Lemur
| Lemuri | |
|---|---|
 Uzorak biodiverziteta lemuriformnih primata (Lemuriformes), rodovi (od vrha, lijevo na desno): Lemur (prstenorepi lemur), Propithecus (sifaka), Daubentonia (aj-aj), Varecia (runasti lemur), Microcebus (mišji lemur), Nycticebus (spori lemur), Loris (vitki lori), Otolemur (veliki galago). | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Primates |
| Podred | Strepsirrhini |
| Infrared | Lemuriformes Gray, 1821 |
| Porodica | |
| Cheirogaleidae Daubentoniidae | |
Lemuri su pripadnici biološkog infrareda Lemuriformes, primata endemičnih na Madagaskaru i istoku subsaharske Afrike. Riječ lemur dolazi od latinske riječi lemures što, u rimskoj religiji, znači zli demoni, nesmireni pokojnici, koji plaše ljude i smućuju im um ("duhovi noći").[1] Ovo ime se odnosi na njihove velike, reflektirajuće oči i krikove pojedinih vrsta. Termin lemur se koristi za vrste iz pet lemuriformnih porodica, a također jedan rod unutar lemuriformne porodice nosi naziv Lemur.
Najprepoznatljiviji pripadnik lemura je prstenorepi lemur. Pored njega postoji još 98 vrsta lemura.
Glavne osobenosti
[uredi | uredi izvor]Iako se lemuri često su brkaju sa precima primata, anthropoidni primate (majmuni I ljudi nisu evoluirali od njih. Umjesto toga, lemuri samo po morfološkim osobinama i ponašanju liče njima, u manjoj ili većoj mjeri, podsjećaju na praprimate, sa izvornim filogenetičkim vezama sa ostalim primatima.[2][3][4][5][6]
Procjenjuje se da su njihovi preci na Madagaskar stigli prije oko 62-65 miliona godina, na splavovima od biljnog materijala, kada sui h povoljne I šireće okeanske struje morske struje donijele na ovaj otok. Od tog vremena, lemuri su evoluirali u ekstremno sezonskom okruženju pa su njihova adaptacije rezultirale izuzetnom aznolikošću, poput one u svih drugih primate (u njihovim okolnostima). Nedugo zatim, na otok su stigli i ljudi, prije oko 2.000 I više godina, kada su lemuri bili veličine mužjaka gorile. Danas, postoji gotovo 100 vrsta lemura, a većina njih su otkrivene ili promovirane u status pune vrste tek od 1990-ih. Međutim, taksonomija lemura jejoš uvijek kontroverzna, a ovisi o tome koji se koncepta vrste koristi. Sporna je čak i taksonomija višeg nivoa. Neki stručnjaci, većinu lemura radije svrstavaju u infrared Lemuriformes, dok drugi su drugi skloniji mišljenju da u Lemuriformes, smještajući sve žive strepsirrhini (mokronosci) u natporodici Lemuroidea i sve loriside i galago u natporodici Lorisoidea
Veličine su od 30 g do 9 kg, a imaju mnoge zajedničke, osnovne primatske osobine, kao što su razgranata anatomija šake i prstiju i nokti na rukama i nogama, umjesto kandži (u većini vrsta). Međutim, njihova odnos između tjelesne mase i veličine mozga je manji od anthropoidnih primata, a među mnogim drugim osobinama koje dijele s drugim primatima grupe Strepsirrhini, imaju i "mokri nos" (rinarij).
Lemuri su pretežno društvene ne životinje, kao i općenito strepsirini i više komuniciraju mirisima i vokalizacijom nego vizuelnim signalima. Mnogi lemuri su postigli adaptacijski odgovor na madagaskarske uvjete života, u naglašenom sezonskom okruženju. Imaju relativno nizak bazalni metabolizam i, uz sezonsko parenje i matrijarhat, mogu se izlagati dormanciji (mirovanju) (kao što su hibernacija ili tromost). Većina se hrani širok im izborom voća i lišća, a neki su specijalizirani za određenu vrstu hrane.. Iako mnogi imaju sličnu ishranu, različite vrste lemura nastanjuju iste šume pošto se razlikuju po ekološkim nišama Tokom 18. i 19. Stoljeća, istraživanja lemura su bila fokusirana na taksonomiju i prikupljanje uzoraka. Zapažanja o njihovom ponašanju i ekologiji dolazila su ranih istraživa, ali ozbiljna proučavanja nisu realiirana do 1950-ih i 1960-ih. U početku ih je ometala politička nestabilnost i previranja na Madagaskaru, sredinom 1970-ih, pa su se istraživanja nastavila u 1980-im, što je znatno povećalo razumijevanje tih primata. Istraživački obkekti, kao što je Duke Lemur Center, pružili su mogućnost istraživanja u kontroliranim uvjetima. Inače, lemuri su važni za istraživanje jer njihova mješavina predačkih karakteristike i onih osobina koje dijele s anthropoidnim primatima mogu dati uvid u evoluciju svih primata, uključujući i ljude. Međutim, mnogim vrstama lemura prijeti izumiranje, zbog gubitka staništa i lova. Iako lokalne tradicije općenito pomažu zaštitu lemura i svojih šuma, ilegalne sječe, rašireno siromaštvo, politička nestabilnost i ometaju i podrivaju napore na očuvanju ovih primata. Zbog tih prijetnji, brojnost lemura permanentno opada. Međunarodna unije za zaštitu prirode (IUCN) smatra da su lemuri najugroženiji sisari, uz napomenu da će se od 2013. čak do 90% svih lemurskih vrsta, u narednih 20 do 25 godina suočiti saizumiranjem.
