Pompej

Gnej Pompej Veliki

Gnej Pompej Veliki (latinski: Gnaeus Pompeius Magnus; 29. septembar 106. p. n. e. Picenum - 28. septembar 48. p. n. e. Egipat), rimski vojskovođa i političar.

Mladost

Pompej je bio sin Gneja Pompeja Straba, vrlo bogatog i uticajnog političara. Mladi Pompej je odrastao uz svog oca i pratio ga u vojnim pohodima. Strabo je u ratu između Lucija Kornelija Sule i Gnej Marija bio na Marijevoj strani. Kada mu je otac umro, mladi Pompej je naslijedio njegovo bogatstvo, politički uticaj i značajnu vojnu silu.

Pompej je 83. p. n. e. stao sa vojskom od tri legije na stranu Sule, kada se ovaj vratio u Italiju i krenuo na Rim. Ovaj politički savez ubrzao je Pompejevu karijeru. Sula je 82. p. n. e. postao apsolutni diktator, a Pompej njegov saveznik. Sula je naredio svojoj unuci Emiliji, koja je bila trudna i udana, da se razvede kako bi se mogla udati za mladog Pompeja. Pompej se odmah razveo od svoje supruge Antistije i oženio Emilijom.

Iako još mlad, Pompej je dobio od Sule povjerenje i ovlasti da se obračuna sa Marijevim pristašama koji su se nalazili u Siciliji i rimskoj provinciji Africi. Pompej je pokazao popriličnu okrutnost prema svima koji su pokazivali znakove otpora. Čuvena je njegova rečenica kada su se ljudi bunili na njegove metode provođenja vladavine: Prestanite nam citirati zakone, mi nosimo oružje!. Nakon brojnih pobjeda u Africi, Pompeja su njegove trupe proglasili imperatorom i dali mu nadimak Veliki. Navodno je čak i sam Sula smislio taj nadimak. Prema tradiciji, Pompej je na povratku u Rim zatražio od senata da proslavi njegov trijumf. Senat ga je odbio a Pompej se stacionirao sa vojskom ispred Rima i odbio otići dok senat ne pristane. Tada se umiješao Sula i pristao da Pompej proslavi trijumf.

Nakon toga Pompej je zatražio titulu prokonzula, jer je bio premlad da postane konzul. Ova mu je titula trebala biti formalnost jer je Pompej, zajedno sa Kvintom Cecilijem Metelom Piom, određen da se ode boriti protiv Kvinta Sertorija. Sertorije je bio posljednji Marijev pristaša i održao se na vlasti u Hispaniji. Gerilski rat je trajao 76. p. n. e.-71. p. n. e. Nije bilo većih vojnih sudara, a rat je završio kada je Sertorije pao u atentatu.

Pompej se na poziv senata i Marka Licinija Krasa vratio u Italiju 71. p. n. e. U Italiji je trajala pobuna robova pod vodstvom Spartaka, Treći robovski rat. Kras je pobijedio Spartaka u bitki kod Lukanije, 71. p. n. e. Pompej je uništio velik dio robovske vojske koji je pobjegao, oko 5,000 ljudi. Iako je Kras bio najzaslužniji za poraz Spartaka, Pompej je uspio taj pothvat pripisati sebi. Zatim je u Rimu proslavio drugi trijumf, za pobjedu u Hispaniji.

70. p. n. e. Pompej je, zajedno sa Krasom, po prvi put izabran za konzula.

Gusari i Mitridat

67. p. n. e. Pompej je od Senata dobio diktatorske ovlasti da uništi gusare u Mediteranu. U Senatu su isprva i konzervativna frakcija i optimati bili protiv da Pompej preuzme zapovjedništvo. Ali kada je plebejski tribun prijedlog dao na glasanje, prihvaćen je velikom većinom. Ovaj zadatak Pompej je uspješno završio za samo nekoliko mjeseci.

