Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Idi na sadržaj

Otok Largo (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Otok Largo
Originalni poster filma
RežiserJohn Huston
ProducentJerry Wald
Scenarist(i)Richard Brooks
John Huston
UlogeHumphrey Bogart
Edward G. Robinson
Lauren Bacall
Lionel Barrymore
Claire Trevor
MuzikaMax Steiner
ŽanrFilm noir
KinematografijaKarl Freund
MontažaRudi Fehr
Produkcija
  • Warner Bros.
  • Warner Bros. Pictures Izmijeni na Wikipodacima
DistributerWarner Bros.
Premijera16. juli 1948.
Trajanje101 minuta
ZemljaSAD
JezikEngleski
Zarada8,1 milion dolara [1]

Otok Largo jest američki film noir snimljen 1948. u režiji Johna Hustona. Glavne uloge tumače Humphrey Bogart, Edward G. Robinson, Lauren Bacall, a u sporednim ulogama se pojavljuju Lionel Barrymore i Claire Trevor.[2][3] Film je adaptacija istoimenog Maxwell Andersonovog pozorišnog komada, koji se igrao na Broadwayju u periodu od 1939. do 1940. sa ukupno 105 predstava. Na scenariju su zajednički radili Richard Brooks i John Huston.[4]

Otok Largo je bio četvrti i posljednji film u kojem su se zajedno pojavili glumački bračni par Bogart i Bacall, nakon filmova Imati i nemati (1944), Duboki san (1946) i Mračni prolaz (1947).

Claire Trevor je za svoju ulogu u ovom filmu osvojila Oscara za najbolju sporednu žensku ulogu.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Bivši major Frank McCloud (Humphrey Bogart) stiže u hotel Largo u Key Largu, Florida, da posjeti porodicu prijatelja Georgea Templea, s kojim je zajedno služio vojsku, i koji je poginuo tokom italijanske kampanje. Sastaje se sa Georgeovom udovicom Norom Temple (Lauren Bacall), i njegovim ocem Jamesom (Lionel Barrymore), koji je vlasnik hotela. Budući da je sezona zimskih odmora završena i glavni uragan se približava, hotel ima samo šest gostiju: žustri Toots (Harry Lewis), grubi Curly (Thomas Gomez), hladnokrvni Ralph (William Haade), sluga Angel (Dan Seymour), atraktivna žena, Gaye Dawn (Claire Trevor), kao i šesta osoba koja se skriva u svojoj sobi. Oni tvrde da su došli do obala Floride da pecaju i da ih čeka charter brod.

Odbijajući pokušaje Curlyja da ga uključi u razgovor, Frank, kao što je i planirao, sastaje se sa Norom i Jamesom Temple. Saopštava im gdje je sahranjen George i opisuje njegovo herojstvo pod vatrom. Nora izgleda oduševljena sa Frankom, navodeći da ga je George često spominjao u svojim pismima. Frank otkriva svu intimnost iskustva ratnika u borbi. Oni saznaju da je George otkrio Franku lične i povjerljive podatke o porodici Temple. Zatim se Frank sjeća sitnih i dragocjenih detalja o kojima je George govorio, da bi ublažio dosadu, stres, pravi užas koji je bio realnost svakog njihovog trenutka opstajanja u borbi.

Njih troje počinju da pripremaju hotel za dolazak uragana, ali ih prekida šerif Ben Wade (Monte Blue) i njegov zamjenik Sawyer (John Rodney), koji su u potrazi za braćom Osceola, dvoje Indijanaca, koji su pobjegli iz šerifovog pritvora nakon što su bili uhapšeni za manje prestupe. James Temple obećava policajcima da će iskoristi svoj utjecaj na lokalne Indijance da im predaju bjegunce. Ubrzo nakon što policija odlazi, lokalne Seminole se pojavljuju i traže utočište u hotelu, a među njima su i braća Osceola.

Dok se oluja približava, Curly, Ralph, Angel i Toots potežu pištolje, i uzimaju za taoce porodicu Temple i Franka. Oni objašnjavaju da je šesti član njihove bande notorni kriminalac Johnny Rocco (Edward G. Robinson), koji je bio prognan na Kubu na nekoliko godina prije nego što je bio proglašen za nepoželjnog useljenika. Banda zarobljava Sawyera koji je bio u potrazi i uspijevaju ga onesvijestiti. Iako ih drže na nišanu, Temple upućuje hrpu uvreda prema Roccu, koji odgovara izazivajući porodicu Temple, objašnjavajući kako će on jednog dana ponovo biti slavan. U jednom trenutku Rocco daje Franku pištolj i nudi mu da izađe na dvoboj s njim, ali Frank odbija, tvrdeći da on više vjeruje u opstanak nego u herojstvo i da "jedan Rocco manje ili više nije vrijedan umiranja." Sawyer grabi pištolj i pokušava pobjeći, ali ga Rocco uspijeva upucati. Tokom pucnjave postaje jasno da je pištolj koji je Rocco dao Franku bio prazan.

