Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Idi na sadržaj

Sonic Adventure

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sonic Adventure
Omot za Dreamcast
Razvijač(i)Sonic Team
Izdavač(i)Sega
Režiser(i)Takashi Iizuka
Producent(i)Yuji Naka
Dizajner(i)Takao Miyoshi
Takashi Iizuka
Yojiro Ogawa
Programer(i)Tetsu Katano
Yoshitaka Kawabita
UmjetnikKazuyuki Hoshino
Yuji Uekawa
PisacAkinori Nishiyama
Kompozitor(i)Jun Senoue
Kenichi Tokoi
Fumie Kumatani
Masaru Setsumaru
SerijalSonic the Hedgehog
PlatformaDreamcast
GameCube
Windows
Xbox 360
PlayStation 3
Datum(i) objave
Dreamcast
  • JP: 23. 12. 1998.
  • SA: 9. 9. 1999.
  • PAL: 23. 9. 1999.
GameCube
  • SA: 17. 6. 2003.
  • JP: 19. 6. 2003.
  • AU: 20. 6. 2003.
  • EV: 27. 6. 2003.
Windows
  • JP: 18. 12. 2003.
  • EV/AU: 6. 2. 2004.
  • SA: 14. 9. 2005.
Xbox 360
  • SA: 15. 9. 2010.
  • EV: 21. 9. 2010.
  • JP: 25. 9. 2010.
Playstation 3
  • SA: 20. 9. 2010.
  • EV: 21. 9. 2010.
  • JP: 29. 9. 2010.
ŽanrPlatformska i akcijsko-avanturistička videoigra
Režim(i)jedan igrač

Sonic Adventure[a] platformska je videoigra objavljena 1998. na Seginoj igraćoj konzoli Dreamcast. Prva je trodimenzionalna videoigra iz franšize Sonic the Hedgehog. Radnja igre prati drevno zlo Chaos koje zli naučnik Doktor Eggman pokušava ojačati smaragdima haosa (engleski: Chaos Emeralds). Moraju ga spriječiti junaci: Sonic the Hedgehog, Miles "Tails" Prower, Knuckles the Echidna, Amy Rose, i novi Big the Cat i E-102 Gamma. Kontrolirajući jednog od šest likova – svaki sa svojim posebnim režimom igranja – igrači prolaze kroz razne nivoe kako bi napredovali kroz priču. U igri se pojavljuju razni elementi iz prijašnjih igara serijala, kao što su power-upovi i prstenovi kao životni bodovi. Osim glavne igre, dostupne su razne mini igre, kao trkaća igra i Chao Garden – skriveno područje gdje se nalaze digitalni ljubimci Chaoi.

Rad na videoigri započeo je 1997. nakon što je razvoj na igri Sonic X-treme otkazan. Mjesta u igri inspirirale su lokacije u Peruu i Gvatemali. Yuji Uekawa redizajnirao je likove da izgledaju prikladnije u 3D-u. Sega je najavila igru u augustu 1998; iste je godine bila objavljena u Japanu, i međunarodno je objavljena 1999. Međunarodna verzija ponovno je objavljena u Japanu pod naslovom Sonic Adventure International.[1] Videoigra je portirana na GameCube i Windows 2003. pod naslovom Sonic Adventure DX: Director's Cut. Dodano je više dopunskih nivoa i grafika je ažurirana. Verzija u HD-u digitalno je objavljena na konzolama PlayStation 3 i Xbox 360 godine 2010, i na Windowsu 2011.

Kritičari su pohvalili igru, i postala je najuspješnija videoigra za Dreamcast, s više od 2,5 miliona prodanih kopija do augusta 2006. Recenzenti su pohvalili izgled i doživljaj igre. Mnogi smatraju da je igra veliki tehnološki napredak, i da bi mogla ponovo uspostaviti Segu kao dominantnog proizvođača konzola nakon relativno neuspješnog Saturna. Ali, neki su kritizirali kameru, zvuk i glitcheve. Prijem ponovnih izdanja nije bio pozitivan, brzina smjenjivanja kadrova bila je posebno kritizirana. Uprkos tome, novinari su Sonic Adventure proglasili jednom od najboljih videoigara franšize, i prepoznata je kao važno izdanje i u seriji i u žanru platformskih igara.

Doživljaj igre

[uredi | uredi izvor]
Sonic the Hedgehog u glavnom Overworldu, Station Square

Sonic Adventure je 3D platformska igra s dijelovima akcijske igre i videoigre uloga.[2] Igrači kontroliraju jednog od šest junaka koji moraju uništiti robotsku vojsku zlog Doktora Eggmana prije nego što pronađe svih sedam smaragda haosa i pretvori drevnog Chaosa u zlo biće. Igrač započne samo upravljajući Sonica, glavnog lika, ali će još pet likova igrača postati dostupno tokom priče. Svaki lik ima svoju priču i atribute. Sonic the Hedgehog može koristiti poteze kao što su spin dash, homing attack (napad usmjeren neprijateljima), i light-speed dash (ovim potezom se zakači za liniju prstenova i brzo prođe kroz njih). Miles "Tails" Prower može da leti, pliva i napada robote repovima. Knuckles the Echidna može lebdjeti, penjati se po zidovima i udarati neprijatelje. Amy Rose uništava neprijatelje i visoko skače koristeći čekić "Piko Piko". Novi lik Big the Cat je spor i u nivoima traži ribnjake da uhvati prijatelja Froggyja štapom za pecanje. Još jedan novi lik, E-102 Gamma, puca robote s rukom na kojoj mu je puška.[3][4] Gamma je jedini lik s vremenskim ograničenjem.

Na početku igre i između nivoa igrač će se naći u Adventure Fieldu, otvorenom mjestu u kojem se nalaze NPC-jevi s kojim se može razgovarati. U ovim mjestima je igračev vodič blistava kugla s glasom novog lika imena Tikal the Echidna. Tikal pomaže igračima pronaći ulaze u nivoe. Za pristup nekim nivoima potrebni su skriveni ključevi koji se nalaze u određenom Adventure Fieldu.[1] U nivoima (za koje igra koristi naziv "Action Stage"), svaki lik ima svoj cilj.[5] Kao u prijašnjim videoigrama serijala, Sonic jednostavno mora stići do kraja. Tails mora stići do kraja prije Sonica, Knuckles mora pronaći krhotine uništenog glavnog smaragda (engleski: Master Emerald), Amy mora riješiti razne zagonetke da pobjegne od robota koji je juri, Big mora uloviti svog ljubimca – žapca Froggyja – štapom za pecanje, i Gamma mora pucati robote da doda više vremena svom ograničenju.[1][4]

U nekim su nivoima mini igre koje nisu povezane s radnjom. Stilovi igranja u mini igrama uključuju shoot 'em up, trkanje i sandboarding. Nekim mini igrama može se pristupiti samo s određenim likovima. Ispunjavanje određenih ciljeva omogućava igraču da dobije bonus predmete. Otključanim mini igrama i nivoima koje je igrač završio može se pristupiti odabirom opcije "Trial Mode" na naslovnom ekranu.[4]

Prstenovi predstavljaju životne bodove, što je slučaj u svakoj videoigri serijala. Ako se lik igrača zabije u neprijatelja ili prepreku, preživjet će, ali se prstenovi rasprše, počnu treptati i nestanu. Zato ih igrač mora ponovo zgrabiti ako želi preživjeti sljedeći put kad se ozlijedi. Power-upovi, kao npr. cipele za ubrzavanje, dodatni prstenovi, neuništivost (engleski: invincibility),[4] i štitovi skriveni su u nivoima unutar malih limenki. Postoje dvije vrste štita: jedna koja štiti od svega, i jedna koja štiti od svega i privlači prstenove. Također se pojavljuju bossovi gdje se lik bori protiv Eggmanove sprave ili Chaosa. Igrač mora pogoditi bossa u pitanju dovoljno puta da mu ponestane energije. Energiju bossa predstavlja mjerilo u gornjem kutu koje se smanjuje nakon svakog napada.[6][7] Svaki lik započne s ograničenim brojem života. Lik igrača će izgubiti život ako se utopi, biva zdrobljen, ili ozlijeđen bez prstenova. Ako igrač izgubi sve živote, igra završava i mora krenuti ponovo od zadnje tačke gdje je igra sačuvana. Više života se može dobiti ako igrač osvoji 100 prstenova ili pronađe 1-up.[4] Igrač može imati najviše 99 života.