Rasprostranjenje i diverzitet
[uredi | uredi izvor]
Lemuri imaju prilagodbe za popunjavanje mnogih otvorenih ekoloških niša s koje zu zaposjeli na Madagaskaru. Njihova raznolikost u ponašanja i morfologija su poredivi majmunima u ostalim dijelovima svijeta. Veličinom od 30 g, Madame Berthin mišji lemur, najmanji je primat na svijetu, a nedavno izumrli, Archaeoindris fontoynonti (160–200 kg) evoluirao je u raznovrsne oblike kretanja, različite nivoe društvene složenosti, i jedinstvene adaptacije na lokalne klimatske prilike, još dvije hiljade godina.[7]
Lemuri nemaju nikakve zajedničke osobine koje ih izdvajaju iz ostalih primata. Različite vrste lemura su se razvile u jedinstvene kombinacije neobičnih osobina da se nose s madagaskarskom oštrom, sezonskom klimom. Ove osobine mogu uključivati sezonsko gomilanje masti, hipometabolizam (uključujući tromost i hibernaciju), grupe male veličine, niska encephalizacija (relativna veličina mozga), kathemeralnost (aktivnost i danju i noću), i sezonsko razmnožavanje. Misli se također da su ekstemna ograničenja resursa i sezonska reprodukcija dovele do pojave još tri relativno česta osobine lemura: društvenu dominaciju ženki, seksualni monomorfizam, i muško-mušku konkurenciju za parenje, uključujući i nizak nivo agonizma, pa tako i kopeticiju sperme. Prije dolaska ljudi, prije otprilike 1.500-2.000 godina, lemuri su živili diljem otoka. Međutim, prvi doseljenici su šume brzo pretvoriti u rižina polja i travnjake u obliku poljoprivrede koja je lokalno poznata kao Tavy, čime su lemuri ograničavani na oko samo 10% površine otoka, ~ 60.000 km2. Danas se raznolikost i složenost lemurskih zajednica povećava povećanjem raznolikosti flore i različitosti i režima padavina, a najveća je u prašumama s istočne obale, gdje su također padavinska i biljna raznolikosti na najizraženije. Uprkos prilagodbama na ekstremne vremenske nepogode, uništavanje staništa i lov uzrokuju da populacije lemura naglo opadaju, a njihova raznolikost je smanjena nedavnim izumiranjem najmanje 17 vrsta u osam rodova, skupno poznatih kao „subfosilni lemuri“. Većina od oko 100 vrsta i podvrsta lemura su ili ugroženi ili ugrožene. Osim toga trend promjena i izumiranja će se vjerovatno nastaviti.
Donedavno, na Madagaskaru su postojali gigantski lemuri. Sada su predstavljeni samo subfossilnim ostatacima, modernih oblika koji su nekada bile dio bogate raznolikost lemura koja se razvila u otočnoj izolaciji. Neki od njihovih adaptacija se razliku od onih koje su prisutne kod današnjih srodnikadnevnoj rođaka. Izumrli lemuri su bili veći od postojećih, neki težine i oko 200 kg, a smatra se da su bili aktivni tiokom dana. Od današnjih lemura su se razlikovali, ne samo po veličini i izgledu, nego i po popunjavanju ekoloških niša, koje su ostale neokupirane. Velike dijelovi Madagaskara, koji su sada bez šuma i lemura, raznovrsni primati su nekad naseljavali na preko 20 %, pri čemu su lemuri varirali u nizu veličina i oblika.
Klasifikacija i filogenija
[uredi | uredi izvor]| Filogenija lemura | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Postoje dvije predložene filogenije, jedna Horvathova (gore) [8], a druga Orlandova (dolje).[9] Napomena: Horvathova et al. nije uključila subfosilne lemure. |
Sa taksonomskog stanovišta, termin "lemur" izvorno iz roda Lemur , danas definira samo prstenorepe lemure Termin se sada koristi u kolokvijalnom smisla, u odnosu na sve malgaškie primate.