Rocco namjerava zadržati Franka i porodicu Temple kao taoce dok ne stigne njegova američka veza iz Miamija i sklope dogovor. Dok oluja bjesni, Seminole, koji obično imaju utočište u hotelu za vrijeme oluja, skupljaju se vani dok se Rocco i njegova banda brinu o mogućim štetama od oluje i insistiraju da Indijanci moraju ostati napolju. Rocco tjera Gaye, svoju bivšu ljubavnicu, da im pjeva, a onda viče na nju zbog njene loše izvedbe i neveselog izgleda. Nora izjavljuje Franku da ona zna da je priča o junaštvu njenog muža, koju je ranije ispričao, bila lažna i da je Frank bio pravi heroj. Gospodin Temple poziva Franka da dođe živjeti s njima u hotelu, što je zaintrigiralo Noru.

Nakon što se oluja stišala, šerif Ben Wade se pojavljuje u potrazi za Sawyerom, koji je telefonirao iz hotela prije uragana. Rocco prisiljava Templea da laže i kaže da on nije vidio njegovog zamjenika. Upravo kad je Wade odlazio on primjećuje Sawyerov leš kako pluta u obližnjoj vodi, koju je nanio uragan iako je Roccova banda bila bacila tijelo duboko u more. Rocco krivi braću Osceola za ubistvo, i Wade se onda sukobljava s njima u obližnjoj garaži za čamce i ubija ih.

Nakon što Wade odlazi zajedno sa Sawyerovim tijelom, Roccova veza Ziggy (Marc Lawrence) stiže da zaključi sporazum. Rocco prodaje Ziggyju veliku količinu lažnog novca, a zatim prisiljava Franka, koji je iskusni pomorac, da njega i njegovu bandu vrati nazad na Kubu u malom brodu koji pripada hotelu. Kapetan luksuzne jahte s kojom su stigli morao se prebaciti u dublju vodu i pobjeći od oluje kako bi izbjegao štete. Rocco plaća Jamesu Templeu za boravak u hotelu i naređuje svojoj bandi da spakuju torbe, svi osim Gaye. Rekao joj je da je neće voditi sa sobom na Kubu i daje joj nešto novca za troškove. Nora i Gaye pokušavaju uvjeriti Franka da pobjegne kada bude ispred hotela, ali on pristaje da odveze bandu na Kubu. Gaye čini zadnji pokušaj da uvjeri Rocca da je odvede s njim i koristi zagrljaj da ukrade Roccov pištolj, koji je potom uspjela da doda Franku. Na morskoj pučini, Frank uspijeva baciti Ralpha preko palube, a zatim ubija ostale članove bande, i pri tome zadobija lakšu ranu. Johnny Rocco pokušava prevariti Franka da pomisli da on odustaje i baca na palubu broda jedan od pištolja koji je pripadao drugom članu bande, ali Frank se nije dao prevariti i puca u Rocca nakon što izlazi s pištoljem spremnim za okidanje. Frank šalje radio signal za pomoć i okreće brod nazad za Key Largo, i pita da li ga mogu povezati sa hotelom. U međuvremenu, Nora, Temple i Gaye saopštavaju šerifu Benu Wadeu istinu, i on također saznaje da je državna policija uhapsila Ziggyja i njegovu bandu. Dok Wade i porodica Temple žale za gubitkom braće Osceola, Gaye ih uvjerava da Rocco snosi svu krivicu. Wade i Gaye odlaze da identifikuju Ziggyja i njegovu bandu, dok Temple i Nora primaju Frankov poziv te su oduševljeni njegovim povratkom.

Uloge

[uredi | uredi izvor]

Snimanje

[uredi | uredi izvor]

Budući da je prethodni Hustonov film Blago Sierra Madre sniman na originalnim lokacijama i zbog toga prešao budžet, Jack Warner insistirao je da se sve scene, osim scena na početku filma, snimaju u studiju u Burbanku. Film je snimljen u roku tri mjeseca, od decembra 1947. do početka marta 1948.

Scenarij je zasnovan na pozorišnom komadu Maxwella Andersona iz 1939. U pozorišnoj predstavi, gangsteri su meksički banditi, a spomenuti rat je bio Španski građanski rat, a Frank je neslavni dezerter koji gine na kraju. Hustonu se komad uopšte nije svidio a posebno dijalozi pisani u slobodnom stihu. Ali u saradnji sa Richardom Brooksom pretvara komad u uzbudljivi triler. Huston i Brooks odlaze na Floridu da bi oživjeli atmosferu hotela van sezone, gdje zajedno rade na scenariju. Slijedeći svoj uobičajeni metod pisanja scenarija, on bi pustio saradnika da napiše prvu verziju, zatim bi to sve pročitao i onda počeo da diktira ispravke i dopune.[5]

Robinson je imao veću popularnost od Bogarta za prethodna četiri filma u kojima su glumili zajedno: Bullets or Ballots (1936), Kid Galahad (1937), The Amazing Dr. Clitterhouse (1938) i Brother Orchid (1940). Za ovaj film, međutim, Robinsonovo ime pojavljuje se na desnoj strani od Bogarta, ali je postavljen malo više na plakatima, kao i na otvaranju filma, što označava skoro jednak status Robinsona. Robinsonova slika je također znatno veća i centrirana na originalnom plakatu, sa Bogartovom slikom u pozadini.