U mjestima između nivoa mogu se pronaći Chao Gardeni. U ovim se "baštama" nalaze digitalni ljubimci zvani Chaoi. Igrač može izleći jaje, dati ime i odgajati Chaoa.[6] Chao se može ojačati ako mu igrač dadne hranu i životinje od kojih uči vještine. Dreamcastov VMU dopušta igračima da preuzmu mini igru Chao Adventure. U mini igri, igračev Chao prolazi kroz tečajeve da se razvije i poboljša vještine.[5][8] Chaoov razvoj mu pomaže u utrkivanju u mini igri imena Chao Race. Iz nekih jaja se izležu posebne vrste Chaoa. Posebna jaja su skrivena u Adventure Fieldima. Igrač može osvojiti ambleme (engleski: emblems) igrajući nivoe i učestvovanjem u utrkama Chaoa, ali se također mogu pronaći u Adventure Fieldima.[3][9] Svaki nivo ima tri amblema koja se mogu osvojiti ponavljanjem nivoa i ispunjavanjem novih ciljeva, kao što je dovršavanje nivoa u određenom roku vremena.[4]

Nivoi

[uredi | uredi izvor]

Ne računajući overworlde (Sation Square, Mystic Ruins i Egg Carrier), igra se sastoji od 11 nivoa. Sonic ima najviše nova (10). Tails, Knuckles i E-102 Gamma imaju pet nivoa, Big ima četiri i Amy ima tri.[10] Jedan od nivoa (Icecap) iz starije je videoigre, Sonic the Hedgehog 3.

Spisak nivoa[10]
Ime nivoa Tema Likovi
Emerald Coast Plaža Sonic, Big i E-102 Gamma
Windy Valley Nebo Sonic, Tails i E-102 Gamma
Casionopolis Kasino Sonic, Tails i Knuckles
Icecap Zima Sonic, Tails i Big
Twinkle Park Zabavni park Sonic, Amy i Big
Speed Highway Grad Sonic, Tails i Knuckles
Red Mountain Planina Sonic, Knuckles i E-102 Gamma
Sky Deck Nebo Sonic, Tails i Knuckles
Lost World Ruševine Sonic i Knuckles
Hot Shelter Fabrika Amy, Big i E-102 Gamma
Final Egg Sonic, Amy i E-102 Gamma

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Doktor Ivo "Eggman" Robotnik pokušava pronaći novi način da porazi dugotrajnog neprijatelja Sonica i zavlada svijetom. Dok istražuje, sazna za Chaosa – stvorenje koje je pomoglo štititi Chaoe i glavni smaragd (izvor moći smaragda haosa) prije hiljadu godina. Pleme ehidna je htjelo koristiti moć smaragda haosa, i tako su narušili sklad koji su imali s Chaoima. Chaos je odlučio iskoristiti moć smaragda da se pretvori u strašnu zvijer imena Perfect Chaos i osveti Chaoe. Chaos je htio zauvijek uništiti pleme ehidna, ali ga je zaustavila Tikal, mlada ehidna koja se sprijateljila s njim. Tikal ga je smirila, te je njega i sebe zarobila u glavni smaragd.

Eggman slama glavni smaragd da iskoristi Chaosovu moć. Chaos se pojavi u gradu imena Sation Square, i policija ga pokuša uništiti. Policajci ne uspiju, ali Sonic se pojavi i porazi ga. Chaos pobjegne, i Sonic i Tails ga pokušaju uhvatiti, te zaustaviti Eggmana prije nego što iskoristi moć svih smaragda da ojača Chaosa. U međuvremenu, jedina živa ehidna, Knuckles, pokuša pronaći sve krhotine glavnog smaragda da ga popravi.

Tokom prve noći Chaosove slobode, žabac Froggy pojede smaragd haosa i mutira se nakon što Chaos dođe u kontakt s njim. Zato Eggman stvara novu seriju robota imena "E-Series" i pošalje jednog od robota, E-102 Gammu, da pronađe Froggyja, čiji vlasnik, Big, ga također pokuša pronaći. U Station Squareu, Sonicova prijateljica Amy pronalazi Flickyja koji sa sobom nosi smaragd haosa zbog čega ga juri robot. Amy pokuša da zaštiti Flickyja, a robot ih oboje uhvati i odvede u zatvor na Eggmanovom letećem brodu. Tamo ih pronađe E-102 Gamma, kojeg Amy zamoli za Flickyja. Amy ga odbije, i kaže mu da ne mora raditi za Eggmana ako ne želi biti zao. Gamma ju oslobodi, te krene u potragu za ostalim robotima Eggmana da ih uništi. U procesu žrtvuje samog sebe. Unutar Gamme i njegovog brata Bete živjela su još dva Flickyja, koji su zapravo roditelji Amyjinog Flickyja. Amy se oprosti s Flickyjem koji se ponovo ujedini s roditeljima.

Iako su Sonic i Tails dali sve od sebe da pronađu svih sedam smaragda haosa, Eggman ih uspije ukrasti. Chaos upije svu moć smaragda haosa i pretvori se u Perfect Chaosa. Chaos, koji je sada džinovska zvijer, uništi Station Square, i sada se ne može ponovo zarobiti u glavni smaragd. Sonic uspije iskoristiti preostalu pozitivnu energiju smaragda haosa da se pretvori u Super Sonica i porazi Chaosa. Ponovo smiren, Chaos vidi kako Chaoi sretno žive u Station Squareu. Sad kad je ponovo u miru, Tikal krene s Chaosom u drugi svijet gdje će biti sigurni i živjeti u harmoniji. Nakon još jedne pobjede, Sonic krene u novu pustolovinu.

Likovi i glasovi

[uredi | uredi izvor]

Ovo je prva igra u franšizi koja sadrži glasovnu glumu (osim Sonic CD, u kojoj se povremeno čuju neke riječi).[2] Odluka je donesena rano u razvoju, jer su razvijači htjeli da se igra više fokusira na priču od prijašnjih. Osoblje Sonic Teama imalo je različita mišljenja o Sonicovom glasu. Takashi Iizuka, režiser, se prisjetio da je jedini element oko kojeg su se dogovorili bilo izbjegavanje korištenja glasovnog glumca iz animea, preferirajući korištenje filmskog glumca s "prekomjernim" glasom.[11] Pjevač Jun'ichi Kanemaru je dobio ulogu. U intervjuu s portalom AnimateTimes Kanemaru je rekao da je jedan od razloga zašto je dobio ulogu njegova sposobnost da govori engleski.[12] Prije ove igre je englesko ime doktora Eggmana bilo "Doktor Robotnik". Iizuka je iskoristio ovu igru da zapadnoj publici predstavi njegovo pravo ime. Ovo je postigao scenom gdje Sonic uvrijedi Robotnika ovim imenom (doslovni prijevod imena bi bio Čovjek jaje).[13] Također je izbjegavao Tailsovo pravo ime (Miles), iako se njegovo pravo ime često koristilo u Japanu.[14]

Ime lika Engleski glas[15] Japanski glas[16] Lik igrača
Sonic the Hedgehog Ryan Drummond[17] Jun'ichi Kanemaru checkY
Miles "Tails" Prower Corey Bringas Kazuki Hayashi
Knuckles the Echidna Michael McGaharn Nobutoshi Canna
Amy Rose Jennifer Douillard Taeko Kawata
Big the Cat Jon St. John Shun Yashiro
E-102 Gamma Steve Sheppard-Brodie Jouji Nakata
Chao[b] Tomoko Sasaki
Doktor Eggman / Robotnik Deem Bristow Chikao Ohtsuka N
Tikal the Echidna Elara Distler Kaori Asoh
Pachacamac Steve Sheppard-Brodie Tōru Ōkawa

