Semitski jezici

Semitski jezici jesu porodica jezika koje govori 370 miliona ljudi, uglavnom širom Bliskog istoka, gdje su vjerovatno nastali, kao i u sjevernoj i istočnoj Africi. Oni su sjeveroistočna potporodica afroazijskih jezika. Među najzastupljenijim semitskim jezicima su arapski (260 miliona govornika), amharski (17 miliona govornika), jevrejski (6 miliona govornika) i tigrinja jezik (5,7 miliona govornika).

Naziv semitski potječe iz 1781. i skovao ga je August Ludwig von Schlozer.

Dijele se na istočne (u koje spada akadski, te njegovi kasniji dijalekti asirski i babilonski), jugozapadne (u koje spadaju arapski, te etiopski jezici) i sjeverozapadne (aramejski i kaneanski). U kaneanske jezike spadaju feničanski, ugaritski, hebrejski, amoritski i moapski.

Jedna od osnovnih zajedničkih odlika semitskih jezika jest trokonsonantski diskontinuirani korijen. Tri konsonanta nose značenje koje se unutrašnjom vokalnom fleksijom diferencira. Tako u arapskom jeziku korijen K-T-B nosi ideju pisanja, pa je ketebe pisati, kitab je knjiga, katib je pisac, mekteb kancelarija, mektub napisano, mektebetun biblioteka itd.

Pismo

Semitski jezici među prvima su imali pismo.