Polugrm
Polugrm (lat. suffrutex) – polužbun ili patuljasti grm – je kratka drvenasta biljka. Prizemni ili položeni grm je srodni pojam. "Polugrm" se često koristi naizmjenično s "grm".[1] Budući da su kriteriji više stupanj, a ne vrsta, definicija polugrma nije oštro razdvojena od pojma grm; primjeri za opisivanje biljaka kao podzemnih, uključuju I stabljike prizemlja ili habitus niskog rasta. Polugrm može biti u velikoj mjeri zeljasti, s prezimljujućim višegodišnjim drvenastim rastom, znatno niže od listopadnog ljetnog rasta. Neke biljke opisane kao grmovi slabo su drvenaste, a neke traju samo nekoliko godina; druge, međutim, poput Oldenburgia paradoxa žive neograničeno, ukorijenjeni u stjenovitim pukotinama. Malo, niski grmlje poput lavande, zimzelenih vrsta roda Vinca i timijan, te mnogi članovi porodice Ericaceae, poput brusnica i niskih vrsta roda Erica, često se klasificiraju kao polugrmovi.
Definicija
[uredi | uredi izvor]Chamaephyte ili patuljasti grmovi su biljke koje imaju hibernacijske pupoljke na trajnim izdancima u blizini zemlje – obično drvenaste biljke sa trajnim pupoljcima blizu zemlje, obično niže od 25 cm iznad površine tla. Značaj blizine tla je u tome što pupoljci ostaju unutar površinskog sloja tla i tako su donekle zaštićeni od raznih štetnih uticaja. Prema tome, hamaefitni habitus je posebno čest u stresnim okruženjima, na primer:
- ekosistemi na tlima siromašnim hranjivim tvarima ili stijenama;[2]
- izloženi alpski ili arktički ekosistemi u kojima su sezonski ili višegodišnji vjetroviti i uslovi smrzavanja skloni ubijanju rastućih izdanaka ;[3]
- ekosistemi koji su predmet čestih požara, gdje mnoge vrste (npr. roda Banksia ili Eucalyptus regeneriraju se iz lignogomolja ili kaudeks (koji je u osnovi rezervoar hranljivih hranjivih sastojaka u korijenu, a nije struktura za apsorpciju);[4]
- jako iscrpljeni ili pretrpani pašnjački ekosistemi.[5]
Primjeri hamefita
[uredi | uredi izvor]Termin hamefite najčešće se upotrebljava u kontekstu Raunkiærovih životnih oblika biljke. Primjeri su mnoge vrste iz makije i drugih biljaka mediteranskog I submediteranskog bazena suhih ekosistema (vrste poput timijana, Thymus vulgaris i ruzmarina, Rosmarinus officinalis ); druge uključuju vrste vrijeska (npr. Calluna vulgaris i Erica), afričku divlju maslinu (Olea europaea ssp. cuspidata) i runolist (Leontopodium alpinum). Hamefite također uključuju i jastučaste biljke.[6]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
| Discipline | |
|---|---|
| |
| Rast i habitus (izgled) | |
| Razmnožavanje | |
| Taksonomija biljaka | |
| Primjena | |
| |
Referencee
[uredi | uredi izvor]- ^ Jackson, Benjamin, Daydon; A Glossary of Botanic Terms with their Derivation and Accent; Published by Gerald Duckworth & Co. London, 4th ed 1928
- ^ Raymond Louis Specht (1. 2. 1981). Heathlands and related shrublands: analytical studies. Elsevier Scientific Pub. Co.
- ^ Dennis M. Gorsuch; Steven F. Oberbauer; Jack B. Fisher; Dennis M. Gorsuch; Steven F. Oberbauer; Jack B. Fisher (2001), "Comparative Vessel Anatomy of Arctic Deciduous and Evergreen Dicots", American Journal of Botany, 88 (9): 1643–1649, doi:10.2307/3558409, JSTOR 3558409, PMID 21669698
- ^ Fire in Mediterranean Ecosystems. Cambridge University Press. 2012. str. 500–. ISBN 978-0-521-82491-0.
- ^ Israel Journal of Botany. Weizmann Science Press of Israel. 1975.
- ^ Molau, U.; Nordenhall, U.; Eriksen, B. (2005), "Onset of flowering and climate variability in an alpine landscape: a 10-year study from Swedish Lapland", American Journal of Botany, 92 (3): 422–31, doi:10.3732/ajb.92.3.422, PMID 21652418