Razvoj

[uredi | uredi izvor]
Yuji Naka, producent videoigre
Također pogledajte: Sonic X-Treme § Razvoj

Tokom 1990-ih Sega je bila jedna od najuspješnijih proizvođača videoigara nakon uspjeha konzole Mega Drive. Prodajama konzole pomogao je Segin popularni serijal platformskih igara Sonic the Hedgehog.[14] Jedan od stvaraoca serijala, Yuji Naka, radio je s američkim odjeljenjem Sege, Sega Technical Institute (STI) na novijim videoigrama za franšizu. Nakon što je videoigra Sonic & Knuckles dovršena 1994, Naka se vratio u Japan da radi s razvijačima u kompaniji Sonic Team.[18] STI je počeo raditi na videoigri Sonic X-Treme za konzolu Sega Saturn. X-Treme bi bila prva 3D videoigra u franšizi. Zbog mnogih tehničkih peripetija razvoj na igri otkazan je 1997.[19][20] Zbog ovoga, originalna videoigra o Sonicu nikad nije objavljena na Saturnu, i to je bio jedan od razloga komercijalnog neuspjeha Saturna.[21] U međuvremenu su Naka i Sonic Team radili na originalnim videoigrama za Saturn kao Nights into Dreams.[1][22] Zbog nedostatka prisustva franšize na novoj konzoli,[c] "Sonic je postao retro samo šest godina nakon debija" (prema časopisu Retro Gamer).[14]

Početak produkcije

[uredi | uredi izvor]
Sonic Adventure je prvobitno bila igra za Sega Saturn[24]

Naka je još uvijek htio 3D igru o Sonicu, i mislio je da bi ju Sonic Team trebao napraviti; zbog ovoga nije dopustio STI-u da koriste pogon za Nights, jedan od razloga zašto je produkcija igre bila prekinuta.[25][26] U augustu 1996. dizajner igre Nights into Dreams predložio je da 3D igra o Sonicu bude RPG (igra igranja uloga) s istaknutijom pričom. Njegova ideja postala je osnova za Sonic Adventure.[24] Iizuka je smatrao da su obožavatelji Sonica iznevjereni jer se tim nije fokusirao na seriju. Uz to, Kazuyuki Hoshino, koji će služiti kao umjetnički direktor igre, rekao je da je mislio da je Sonic tokom ere Saturna zastario i nastojao je ponovo izmisliti lika.[14]

Rad na igri je započeo u aprilu 1997. s timom od 10 članova. Igra je prvobitno trebala biti na Saturnu.[1][24] Napravljen je prototip koristeći pogon Nigths,[26] ali je bilo teško raditi na igri zbog ograničenih mogućnosti Saturna.[1] Tadašnji predsjednik Sege – Hayao Nakayama – obavijestio je Yujija Naku o konzoli Dreamcast, nasljedniku Saturna. Smatrao je da bi novija konzola dopustila ekipi da naprave novu igru.[1] Kada je tim saznao da se Dreamcast bliži završenosti, pokrenuli su razvoj kako bi iskoristili veću količinu RAM-a, jači CPU i VMU. Ne želeći protraćiti svoje završeno djelo, postavili su ga kao bonus u kompilacijskoj igri Sonic Jam, posljednjoj igri franšize za Saturn.[1][24]

Izuka je režirao igru dok ju je Naka producirao. Sonic Adventure tada je bila jedna od najvećih videoigara ikada.[2][27][28] Nakon 10 mjeseci ekipi se pridružilo još 50 ljudi.[24] Sonic Team započeo je razvoj s Dreamcastom, s ciljem da objavi igru u decembru 1998, čak iako je to značilo i poboljšanje nakon izlaska.[1][28] Razvijanje igre u isto vrijeme kao i sistem, koji je dovršen tek dva mjeseca prije izlaska igre,[29] dalo je Iizuki utjecaj na razvoj konzole; na primjer, mogao je zatražiti više RAM-a za konzolu posebno za Sonic Adventure.[28]

Umjetnički pravac

[uredi | uredi izvor]

Za novi hardver je Sonic Team odlučio napraviti nove dizajne za Sonica i njegov svijet.[30] Prvobitno su koristili stare dizajne za videoigre s Genesisa, ali su tijela i udovi bili prekratki.[30] Razvojni tim osjećao se ljubomorno i kao da su stari dizajni bili datirani jer su ostale kompanije redizajnirale retro likove, kao što su Pac-Man.[14] Yuji Uekawa odlučio je redizajnirati likove i dati im "novije" i "zapadnije" izglede.[30] Nadahnut Waltom Disneyjem i animiranim filmovima Looney Tunes, dao je Sonicu duže bodlje, učinio ga višim i mršavijim, i dao mu zreliji izgled. Također je potamnio nijansu plave boje, i dao mu je zelene oči u čast nivou Green Hill. Uekawa je htio da Sonic izgleda kao lik iz stripa, i poredio je svoje dizajne s grafitima. Redizajnirao je i ostale likove.[30] Kazuyuki Hoshino je rekao da je bila dobra ideja produžiti udove jer bi tako bilo lakše dati likovima poze.[14]

Razvojni tim htio je da igra ima realističnu grafiku kojom bi se pokazala snaga Dreamcasta. Članovi ekipe Sonic Team posjetili su džungle, hramove i drevne ruševine da se bolje upoznaju s područjima kojim su htjeli u igri. Područja koja su posjetili uključuju Mezoameriku, Cancún (Gvatemala), i Peru. Na ovim su mjestima slikali razne lokacije koje su koristili u igri kao teksture, umjesto da nacrtaju mjesta u igri kao što su radili prije.[14] Najveće inspiracije bile su: ruševina Tikal u Gvatemali (ruševina po kojoj je Tikal the Echidna dobila ime) i Machu Picchu u Peruu.[31] Ekipa je također htjela dodati neke neočekivane elemente za platformsku igru; nivo u kojem Tails sandboarda inspirirala je glupa sandboardera Ici (Peru).[1] 3D vizualni elementi stvoreni su pomoću grafičkog čipa Voodoo2.[24]

Dizajn

[uredi | uredi izvor]

Jedan od najvećih izazova s kojima su se dizajneri suočili bio je prelazak sa 2D stila serijala u 3D.[28] U starijim igrama igrači su jedino mogli ići lijevo ili desno, ali u igrama od Sonic Adventure lik igrača može se micati bilo kuda. Dizajneri su kreirali modele za nivoe prije nego što su ih testirali s likom igrača, što je rezultiralo u pokušajima i pogreškama. Zbog ovoga je Iizuka shvatio koliko je bitna kamera igre.[14] Nivoi kao Lost World redizajnirani su mnogo puta;[32] neki su podsjećali na prijašnje igre Sege, kao npr. Icecap (Sonic the Hedgehog 3, 1994) ili nivoi u kojim igrač kontrolira Tailsov avion Tornado (Panzer Dragoon, 1995).[1] Jedna posebna poteškoća bila je pobjeda nad neprijateljima; u 2D igrama neprijatelji su jednostavno potraženi skakanjem, ali to je bilo teže postići u 3D igri. Stoga je Sonic dobio sposobnost da gađa neprijatelje u zraku.[33] Iizuka je rekao da su kinematografske sekvence zamišljene da iskoriste okruženja, "dajući igraču element otkrića".[28][31]