Pompej se nije vraćao u Rim, već je odmah krenuo u Malu Aziju. Tu je preuzeo zapovjedništvo od Lucija Lucinija Lukula u ratu protiv pontskog kralja Mitridatom VI. Pompej je pobijedio Mitridata VI u bitki kod Lykosa, 66. p. n. e. Pont je, nakon Mitridatove smrti 63. p. n. e., postao nova rimska pokrajina. Pobijedio je i armenskog kralja Tigrana I Velikog i prisilio ga da se odrekne svih dotad osvojenih područja. Tigran je zatim postao rimski saveznik i nastavio vladati Armenijom. Svrgnuo je i Antioha XIII, oko 64. p. n. e. Sirija je postala rimska provincija, a Antioh XIII posljednji vladar dinastije Seleukidi. Zauzeo je Jerusalem, a Judeja je postala polunezavisna provincija pod rimskom kontrolom. Ovo osvajanje i organizacija istočnih rimskih provincija smatra se najvećim Pompejevim dostignućem.

29. septembra 61. p. n. e., na svoj 45. rođendan, Pompej je u Rimu proslavio svoj treći trijumf. Bio je to nezaboravan događaj. Dva puna dana uzmjenjivale su se ogromne parade i povorke zarobljenika, vojske, zabavljača i gladijatora koji su demonstrirali prikaze bitaka. Da bi upečatljivo završio festival i slavlje, Pompej je organizirao veliki banket i donirao novac rimskom narodu. Time je još više povećao svoju popularnost.

Prvi trijumvirat

Nakon serije vojnih pohoda i stalnog ratovanja, Pompej se posvetio politici. Raspustio je svoje legije i krenuo u političku karijeru. U Senatu su mu se i dalje suprotstavljali konzervativci. Saveznik mu je bio Kras, sa kim je prije dijelio mjesto konzula. U isto vrijeme Gaj Julije Cezar se također natjecao za funkciju konzula. Pompej je sa Cezarom i Krasom 59. p. n. e. sklopio prvi trijumvirat. Pompej i Kras su svojim vezama pomogli Cezaru pri izboru za konzula, a ovaj im je uzvratio brinući se za njihove osobne interese.

Pompej je zatim oženio Juliju, Cezarovu jedinu kćer. Iako je ovo bio brak iz interesa, ljubav između Pompeja i Julije je bila obostrana.

Iako je Pompej bio imenovan guvernerom Hispanije, ostao je u Rimu gdje se brinuo za upravu grada. 56. p. n. e. trijumvirski ugovor između Pompeja, Cezara i Krasa je obnovljen. 55. p. n. e. Pompej i Kras su imenovani za konzule a Cezar za prokonzula, svi na rok od pet godina. 54. p. n. e. Julija je umrla u toku porođaja. Kras je poginuo u ratu sa Partima u bitki kod Carrhae, 53. p. n. e. Krasova smrt je poremetila ravnotežu moći. U međuvremenu, Cezar je širio svoj uticaj brojnim pobjedama u Galskom ratu.

Građanski rat

Nakon prekida trijumvirskog ugovora, Pompej je oženio Korneliju Metel, kćer Scipia Metela. Zajedno sa Scipiom, Pompej postaje konzul po treći put. Koristeći svoje ovlasti kao konzul, Pompej je donio mnoge zakone u vezi sudstva i vojske. Brojni zakoni su bili usmjereni protiv Cezara. Pompej je osobno zatražio zabranu produživanja funkcije prokonzula Cezaru u odsustvu, već se trebao vratiti u Rim, a najprije raspustiti vojsku. Cezar je 49. p. n. e. prešao sa jednom legijom rijeku Rubikon i time započinje građanski rat između Pompeja i Cezara.

Pompej je zajedno sa saveznicima napustio Rim i povukao se na jug Italije. Rat je bio neizvjestan sve dok Pompej nije poražen u bitki kod Farsala, 48. p. n. e. Pompej je zajedno sa svojom ženom Kornelijom pobjegao u Egipat. Ptolemej XIII ga je ljubazno primio i dao mu jedan brod na raspolaganje. Na 59. rođendan, Pompej je pozvan na malu proslavu rođendana. Ubijen je po nalogu Ptolemeja XIII koji je htio time pridobiti Cezara. Pompej je ubijen odsjecanjem glave. Njegov prijatelj Filip organizirao mu je jednostavan sprovod i kremirao ga. Cezar je u Egipat stigao nešto poslije. Na dočeku je primio Pompejevu glavu i prsten u košari. Plutarh tvrdi da je Cezar počeo plakati kada je vidio taj prizor. Cezar je Pompejev prah i prsten dao udovici Korneliji koja ga je sahranila u Italiji.