Taksonomija lemura je kontroverzna, a stručnjaci se međusobno ne slažu, posebno u vetzi sa brojem nedavnih povećanja broja priznatih vrsta. Prema Russelu Mittermeieru, predsjedniku Conservation International (CI), taksonomu Colinu Gravesu i drugima, postoje gotovo 100 priznatih vrsta ili podvrsta recentnih lemura, koje su podijeljene u pet oporodica u 15 rodova. genetički podaci ukazuju da je nedavno izumrli (subfosilni) lemuri bili usko vezani za današnje lemuri, što dodaje tri obitelji, osam rodova i 17 vrsta, koje mogu biti uključene u ukupni popis lemura. Nasuprot tome, drugi stručnjaci su ovo označili kao taksonomsku inflaciju, preferirajući, umjesto toga, ukupno približno oko 50 vrsta.
Klasifikacija lemura u podred Strepsirrhini je podjednako kontroverzna, iako je većina stručnjaka slaže na istim filogenetskim stablom. U jednoj taksonomiji, infrared Lemuriformes sadrži sve žive strepsirine u dvije superporodice: Lemuroidea, za sve lemure i Lorisoidea za lorisoide i galago). Alternativno, lorisoidi su ponekad smješteni u svoj infrared, Lorisiformes, odvojeno od lemura. U drugoj taksonomiji, koju je objavio Colin Groves, Hiromus je stavljen u svoj infrared, Chiromyiformes, dok je ostatak lemura bio klasificiran u Lemuriformes, a lorisoidi su u Lorisiformes.
Iako se općenito postoji suglsnost s da aj-aj ima najviše baznih osobina grane lemura, odnos između ostale četiri porodice je manje jasan, jer su se razišle u uskom intervalu od 10. do 12 godina kasnog eocena (prije oko 42 miliona godina) i u oligocenu (30 miliona godina). Sve studije stavljaju Cheirogaleidae i Lepilemuridae kao sestrinske grane (kladuse) za Indriidae i Lemuridae, iako neki tvrde da su se prvo razišle Cheirogaleidae i Lepilemuridae, dok drugi ukazuju na to da su se Indriidae i Lemuridae prve izdvojile.
| 2 Infrareda[10] | 3 Infrareda[11] | 4 Infrareda[12] |
|---|---|---|
|
|
|
Lepilemur sahamalazensis) je, kao posebna vrsta, identificiran 2006.
Taksonomija lemura se značajno promijenila od prve klasifikacije (Carl Linnaeus u 1758.) Jedan od najvećih izazova je bio klasifikaciju aj-aj, koja je bila tema rasprave do nedavno. Kada je Richard Owen objavio je anatomske studije 1866. godine, prirodnjaci, u početku, nisu bili sigurni da li je aj-aj (rod Daubentonia) bio primat, glodar ili torbar.[13][14][15] Međutim, položaj aj-aj u rou Primates ostao problematičan sve do nedavno. Na osnovu anatomije, istraživači su pronašli podršku za klasifikaciju roda Daubentonia kao specijaliziranog indriida, sestrinsku grupu svih strepsirinea, a kao neodređeni takson unutar reda primata.[16] Molekulsko-genetički testovi su pokazali sa je porodica Daubentoniidae osnovna za sve Lemuriformes. Russell Mittermeier, Colin Groves i suradnici, ignorirali su naslovljena taksonomija kategorija više razine, definiranjem lemura kao monofiletske skupine u kojoj su recentne familije, uključujući i Daubentoniidae.
Odnosi između lemurskih porodica su također pokazali kao problematični i tek prihvatljivo rješenje. Ovo pitanje komplicira i činjenica da je nekoliko fosilnih paleogenskih fosila primata izvan Madagaskara, kao, npr., Bugtilemur, klasificirano kao lemuri. Druga oblast spoticanja je odnos između vižljastih lemura i izumrlih koala lemura (Megaladapidae). Ranije su grupirani u istoj porodici zbog sličnosti u strukturi zubala, ali rezultati molekulskogenetičkih istraživanja ukazuju da nisu usko povezani.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ http://www.hrleksikon.info/definicija/lemuri.html
- ^ Napier J. R., Napier P. H, (1985): The natural history of the primates. The MIT Press, Cambridge, Mass, ISBN 0-262-14039-X; ISBN 0-262-64033-3.
- ^ Lincoln R. J., Boxshall G. A. (1990): Natural history - The Cambridge illustrated dictionary. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 30551-9.
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,ISBN 0-13-080793-1.
- ^ Garbutt 2007, str. 85–86.
- ^ Horvath et al. 2008, fig. 1.
- ^ Orlando et al. 2008, fig. 1.
- ^ Cartmill 2010, str. 15.
- ^ Hartwig 2011, str. 20–21.
- ^ Groves 2005.
- ^ Sterling i McCreless 2006, str. 159–184.
- ^ Ankel-Simons 2007, str. 48–161.
- ^ Garbutt 2007, str. 205–207.
- ^ Yoder 2003, str. 1242–1247.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Nedovršeni članak Lemur koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.