Nivoi su sadržavali igranje slično originalnim igrama s Genesisa i dizajnirane su tako da im treba najmanje pet minuta da se završe.[27] Sonic Team podijelio je nivoe na više dijelova da se uštedi memorija. Budući da je ova igra više naglasila priču više nego prethodne igre u serijalu, tim je implementirao lokacije između nivoa (engleski: overworld) kako bi "igrače privukli dublje u svijet" i naveli ih na istraživanje kako bi se pronašla nova područja i power-upovi, ponajviše inspirirani serijalom The Legend of Zelda.[14] Kad su vidjeli dovršene dizajne nivoa, Iizuka i Naka odlučili su ih prenamijeniti za druge likove igrača.[27] Iizuka je rekao da su smatrali da bi bilo "rasipanje ako Sonic samo brzo prođe kroz nivoe koje smo proveli toliko vremena stvarajući". Prvi likovi osim Sonica koji su dodani u igru bili su Tails i Knuckles; nivoi Tailsa pretvorili su dijelove Sonicovih nivoa u utrke, dok su Knucklesove misije lova na blago osmišljene kao kontrast brzim nivoima ostalih. Sonic Adventure prva je platformska igra iz serijala u kojoj se Amy mogla kontrolirati, a Iizuka ju je namjeravao iskoristiti za dodavanje napetosti, poput skrivanja od progonitelja, koju Sonicov režim igre nije mogao ponuditi.[14]

Dva nova lika se pojavljuju u igri, Big the Cat i E-102 Gamma.[14] Sonic Team dodao je štap za pecanje u igru koji se nikad nije koristio, što je dovelo do stvaranja Biga.[34] Big je bio dizajniran kao velik i smiren lik, da igrač ne bi očekivao nešto intenzivno.[14] Gamma je dodan igri jer su mnogi fanovi htjeli igru žanra shoot 'em up u serijalu, i Iizuka je htio dodati "neki način igre koji ne bi bio moguć sa Sonicom".[14][27][33] Njihove strane priče su kratke jer im razvijači nisu mislili dati veliku ulogu.[35]

Muzika

[uredi | uredi izvor]
Jun Senoue (lijevo) i Johnny Gioeli (desno)

Glavni kompozitor muzike za igru bio je Jun Senoue, uz Fumie Kumatani, Kenichija Tokoija i Masarua Setsumarua.[36][37] Glavnu muzičku temu, "Open Your Heart", napravio je Senoue, a pjeva ju Johnny Gioeli iz benda Hardline.[14] Ostale pjesme izvode Gioeli, Marlon Saunders, Dred Foxx, Ted Poley, Nikki Gregoroff, i Tony Harnell.[1] Razvojni tim je preferirao pjesme žanrova funk i rokenrol, za razliku od prijašnjih igara franšize, u kojim su pjesme češće bile žanra elektropop.[18][27] Za nivoe Windy Valley i Twinkle Park je Senoue preuredio neke pjesme iz igre Sonic 3D: Flickies' Island, a džingl koji se čuje na kraju nivoe se prije pojavio u igri Sonic the Hedgehog 3.[14] Nakon ove igre su Senoue i Gioeli osnovali bend Crush 40 i zajedno pravili muziku. Njihove pjesme su se pojavile u mnogim igrama nakon Adventure.[14]

U Japanu je tokom januara 1999. bila objavljena zvučna podloga imena Sonic Adventure "Digi-LOG Conversation" Original Sound Track [sic].[38] Zvučna podloga bila je ponovo objavljena u maju 2011. za 20. godišnjicu franšize.[39] Dvodijelna digitalna zvučna podloga bila je objavljena na iTunesu i Spotifyu u septembru 2014. i januaru 2017.[40][41][42] Godine 2018. izdavačka kuća Brave Wave Productions objavila je gramofonsku ploču sa zvučnom podlogom i intervjuima s Iizukom i Senoueom.[43]

Objava

[uredi | uredi izvor]

Sonic Adventure bila je tajna tokom produkcije,[24][27] ali su 1998. procurile snimke iz igre, i mnogi su mislili da je nadolazila 3D igra.[27][44] Naka i Sonic Team najavili su igru 22. augusta 1998. u međunarodnom forumu u Tokiju.[27] Tim je pokazao nekoliko dinamičnih elemenata, poput jurnjave iz prvog nivoa i nivo u kojem Tails ide nizbrdo na dasci. Naka je rekao da je debi bio "intenzivan", i da je dao "sve od sebe" da igra bude prikladna za objavu.[1]

U Japanu je igra bila objavljena 23. decembra 1998.[45][46] U ovoj verziji je bilo puno malih grešaka koje je Iizuka pravdao time da nije imao vremena popraviti ih, jer su imali strog raspored.[14] Neki članovi Sonic Teama premjestili su se u SAD kako bi osnovali Sonic Team USA i zakrpali i lokalizirali igru. Iizuka je smatrao da će Dreamcast biti objavljen za nekoliko mjeseci i da je igru potrebno lokalizirati.[1] Lokalizirana verzija je bila objavljena u Sjevernoj Americi 9. septembra 1999,[47] i u Evropi 23. septembra 1999.[48] Sadrži zvučne zapise na japanskom i engleskom jeziku, kao i titlove na japanskom, engleskom, španskom, francuskom i njemačkom jeziku.[49] Igra također sadrži online sadržaj, kao npr. Chao vrtić i sadržaj za preuzimanje (mini igre i novi dijelovi nivoa).[50] Lokalizirana verzija je kasnije bila objavljena u Japanu, s nazivom Sonic Adventure International.[1][51]

Sega je sklopila dogovor s Hollywood Videom prije nego što je Dreamcast bio objavljen u Sjevernoj Americi. Promocija je započela 15. jula 1999. U više od hiljadu prodavnica Hollywood Videa su kupci mogli iznajmiti Dreamcast s verzijom igre koja nije u prodaji, s nazivom Sonic Adventure: Limited Edition.[52][53][54] Američka objava originalne video animacije kompanije Pierrot imena Sonic the Hedgehog poklopila se s objavom igre,[55] i crtana serija Sonic Underground DIC Entertainmenta bila je poručena da pomogne s promocijom igre.[56]

Nakon objave u Sjevernoj Americi, bilo je pritužbi na brojne diskove igre koji su se odbili učitati. Segino američko odjeljenje objasnilo je da se radi o softverskom problemu zbog grešaka u jednom proizvodnom postrojenju te da su uspjeli locirati neispravan softver, dodajući da većina kopija igre nije pogođena te da kupci mogu zamijeniti neispravne kopije za one koje rade u maloprodaji.[57][58]

Ponovna izdanja

[uredi | uredi izvor]
Sonic Adventure DX: Director's Cut

Sonic Adventure DX: Director's Cut

[uredi | uredi izvor]

Zbog međunarodnih neuspjeha Saturna i Dreamcasta, Sega je 2001. postala izdavačka kompanija videoigara za konzole koje nisu napravili.[59][60] U želji da dosegnu nove igrače stvaranjem poboljšane verzije jedne od svojih starijih igara, u junu 2003. godine je Sega objavila Sonic Adventure DX: Director's Cut, port za GameCube i Windows.[1][33] Reizdanje sadrži ažurirane grafike s višom rezolucijom i redizajnirane modele likova.[9] Brzina smjenjivanja kadrova je poboljšana, sa 60 kadrova u sekundi umjesto 30 i Chao Garden koristi GameCubeovu povezanost s GBA-om.[3] Također sadržava 60 misija i svih 12 videoigara franšize za Game Gear.[9] Ako igrač osvoji 130 amblema, Metalni Sonic postane lik igrača.[61] Ovi dodaci su u igri da ponude nešto novo igračima originalne verzije.[1]

Prijem igri bio je mješovit.[62] U recenziji GameSpota koju je napisao Giancarlo Varanini, pohvalio je elemente koji nisu bili u originalu, kao npr. misije, ali je kritizirao manjak adresiranja problema originala, grafike koje su se samo neznatno razlikovale, i lošu detekciju sudara. Zaključio je da je originalna verzija bolja.[3] Matt Casamassina je, u recenziji za IGN, nazvao je igru "neurednom" i kritizirao je često usporavanje smjenjivanja kadrova i lošu kontrolu kamere. Iako je pohvalio povezanost s igrama za GBA, rekao je da to nije dovoljno da nadoknadi njene zaostatke.[9] Recenzija Nintendo World Reporta bila je pozitivnija. Pohvalila je funkciju za više igrača na igrama s Game Geara i režime Sonica i Tailsa.[63]

