Razgovor:Klesari stećaka
Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
Predlažem da onaj tko hoće aneks iskoristi u profiliranju postojećeg ili da napravi novi članak (čak više novih u ovom pravcu) koji bi bio sadržajniji i naravno bolji. Pozivam korisnike da uzmu učešća u proširivanju lepeze historije srednjovjekovne Bosne--hase 11:19, 28 decembar 2006 (CET)
Aneks
Termin klesar je sasvim pogrešan i ne dolikuje izvornoj bosanskoj namjeni kod ovog prastarog zanimanja, koje se u svakom pogledu mora posmatrati i kao umjetnost. Tesar je onaj koji teše, oblikuje, u početku je to bilo drvo, poslije kamen. Kovač, (zbog poznavanja pismenih znakova u germanskoj mitologiji izjednačavan sa božanstvima !) je obavezno pismen i on kuje i iskiva potreban ručni pribor-halat, koji se koristi pri obradi kamena. Na goloj i obrađenoj površini se risaju ili urezuju pokojniku namijenjene slikovne (mistične) predstave s ove i s one strane svijeta i života i naravno tekst (epitaf), koji je u bosanskoj duhovnosti u stvari besmrtna poruka, namijenjena onima kojima je i dalje biti. Nije isključeno da se pri obradi posebno stilskih i bogato ukrašavanih mramora ili biljega kao nadgrobnih spomenika radilo timski i uz aktivno prisustvo specijaliziranih umjetnika. Treba dodati, da su kovači, posebno sa dolaskom željeza kao nezamjenjivog metala za izradu oružja, svoju pismenost zasnivali na urezivanju, samo njima razumljivih mističnih slova (zapisa u riječima) na špiceve kopalja, bodeža, oštrice mačeva, oklopa, toka, štitova i drugog ratničkog pribora.