Paradoks svemoći
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Dio niza članaka o |
| Ateizmu |
|---|
 |
Paradoks svemoći je problem koji govori da svemoguće biće ne može postojati radi određenih argumenata. Svemoguće biće je biće koje može uraditi sve. Uzimajući u obzir da postoji takvo biće, neko može postaviti sljedeće pitanje: "Da li svemoguće biće može stvoriti kamen toliko težak da ga ni ono ne može podići? Ako ga može stvoriti, onda postoji stvar koju ne može uraditi: podići kamen. Ako ga ne može stvoriti, onda postoji jedna stvar koju ne može napraviti: stvoriti takav kamen. U svakom slučaju, postoji stvar koje svemoguće biće ne može napraviti, što kontradiktira pretpostavku da je to biće svemoguće. To je paradoks." Kontekstualno ovaj paradoks je sličan paradoksu nezaustavljive sile i paradoksu djeda.
Rješenje paradoksa (ili u pomoć argumentu svemoći)
[uredi | uredi izvor]Standardno rješenje je da Božija svemoć nije tolika da čini ono što je logički nemoguće, i ukazuje na to da je za Njega, za razliku od nas, logički nemoguće da postoji kamen kojeg ne može podići.
Jedan pristup rješenju tog paradoksa jeste taj da se može prihvatiti zaključak da Bog ne može napraviti takav kamen, ali istodobno i poreći da to ograničava Njegovu neizmjernu moć. Naime, kada bi nemoguće bilo izvedivo, onda ono ne bi bilo nemoguće. Stoga zahtjevati da nemoguće biva moguće je kontradiktoran zahtjev.
Drugi pristup rješenju tog paradoksa takođe priznaje da Bog ne može stvoriti kamen koji ne može podignuti, ali s vrlo različitim argumentom dokazuje da još uvijek ne postoji ništa što Bog ne može. Božija svemoć podrazumijeva samo ovo: da može stvoriti kamen bilo koje težine i da može podignuti kamen bilo koje težine. Samim time ne postoji ograničenje na težinu kamena kojeg Bog može stvoriti ili podignuti. Zaključak: Bog može podignuti svaki kamen kojeg je stvorio. To što ne može stvoriti kamen kojeg ne može podići je ishod Njegove neograničene moći.
Treći pristup je ukazati na to da je zahtjev da se stvori kamen koji se ne može podići u suštini tautologičan jer se istim ne dokazuje ništa, već se uslovljava. Naime, uslovljava se stvaranje kamena kojeg se ne može podići da bi se navelo da, eto, isti se ne može podići. Uslovljava se da Bog ne može stvoriti takav kamen da bi se navelo da, eto, Bog ne može stvoriti takav kamen. Takvi iskazi su u svakom slučaju istiniti, ali oni ne dokazuju ništa već uslovljavaju ono što se želi dokazati.