Verzija u HD-u

[uredi | uredi izvor]

U septembru 2010. je Sega objavila noviju verziju igre koju je moguće preuzeti za Xbox 360 i PlayStation 3. U martu 2011. je ista verzija bila objavljena na Steamu.[64][65][66] Ova verzija se bazira na DX uz HD vizualne prikaze s omjerom ekrana 4:3.[64] Novi sadržaj iz DX-a je odstranjen,[64] ali se Metalni Sonic i misije mogu preuzeti.[67] Ova verzija se također pojavljuje u kompilaciji iz 2011. za Xbox 360 imena Dreamcast Collection,[68] koja je kompatibilna s Xbox Oneom i Xbox Series X/S-om.[69]

Recenzije ove verzije većinom su negativne.[70] U recenziji IGN-a je kritizirana loša brzina smjenjivanja kadrova i da su najfunkcionalniji dijelovi oni u kojima igrač ne mora raditi ništa.[71] Recenzija sajta 1UP.com kaže: "čini se kao da igra nije ni podešena za upravljač Xboxa 360 i njegove analogne palice".[64] Recenzija Destructoida bila je manje gruba. U njoj kažu da bi obožavaoci franšize mogli uživati u igri, ali da će ostali igrači samo pronaći "relikviju koja se jednom smatrala sjajnom".[72]

Prijem

[uredi | uredi izvor]
Prijem (Dreamcast)
Zbirna ocjena
SakupioRezultat
GameRankings87%[73]
Recenzije
ObjavioRezultat
AllGame4/[8]
CVG5/[48]
Edge8/10[27]
GameSpot9.2/10[7]
IGN8.6/10[6]

Kao prva igra iz franšize u 3D-u, Sonic Adventure bila je dugo očekivana igra.[6][27] Nakon objave naišla je na pohvale kritičara[1][73] i Computer and Video Games (CVG) ju smatra jednom od najboljih videoigara svih vremena.[48][74] Tokom prvih pet dana nakon objave je prodano 86.000 kopija igre.[75] Najuspješnija je videoigra za Dreamcast; do 4. augusta 2006. je prodano više od 2,5 miliona kopija, uključujući 440.000 u Japanu i 1,27 miliona u SAD-u.[1][76]

Vizualni prikazi i izgled igre posebno su bili hvaljeni.[6][77] Časopis Arcade ih je opisao kao "kvantni skok naprijed" za vizualne prikaze u videoigrama,[77] dok je Hyper procijenio da je Sega čak premašila ono što je bilo moguće na vrhunskim ličnim računarima.[78] IGN ju je nazvao grafički najimpresivnijom platformskom igrom objavljenom do tog datuma, hvaleći njene međuscene i opisujući je kao "zanosnu, zahtjevnu i krajnje uzbudljivu".[6] GameSpot se složio, rekavši da je jedina igra s boljom grafikom Soulcalibur.[7] Edge je mislio da grafičke karakteristike pokazuju potencijal Dreamcasta u potpunosti i da je igra "savršena" kao izlog za konzolu.[27]

Kritike zvuka bile su mješovite.[5][7] U recenzijama GameSpota i Game Revolutiona su pohvaljeni FMV-jevi i glasovna gluma, premda je GameSpot kritizirao loše sinhroniziranje micanja usta i zvuka.[5][7] Recenzija IGN-a bila je više gruba; u njoj su međuscene nazvane repetitivnim i glasovna gluma je nazvana "potpuno groznom" i "šalom". Uz to je Tailsov glas naveden kao jedan od najdosadnijih glasova u videoigri.[6][79] AllGame pohvalio je Tailsov glas, ali su rekli da glasovi Sonica i Knucklesa nisu bili prikladni.[8] GameSpot i AllGame pohvalili su muziku igre, pogotovo muziku rok-stila,[7][8] ali je u recenziji Game Revolutiona muzika prozvana "absolutno očajnom".[5]

Doživljaj igre je pohvaljen.[32][80] GameSpot pohvalio je jednostavni i linearni pristup žanru 3D platformskih igara i pogotovo je pohvalio igru jer je zadržala isti osnovni način igranja originalnih igara za Genesis.[7] IGN je rekao da će igrači naći nove stvari čak i nakon što završe igru, napominjući povezanost internetom i ostali dodatni sadržaj.[6] S druge strane, Game Revolution je rekao da igra nije unaprijedila žanr platformskih igara.[5] U knjizi 1001 Video Games You Must Play Before You Die piše da je igra "sjajno" uhvatila tradicionalne elemente igara franšize.[32] Chao Garden naveden je kao veliko odstupanje od tradicionalnog doživljaja igre.[5][8] GameSpot je napisao "iako su zapravo samo diverzija", Chaoi su zanimljiv i zabavan dodatak, ističući njihove internetske funkcije.[7] AllGame je rekao da Chao Garden daje razlog igračima da nastave igrati, iako je "neobičan" i ne doprinosi glavnoj radnji igre.[8] Game Revolution je nazvao Chao Garden "finim dodatkom" i pohvalio korištenje VMU-a.[5]

Neki kritičari su uporedili Sonic Adventure i Super Mario 64 – Nintendova "revolucionarna" videoigra iz 1996. koja je popularizirala Nintendo 64 i 3D platformske igre.[8][27] Edge je rekao da je Sonic Adventure dostojan suparnik Nintendovoj igri,[27] ali je AllGame rekao da Sonic Adventure nije toliko ambiciozna. Uporedio je Sonic Adventure sa slično linearnom igrom Crash Bandicoot. Iako je rekao da je Sonic Adventure ograničena, pohvalio je raznolike načine igranja.[8] Novinari Rusel DeMaria i Johnny L. Wilson retrospektivno su napisali da je Sonic Adventure gora od Super Mario 64 i "nije uspjela uhvatiti igrače gotovo na način na koji je to [Mario] učinio", iako je imala fascinantne karakteristike, poput "korištenje memorijske kartice nalik Tamagotchiju za inkubiranje jaja za male kućne ljubimce" i "neke dobre akcijske segmente".[81]

Mnogi kritičari su kritizirali kontrolu kamere i glitcheve.[82] IGN je kameru nazvao "nevjerovatno" frustrirajućom i nedosljednom, a GameSpot je primijetio da je izazvala probleme sa detekcijom sudara.[6][7] Edge žalio se da kamera nekad ide iza zidova.[27] Autori iz GamesRadara su retrospektivno napisali da je u igri bilo mnogo tehničkih problema, ističući padanje kroz podove i zaglavljivanje, ali su također rekli da je ogromna količina sadržaja to nadoknadila.[82]

GameSpot je rekao da je Sonic Adventure redefinirala platformski žanr,[7] a prema CVG-u, "mnoge stvari za koje ste mislili da je nemoguće vidjeti i doživjeti u računarskim igrama su sada ovdje".[48] Prema Next Generationu, "Stručni igrači mogu dovršiti igru ​​za samo dan ili dva, ali čak i tada vožnja vrijedi cijenu ulaznice."[83] AllGame kaže da je igra impresivan prikaz Dreamcastovog potencijala kao i jedna od najboljih igara iz franšize.[8] Edge je nazvao probleme u izgledu i detekcijom sudara "mali problemi u veoma dobrom djelu".[27] Arcade i CVG mislili su da bi igra mogla spasiti Dreamcast,[77][84] koji nije bio uspješan do kraja 1998.[77] CVG je također mislio da bi igra ponovo uspostavila Segu kao dominantnog proizvođača konzola nakon relativno neuspješnog Saturna.[84]