Vanjski snimci uragana preuzeti su iz arhive snimaka koji su se koristili u filmu Iz noći u noć, melodrama u kojoj se pojavljuje Ronald Reagan također u produkciji Warner Brosa snimljenog 1948. godine.

Brod koji koristi Roccova banda da pobjegnu sa Key Larga, zajedno sa likom Bogarta na čelu, zvao se Santana, što je također bilo ime Bogartove privatne 17 metara duge jedrilice. Ime broda se može jasno vidjeti u nekoliko snimaka, i kasnije je postalo ime Bogartove sopstvene produkcijske kompanije.[6][7]

Vrhunac filma dolazi kad je Robinsonova bivša ljubavnica i bivša pjevačica noćnog kluba "Gaye Dawn", koju glumi Claire Trevor, bila prisiljena od strane Rocca da pjeva pjesmu a capella što će joj omogućiti da popije piće. Claire Trevor je bila nervozna zbog scene, a pretpostavlja se da je to bio posuđeni glas.[8] Huston ju je ohrabrivao riječima: "Ništa ne brini, glumiš ulogu bivše pjevačice čiji je glas postao grub. Šmrcanje bi bilo savršeno".[7] Pjesma se zvala Moanin' Low, koju je komponovao Ralph Rainger, stihove napisao Howard Dietz, koju prvi put javno izvodi Libby Holman u Broadwayjskoj predstavi iz 1929. The Little Show. Pjesma postaje hit, a Holman prepoznatljiva po toj pjesmi.

U jednoj sceni, da bi izazvao bolni izraz na licu Lauren Bacall, Huston joj je prišao i zavrnuo ruku.

Režiser je bio jako zainteresiran za scenu uragana u kojoj Rocco biva uplašen. Kako bi scene razorne oluje bile što uvjerljivije, Huston koristi razne specijalne efekte koje snima Robert Burks, koji će postati Hitchcockov snimatelj. Huston je izjavio da se Jack Warner složio s time da neće biti velikih rezova na filmu. Ali kad je vidio konačnu verziju filma, bio je sav bijesan: "O, bože zašto su isjekli utrobu filma". Studio je obrisao jako važnu scenu motivacije nakon što je Rocco ubio šerifovog zamjenika. Nakon ove scene McCloud opravdava svoj otpor nasilju. Brisanje scene ostavlja nejasnoće oko njegove izjave.[7]

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]
  • Lik Gaye Dawn (Claire Trevor) zasnovan je na stvarnom liku Gay Orlova (djevojka gangstera Lucky Luciana), za koju se u to vrijeme vjerovalo da je bila streljana od strane njemačkog streljačkog voda. Orlova je ,međutim, preživjela rat, poznato je da je živjela u Parizu, te da je krajem 1954. godine, pokušavala da se pridruži Lucianu u Italiji.
  • Glavni lik, Frank McCloud, opisuje kako je služio vojsku sa Norinim pokojnim suprugom u Drugom svjetskom ratu u bici kod San Pietra, Italija; John Huston je bio svjedokom tih borbi kao tvorac dokumentarnog filma San Pietro (1945), dok je bio ratni snimatelj pri jedinici američke vojske.
  • Lik Johnnyja Rocca inspirisan je Alom Caponeom, koji se povukao na Floridu i umro od komplikacija zbog sifilisa godinu prije nego što je nastao ovaj film. Scenarista Richard Brooks je kasnije otkrio da je također uvrstio biografske podatke o drugom poznatom gangsteru, Luckyju Lucianu, kako bi portretirao Roccov lik.
  • Kada John Huston nije imao konačni kraj za svoj scenarij, Howard Hawks predložio mu je pucnjavu na brodu, kojom se završava film, pošto nije bio u mogućnosti da ga uključi u svoj film iz 1944. Imati i nemati.[9]

Citati

[uredi | uredi izvor]

Rocco pokazuje nervozu prilikom snažnog uragana:

Frank McCloud: Ne sviđa ti se, je li, Rocco, ova oluja? Hajde, potegni pištolj, zašto ne? Ako se ne zaustavi, pucaj u oluju.[10]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ The Numbers, Key Largo domestic box office results.
  2. ^ Variety film review; July 7, 1948, str. 6.
  3. ^ Harrison's Reports film review; July 10, 1948, p. 111.
  4. ^ Key Largo at the Internet Broadway Database
  5. ^ Meyers, Jeffrey Courage and Art, Crown Publishing (2011), str. 147–152.
  6. ^ Meyers, Jeffrey. Bogart: A Life in Hollywood. London: Andre Deutsch Ltd., 1997. ISBN 0-233-99144-1. str. 236
  7. ^ a b c Kaminsky, Stuart John Huston: Maker of Magic Houghton Mifflin Company, 1978. ISBN 0-395-25716-6
  8. ^ McLellan, Dennis. [1] "A Hollywood Reputation: Claire Trevor Bren"
  9. ^ Zanimljivosti na imdb.com
  10. ^ Citati na imdb.com

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Otok_Largo_(film)&oldid=3144926"