a "CD2 antitijelo" za označavanje antitijela.[6]

Ćelijske populacije se obično definiraju pomoću simbola + ili – za označavanje da li određena ćelijska frakcija eksprimira ili nema CD-molekulu. Naprimjer, ćelija CD34+, CD31 – je ona koja eksprimirA CD34, ali ne i CD31. Ova kombinacija CD+ obično odgovara matičnoj ćeliji, za razliku od potpuno diferencirane endotelne ćelije. Neke populacije ćelija također se mogu definirati kaohi, srednja ili niska (alternativno lahka, srednja ili dim), što ukazuje na ukupnu varijabilnost u izražavanju CD-a, posebno u poređenju sa drugim ćelijama koje se proučavaju. Pregled razvoja T-ćelija u timusu koristi ovu nomenklaturu za identifikaciju ćelija koje prelaze sa CD4sredina /CD8sredina dvostruko pozitivnih ćelija na CD4 zdravo/CD8 sredina.[7]

Radionice diferencijacije leukocitnih ljudskih antigena

[uredi | uredi izvor]

Od 1982. godine održano je devet radionica o diferencijaciji antigena ljudskih leukocita koje su kulminirale Konferencijom.

Radionica Grad Godina Označeni CD Reference
I Paris 1982. 1–15 [8]
II Boston 1984. 16–26 [9]
III Oxford 1986. 27–45 [10]
IV Beč 1989. 46–78 [11]
V Boston 1993. 79–130 [12]
VI Kobe 1996. 131–166 [13]
VII Harrogate 2000. 167–247 [14]
VIII Adelaide 2004. 248–339 [15]
IX Barcelona 2010. 340–364 [16]
X Wollongong 2014. 365–371

Imunofenotipiziranje

[uredi | uredi izvor]
Klaster diferencijacije

CD sistem se obično koristi kao ćelijski marker u imunofenotipizaciji, omogućavajući da se ćelije definiraju na osnovu molekula koje su prisutne na njihovoj površini. Ovi se markeri često koriste za povezivanje ćelija s određenim imunskim funkcijama. Iako je korištenje jedne molekule CD-a za definiranje populacija neuobičajeno (iako postoji nekoliko primjera), kombiniranje markera omogućilo je tipizaciju ćelija sa vrlo specifičnim definicijama u imunskom sistemu.

Molekule CD-a se koriste za sortiranje ćelija različitim metodima, uključujući protočnu citometriju.

Tip ćelije CD-markeri
Matične ćelije CD34+, CD31–, CD117
Sve grupe leukocita CD45+
Granulocit CD45+, CD11b, CD15+, CD24+, CD114+, CD182+[17]
Monocit CD4, CD45+, CD14+, CD114+, CD11a, CD11b, CD91+,[17] CD16+[18]
T-limfocit CD45+, CD3+
T-pomoćna ćelija CD45+, CD3+, CD4+
T-regulatorna ćelija CD4, CD25, FOXP3 (transkripcijski faktor)
Citotoksična T-ćelija CD45+, CD3+, CD8+
B-limfocit CD45+, CD19+, CD20+, CD24+, CD38, CD22
Trombocit CD45+, CD61+
Prirodna ćelija-ubica CD16+, CD56+, CD3-, CD31, CD30, CD38

Dvije uobičajeno korištene molekule CD-a su CD4 i CD8, koje se općenito koriste kao markeri za pomoćne i citotoksične T-ćelije. Ove molekule su definirani u kombinaciji s CD3+, jer neki drugi leukociti također eksprimiraju te molekule CD-a (neki makrofagi imaju niske razine CD4; dendritske ćelije eksprimiraJU visoke razine CD8). Virus ljudske imunodeficijencije (HIV) veže CD4 i hemokinski receptor na površini pomoćnih T-ćelija, kako bi ušao. Broj CD4 i CD8 T-ćelija u krvi često se koristi za praćenje napredovanja infekcije HIV-a.

Fiziološke funkcije

[uredi | uredi izvor]