Igra je osvojila nagradu Blockbuster Entertainment Award u kategoriji najbolje videoigre za Sega Dramscast.[85] Uz to je bila nominirana za GameSpotovu godišnju nagradu najbolje platformske videoigre koju je osvojila igra Rayman 2: The Great Escape.[86]

Nasljeđe

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Sonic Adventure 2

S većinom savremenih 3D platformskih igara koje se fokusiraju na istraživanje i skupljanje predmeta, Sonic Adventure se istekla svojim linearnim doživljajem.[7] Prema GamesRadaru, kao jedna od prvih konzolnih igara šeste generacije, promijenila je industriju "zauvijek".[82] Joystiq je rekao da su Sonic Adventure i Sonic the Hedgehog (1991) inovirale žanr platformskih igara linearnim dizajnom nivoa i zato što ih se "dobro osjeća igrati".[87] Godine 2009, GamePro je naveo Sonic Adventure kao sedmu najbolju platformsku igru ​​svih vremena, rekavši da nije dobro ostarjela u određenim aspektima, ali je njen doživljaj među najboljima u franšizi.[80] Mnogi novinari su naveli igru kao jednu od franšizinih najboljih,[88][89] ali Kotaku je tvrdio da je dodavanje glasovne glume i veći fokus na radnju promijenilo Sonica u "ravnu, beživotnu ljusku lika, koji izbacuje slogane i općenito ima samo jedan modus ličnosti, radikalan stav, tužnu recikliranu sliku nejasnog kulturnog koncepta iz 90-ih".[90]

Mnogi dizajni i koncepti iz ove igre se javljaju u mnogim narednim igrama u franšizi. Pravac, osnovni doživljaj igre, i Uekawini redizajnovi likova postali su učestali dijelovi franšize.[30][91] Prvi nivo videoigre Sonic the Hedgehog (2006) (Wave Ocean) podsjeća prvi nivo ove igre (Emerald Coast).[92] Godine 2011, tokom 20. godišnjice franšize, Sega je objavila igru Sonic Generations koja ima puno ponovo korištenih elemenata prijašnjih igara. U verziji za Xbox 360, PlayStation 3 i Windows su redizajnirane verzije nivoa Speed Highway i bossa Perfect Chaos.[93][94] U verziji za Nintendo 3DS je nova verzija nivoa Emerald Coast.[95]

Mnogi likovi iz ove igre ponovo se pojavljuju u narednim igrama. Chaos ima sporednu ulogu kao antagonist u igrama Sonic Generations i Sonic Forces.[96] Rekreacija njegovog bossa pojavljuje se u igri Mario & Sonic at the Olympic Winter Games.[97] On i Gamma se također pojavljuju u borilačkoj igri Sonic Battle. Chaoi su također postali ponavljajući likovi.[35][98] Još jedan lik iz ove igre koji je bio uveden u franšizu, Big the Cat, smatra se jednim od najgorih likova ne samo u franšizi, već i u historiji videoigara.[99][100][101][102] Game Informer je nazvao njegov režim igre dosadnim,[99] a Destructoid je osudio njegov prikaz kao "mentalno hendikepiranog imbecila" i nekoherentnu izvedbu njegovog glasovnog glumca.[72]

Dana 4. oktobra 1999. je Sega najavila razvoj nastavka igre.[103] Igra, imena Sonic Adventure 2, bila je po prvi put prikazana na E3-u iz 2000,[104] i bila je objavljena u junu 2001.[105] Nastavak je bio više orijentiran na akciju da svakom liku dadnu jednako vremena.[35] Također je pozitivno primljen.[106] Sega je planirala napraviti još jedan nastavak i taj koncept je bio pretvoren u Sonic Unleashed, igru iz 2008.[107] Godine 2017, Iizuka je izjavio da nema planova za treći dio, rekavši da to neće unaprijediti dizajn serijala. Nije potpuno isključio tu ideju, rekavši: "Ako možemo natjerati da se doživljaj igre evoluira i dođemo do mjesta gdje Adventure 3 ima smisla, onda ćete možda vidjeti Adventure 3".[108] Tokom decembra 2018. je Iizuka rekao da mu se sviđa ideja prerađivanja igre.[109]

Radnja igre adaptirana je u drugoj sezoni anime-serije iz 2003. Sonic X. Američka korporacija za licenciranje 4Kids Entertainment zaposlila je novu glasovnu ekipu za sinhronizaciju na engleskom jeziku, ali je ekipa iz igara ponovila svoje uloge u originalnoj (japanskoj) verziji serije.[110] Kompanija Archie Comics također je napravila adaptaciju igre u njihovoj seriji stripova o franšizi. Strip je ponudio objašnjenje za izmijenjeni dizajn likova i utvrdio da je Station Square skriven ispod Sonicove planete, Mobiusa.[111]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ japanski: ソニックアドベンチャー, preslovljeno: Sonikku Adobenchā
  2. ^ Jedino je lik igrača u mini igrama Chao Race i Chao Adventure
  3. ^ Sonic 3D: Flickies' Island (1996), Sonic Jam i Sonic R (1997) bile su jedine videoigre franšize na Saturnu. R je bila jedina nova igra (Flickies' Island bila je portirana sa Sega Mega Drivea, a Jam je bila kolekcija igara s Mega Drivea, ali s 3D overworldom)[23]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s Pétronille, Marc (2014). The history of Sonic the Hedgehog. William Audureau. Thornhill, Ontario. ISBN 978-1-926778-96-9. OCLC 865492418.
  2. ^ a b c "Najava igre u časopisu o videoigrama" (PDF). Computer and Video Games. 14. 11. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2021.
  3. ^ a b c d "Sonic Adventure DX Director's Cut Review - GameSpot". web.archive.org. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala 5. 8. 2017. Pristupljeno 7. 5. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. ^ a b c d e f Uputstva za Sonic Adventure (PDF) Sega (1999)
  5. ^ a b c d e f g h "At least Chao don't piddle on the rug . . . Review". GameRevolution. Pristupljeno 7. 5. 2021.
  6. ^ a b c d e f g h i Sonic Adventure - IGN (jezik: engleski), pristupljeno 7. 5. 2021
  7. ^ a b c d e f g h i j k "Sonic Adventure Review". GameSpot (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 5. 2021.
  8. ^ a b c d e f g h i "Sonic Adventure - Review - allgame". web.archive.org. 14. 11. 2014. Arhivirano s originala 9. 2. 2010. Pristupljeno 7. 5. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  9. ^ a b c d Sonic Adventure DX Director's Cut - IGN (jezik: engleski), pristupljeno 7. 5. 2021
  10. ^ a b Sonic's Adventure - Sonic Adventure Wiki Guide - IGN (jezik: engleski), pristupljeno 8. 5. 2021
  11. ^ Mini Making of... Sonic Adventure. Retro Gamer. 23. 6. 2011.
  12. ^ "ソニック役でお馴染み、声優・金丸淳一さん声優30周年インタビュー | アニメイトタイムズ". ソニック役でお馴染み、声優・金丸淳一さん声優30周年インタビュー | アニメイトタイムズ (jezik: japanski). Pristupljeno 18. 5. 2021.
  13. ^ "Legends of Localization: How Dr. Robotnik Turns into Dr. Eggman in Japanese Sonic Adventure". Legends of Localization (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 5. 2021.
  14. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q "The Making of: Sonic Adventure". Retro Gamer. PressReader. Pristupljeno 13. 5. 2021.
  15. ^ "Sonic Adventure". Behind The Voice Actors (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 5. 2021.
  16. ^ "Sonic Adventure Japanese Cast". Behind The Voice Actors (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 5. 2021.
  17. ^ January 2009, Charlie Barratt 16. "Characters you never knew had the same voice actor". gamesradar (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 5. 2021.
  18. ^ a b Smith, Sean. Retro Gamer Issue One. Retro Gamer. Imagine Publishing.
  19. ^ Sonic X-Treme Revisited - IGN (jezik: engleski), pristupljeno 13. 5. 2021
  20. ^ "The Making of Sonic X-treme (Edge, July 2007) - Sonic Retro". info.sonicretro.org. Pristupljeno 13. 5. 2021.
  21. ^ What Hath Sonic Wrought? Vol. 10 - IGN (jezik: engleski), pristupljeno 13. 5. 2021
  22. ^ "Super-rare 1990 Sonic The Hedgehog prototype is missing | GamesRadar+". web.archive.org. 24. 3. 2016. Arhivirano s originala 24. 3. 2016. Pristupljeno 13. 5. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  23. ^ https://web.archive.org/web/20141114182605/http://www.allgame.com/game.php?id=1954&tab=review
  24. ^ a b c d e f g "Sega Saturn Magazine Interview with Yuji Naka - Sonic Jam". www.sonic-jam.org. Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2021.
  25. ^ Whatever Happened to Sonic X-Treme?. Retro Gamer. Imagine Publishing. 2006.
  26. ^ a b Hunt, Stuart; Jones, Darran (decembar 2007). The Making Of... Nights. Retro Gamer.
  27. ^ a b c d e f g h i j k l m n o "Edge videogame culture ; Nintendo, Sony, Microsoft, PC, handheld, coin-op, online". Edge videogame culture ; Nintendo, Sony, Microsoft, PC, handheld, coin-op, online (jezik: engleski). 2006. ISSN 1350-1593.
  28. ^ a b c d e Mini Making of... Sonic Adventure. Retro Gamer. 23. 6. 2011.
  29. ^ https://retrocdn.net/images/6/6e/ODCM_US_01.pdf
  30. ^ a b c d e "How Sega moved Sonic from 2D to 3D - Polygon". web.archive.org. 5. 7. 2017. Arhivirano s originala 5. 7. 2017. Pristupljeno 25. 5. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  31. ^ a b GamesTM (2010). "Behind The Scenes Sonic Adventure". Retro Volume 3. Bournemouth: Imagine Publishing. pp. 60–63. ISBN 978-1-90607-856-0.
  32. ^ a b c 1001 video games you must play before you die. Tony Mott, Peter Molyneux. New York: Universe. 2010. ISBN 978-0-7893-2090-2. OCLC 502029978.CS1 održavanje: others (link)
  33. ^ a b c The Secrets of Sonic – Director's Commentary with Takashi Iizuka. Tokio: Sega. 5. 6. 2003.
  34. ^ ""Die Sonic-Fans nie wieder enttäuschen!" - Interview | GamersGlobal". web.archive.org. 1. 3. 2012. Arhivirano s originala 1. 3. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  35. ^ a b c "Interview With Sonic Adventure 2 Director Takashi Iizuka - IGN". web.archive.org. 23. 3. 2016. Arhivirano s originala 23. 3. 2016. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  36. ^ "Digi-Log Conversation Side-A". web.archive.org. 16. 6. 2016. Arhivirano s originala 16. 6. 2016. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  37. ^ "Digi-Log Conversation Side-B". web.archive.org. 18. 8. 2016. Arhivirano s originala 18. 8. 2016. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  38. ^ "Digi-Log Conversation". web.archive.org. 16. 8. 2016. Arhivirano s originala 16. 8. 2016. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  39. ^ ""SONIC ADVENTURE Original Soundtrack 20th Anniversary Edition" by Various Artists on iTunes". web.archive.org. 7. 11. 2017. Arhivirano s originala 7. 11. 2017. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  40. ^ ""Sonic Adventure (Original Soundtrack), Vol. 1" by Various Artists on iTunes". web.archive.org. 14. 11. 2017. Arhivirano s originala 14. 11. 2017. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  41. ^ ""Sonic Adventure Original Soundtrack vol.2" by Sonic Adventure on iTunes". web.archive.org. 14. 11. 2017. Arhivirano s originala 14. 11. 2017. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  42. ^ "Sonic the Hedgehog Heads To Spotify As SEGA Adds Thousands Of Tracks - GameRevolution". web.archive.org. 14. 11. 2017. Arhivirano s originala 14. 11. 2017. Pristupljeno 22. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  43. ^ "SONIC ADVENTURE & SONIC ADVENTURE 2". Brave Wave Productions (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 6. 2021.
  44. ^ "The Red-Hot Rumours Division!". Computer and Video Games (15). Juli 1997.
  45. ^ "SEGA | ソニックチャンネル | ゲームタイトル | ドリームキャスト". web.archive.org. 7. 12. 2015. Arhivirano s originala 7. 12. 2015. Pristupljeno 26. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  46. ^ "Sonic Under the Tree". web.archive.org. 9. 6. 2000. Arhivirano s originala 9. 6. 2000. Pristupljeno 26. 6. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  47. ^ "Sonic Adventure - Dreamcast - IGN". web.archive.org. 20. 10. 2015. Arhivirano s originala 20. 10. 2015. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  48. ^ a b c d "File:CVG UK 215.pdf - Sonic Retro". web.archive.org. 20. 6. 2017. Arhivirano s originala 20. 6. 2017. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  49. ^ "Sonic Adventure US Shocker - IGN". web.archive.org. 23. 2. 2014. Arhivirano s originala 23. 2. 2014. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  50. ^ "Sonic Adventure: Internet Gaming! - IGN". web.archive.org. 23. 2. 2014. Arhivirano s originala 23. 2. 2014. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  51. ^ "Sonic Adventure International - Dreamcast - IGN". web.archive.org. 28. 7. 2017. Arhivirano s originala 28. 7. 2017. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  52. ^ "Sonic Adventure: Limited Edition Quick Look - IGN". web.archive.org. 26. 10. 2014. Arhivirano s originala 26. 10. 2014. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  53. ^ "A Sit-down with Sonic Adventure: LE - IGN". web.archive.org. 26. 10. 2014. Arhivirano s originala 26. 10. 2014. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  54. ^ "Sega Releases Full Details on Rental Program - IGN". web.archive.org. 26. 10. 2014. Arhivirano s originala 26. 10. 2014. Pristupljeno 10. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  55. ^ August 2014, Henry Gilbert 01. "15 esoteric game-to-anime adaptations worth discovering". gamesradar (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 7. 2021.
  56. ^ "A hedgehog for all seasons: Our guide to 20 manic years of Sonic cartoons". The A.V. Club (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 7. 2021.