Iako su molekule CD-a vrlo korisne u definiranju leukocita, one nisu samo markeri na površini ćelije. Mada je samo dio poznatih molekula CD-a temeljito okarakteriziran, većina njih ima važnu funkciju. U primjeru CD4 i CD8, te su molekule kritične u prepoznavanju antigena. Drugi (npr. CD135) djeluju kao receptori na ćelijskoj površini za faktore rasta. Nedavno je otkriveno da marker CD47 ima antifagocitne signale do makrofaga i inhibira prirodne ćelije ubice (NK). To je omogućilo istraživačima da primijene CD47 kao potencijalnu metu za slabljenje imunskog odgovora[19][20]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ CHAN, J. K. C.; NG, C. S.; HUI, P. K. (1988). "A simple guide to the terminology and application of leucocyte monoclonal antibodies". Histopathology. 12 (5): 461–480. doi:10.1111/j.1365-2559.1988.tb01967.x. PMID 3294157. S2CID 6823812.
  2. ^ "HCDM, responsible for HLDA workshop and CD molecules". Human Cell Differentiation Molecules Council (successor to the HLDA Workshops). Arhivirano s originala, 20. 4. 2016. Pristupljeno 21. 4. 2016.
  3. ^ Zola H, Swart B, Banham A, Barry S, Beare A, Bensussan A, Boumsell L, D Buckley C, Bühring HJ, Clark G, Engel P, Fox D, Jin BQ, Macardle PJ, Malavasi F, Mason D, Stockinger H, Yang X (2007). "CD molecules 2006--human cell differentiation molecules". J Immunol Methods. 319 (1–2): 1–5. doi:10.1016/j.jim.2006.11.001. PMID 17174972.
  4. ^ Bernard A, Boumsell L (1984). "[Human leukocyte differentiation antigens]". Presse Med (jezik: francuski). 13 (38): 2311–6. PMID 6239187.
  5. ^ Fiebig H, Behn I, Gruhn R, Typlt H, Kupper H, Ambrosius H (1984). "Charakterisierung einer Serie von monoklonalen Antikörpern gegen humane T-Zellen" [Characterization of a series of monoclonal antibodies against human T cells]. Allerg Immunol (Leipz) (jezik: njemački). 30 (4): 242–50. PMID 6240938.
  6. ^ Beare, Alice; Stockinger, Hannes; Zola, Heddy; Nicholson, Ian (2008). "Monoclonal Antibodies to Human Cell Surface Antigens". Current Protocols in Immunology. 80: 4A. doi:10.1002/0471142735.ima04as80. PMC 7162157. PMID 18432634.
  7. ^ Ho IC, Tai TS, Pai SY (februar 2009). "GATA3 and the T-cell lineage: essential functions before and after T-helper-2-cell differentiation". Nature Reviews Immunology. 9 (2): 125–35. doi:10.1038/nri2476. PMC 2998182. PMID 19151747.
  8. ^ Bernard, AR; et al. (1984). Leucocyte Typing: Human Leucocyte Differentiation Antigens Detected by Monoclonal antibodies. Berlin: Springer-Verlag.
  9. ^ Reinherz, EL; et al. (1985). Leukocyte Typing II. New York: Springer-Verlag.
  10. ^ McMichael, AJ; et al. (1987). Leucocyte Typing III. White Cell Differentiation Antigens. Oxford University Press.
  11. ^ Knapp, W; et al. (1989). Leucocyte Typing IV. Oxford University Press.
  12. ^ Schlossman, SF; et al. (1995). Leucocyte Typing V: White cell differentiation antigens. Oxford University Press.
  13. ^ Kishimoto, T; et al. (1997). Leucocyte Typing VI. Garland Publishing.
  14. ^ Mason, D.; et al. (2002). Leucocyte Typing VII. Oxford University Press.
  15. ^ Zola H, Swart B, Nicholson I, Aasted B, Bensussan A, Boumsell L, Buckley C, Clark G, Drbal K, Engel P, Hart D, Horejsí V, Isacke C, Macardle P, Malavasi F, Mason D, Olive D, Saalmueller A, Schlossman SF, Schwartz-Albiez R, Simmons P, Tedder TF, Uguccioni M, Warren H (1. 11. 2005). "CD molecules 2005: human cell differentiation molecules". Blood. 106 (9): 3123–6. doi:10.1182/blood-2005-03-1338. PMID 16020511.
  16. ^ "Proceedings of the 9th International Workshop on Human Leukocyte Differentiation Antigens. March 2010. Barcelona, Spain". Immunol. Lett. 134 (2): 103–187. 30. 1. 2011.
  17. ^ a b "CD Antigens" (PDF). abcam. 2009. Pristupljeno 22. 11. 2014.
  18. ^ Passlick B, Flieger D, Ziegler-Heitbrock HW (1989). "Identification and characterization of a novel monocyte subpopulation in human peripheral blood". Blood. 74 (7): 2527–2534. doi:10.1182/blood.V74.7.2527.2527. PMID 2478233.
  19. ^ immune rejection
  20. ^ Deuse, T; Hu, X (2019). "Hypoimmunogenic derivatives of induced pluripotent stem cells evade immune rejection in fully immunocompetent allogeneic recipients". Nature Biotechnology. 37 (3): 252–258. doi:10.1038/s41587-019-0016-3. PMC 6419516. PMID 30778232.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Portal iconPortal Biologija
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Klaster_diferencijacije&oldid=3590640"