  57. ^ Soete, Tim. "Some Dreamcast games not working". ZDNet (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 1. 2022.
  58. ^ UK, ZDNet. "Dreamcast: Huge sales but plagued by disc problems". ZDNet (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 1. 2022.
  59. ^ "Sega announces drastic restructuring - GameSpot". web.archive.org. 4. 7. 2017. Arhivirano s originala 4. 7. 2017. Pristupljeno 11. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  60. ^ "Sega Confirms PS2 and Game Boy Advance Negotiations - IGN". web.archive.org. 23. 3. 2016. Arhivirano s originala 23. 3. 2016. Pristupljeno 11. 7. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  61. ^ Stratton, Bryan (2003). Sonic adventure DX : director's cut : Prima's official strategy guide. Stephen Stratton. Roseville, CA: Prima Games. ISBN 0-7615-4286-8. OCLC 52644668.
  62. ^ "Sonic Adventure DX: Director's Cut for GameCube - GameRankings". web.archive.org. 30. 6. 2017. Arhivirano s originala 27. 4. 2012. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  63. ^ "Sonic Adventure DX Director's Cut Review - Review - Nintendo World Report". web.archive.org. 28. 2. 2014. Arhivirano s originala 28. 2. 2014. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  64. ^ a b c d "Sonic Adventure Review for 360 from 1UP.com". web.archive.org. 19. 3. 2013. Arhivirano s originala 19. 3. 2013. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  65. ^ "Sonic Adventure DX on Steam". web.archive.org. 29. 9. 2017. Arhivirano s originala 29. 9. 2017. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  66. ^ "Sonic Adventure - PlayStation 3 - IGN". web.archive.org. 12. 7. 2017. Arhivirano s originala 12. 7. 2017. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  67. ^ "Sonic Adventure DX Upgrade". web.archive.org. 14. 11. 2014. Arhivirano s originala 14. 11. 2014. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  68. ^ Buchanan, Levi (1. 11. 2021). "Dreamcast Collection Review". IGN (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 12. 2021.
  69. ^ "Two More Xbox One Backwards Compatible Games Now Available - GameSpot". web.archive.org. 30. 10. 2017. Arhivirano s originala 30. 10. 2017. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  70. ^ "Sonic Adventure for Xbox 360 Reviews, Ratings, Credits, and More at Metacritic". web.archive.org. 9. 9. 2010. Arhivirano s originala 14. 12. 2011. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  71. ^ "Sonic Adventure Review - IGN". web.archive.org. 6. 3. 2013. Arhivirano s originala 6. 3. 2013. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  72. ^ a b "Review: Sonic Adventure (XBLA)". web.archive.org. 25. 2. 2016. Arhivirano s originala 25. 2. 2016. Pristupljeno 28. 12. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  73. ^ a b "Sonic Adventure for Dreamcast - GameRankings". web.archive.org. 3. 3. 2009. Arhivirano s originala 14. 4. 2012. Pristupljeno 4. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  74. ^ "File:CVG UK 240.pdf - Sonic Retro". info.sonicretro.org. Pristupljeno 4. 1. 2022.
  75. ^ "Cutting Edge: Sega Keeps Dreaming as UK Embraces 128bit" (PDF). Edge. Br. 79 (decembar 1999). 24. novembra 1999. str. 8.
  76. ^ "Gamasutra - A Detailed Cross-Examination of Yesterday and Today's Best-Selling Platform Games". web.archive.org. 2. 7. 2016. Arhivirano s originala 2. 7. 2016. Pristupljeno 5. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  77. ^ a b c d "Sonic Adventure" (PDF). Arcade (1): 23. decembra 1998.
  78. ^ Hyper 065 (jezik: engleski). mart 1999. str. 18
  79. ^ "Videogame Voice Acting: So Bad, It's Good - IGN". web.archive.org. 14. 9. 2016. Arhivirano s originala 14. 9. 2016. Pristupljeno 5. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  80. ^ a b "The 20 Best Platformers: 1989 to 2009, page 3, Feature Story from GamePro". web.archive.org. 28. 1. 2010. Arhivirano s originala 28. 1. 2010. Pristupljeno 5. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  81. ^ DeMaria, Rusel (2002). High score! : the illustrated history of electronic games. Johnny L. Wilson. Berkeley, Calif.: McGraw-Hill/Osborne. ISBN 0-07-222428-2. OCLC 49981901.
  82. ^ a b c "Page 2 - Top 7... horrendously buggy games we loved anyway | GamesRadar". web.archive.org. 2. 5. 2014. Arhivirano s originala 2. 5. 2014. Pristupljeno 7. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  83. ^ Fischer, Blake (oktobar 1999). "Finals" (PDF). Next Generation. Tom 2 br. 2. Imagine Media. str. 104=105.
  84. ^ a b Computer and Video Games - Issue 209 (1999-04)(EMAP Images)(GB). mart 1999.
  85. ^ Staff, Variety; Staff, Variety (9. 5. 2000). "Blockbuster Entertainment Award winners". Variety (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 1. 2022.
  86. ^ "videogames.com's The Game of the Year". web.archive.org. 1. 3. 2000. Arhivirano s originala 1. 3. 2000. Pristupljeno 9. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  87. ^ "Silver Lining: Sonic the Hedgehog and a history of disappointment | Joystiq". web.archive.org. 20. 4. 2014. Arhivirano s originala 20. 4. 2014. Pristupljeno 9. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  88. ^ published, GamesRadar Staff (19. 5. 2017). "The best Sonic games of all time". gamesradar (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 1. 2022.
  89. ^ Team, USgamer (18. 8. 2017). "Gotta Go Fast: Ranking All of The Sonic The Hedgehog Games". USgamer (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 8. 2017. Pristupljeno 9. 1. 2022.
  90. ^ "Where Sonic The Hedgehog Went Wrong". web.archive.org. 13. 12. 2017. Arhivirano s originala 13. 12. 2017. Pristupljeno 9. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  91. ^ "Sonic The Hedgehog • Eurogamer.net". web.archive.org. 1. 3. 2017. Arhivirano s originala 1. 3. 2017. Pristupljeno 12. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  92. ^ "TGS 2006: Sonic The Hedgehog Impressions". web.archive.org. 14. 11. 2017. Arhivirano s originala 14. 11. 2017. Pristupljeno 12. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  93. ^ "Sonic Generations review: Page 2 | GamesRadar+". web.archive.org. 10. 2. 2017. Arhivirano s originala 10. 2. 2017. Pristupljeno 12. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  94. ^ "Review: Sonic Generations". web.archive.org. 29. 11. 2016. Arhivirano s originala 29. 11. 2016. Pristupljeno 12. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  95. ^ "Sonic Generations 3DS Review • Eurogamer.net". web.archive.org. 30. 3. 2016. Arhivirano s originala 30. 3. 2016. Pristupljeno 12. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  96. ^ DeFreitas, Casey (1. 11. 2021). "E3 2017: Chao Will Not be Featured in Sonic Forces". IGN (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 1. 2022.
  97. ^ Life, Nintendo (16. 10. 2009). "Review: Mario & Sonic at the Olympic Winter Games (Wii)". Nintendo Life (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 1. 2022.
  98. ^ "Destructoid review: Sonic Chronicles: The Dark Brotherhood". Destructoid (jezik: engleski). 29. 9. 2008. Pristupljeno 15. 1. 2022.
  99. ^ a b Shea, Brian. "The 10 Worst Characters In Sonic History". Game Informer (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 10. 10. 2019. Pristupljeno 15. 1. 2022.
  100. ^ "The 10 worst Sonic friends | GamesRadar". web.archive.org. 1. 11. 2013. Arhivirano s originala 1. 11. 2013. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  101. ^ "Nintendo Feature: The best and worst Sonic characters - Official Nintendo Magazine". web.archive.org. 29. 10. 2013. Arhivirano s originala 29. 10. 2013. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  102. ^ "Least Popular Character Tournament from 1UP.com". web.archive.org. 19. 3. 2013. Arhivirano s originala 19. 3. 2013. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  103. ^ "Sega Speaks Out on Sonic Adventure Follow-up - IGN". web.archive.org. 4. 6. 2016. Arhivirano s originala 4. 6. 2016. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  104. ^ "First Direct Feed Footage of Sonic Adventure 2 - IGN". web.archive.org. 4. 6. 2016. Arhivirano s originala 4. 6. 2016. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  105. ^ "Sonic Adventure 2 - Dreamcast - IGN". web.archive.org. 28. 1. 2017. Arhivirano s originala 28. 1. 2017. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  106. ^ "Sonic Adventure 2 for Dreamcast Reviews - Metacritic". web.archive.org. 27. 12. 2014. Arhivirano s originala 27. 12. 2014. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  107. ^ "News: Sonic Unleashed "has no relation" to Sonic 360/PS3 - ComputerAndVideoGames.com". web.archive.org. 12. 4. 2008. Arhivirano s originala 12. 4. 2008. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  108. ^ Frank, Allegra (19. 9. 2017). "Sonic Adventure 3 may never happen". Polygon (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 1. 2022.
  109. ^ "'Sonic Adventure' Remake Definitely of Interest, Says Studio Head". GAMING (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 1. 2022.
  110. ^ "THEM Anime Reviews 4.0 - Sonic X". web.archive.org. 22. 9. 2003. Arhivirano s originala 22. 9. 2003. Pristupljeno 15. 1. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  111. ^ Bollers, Karl (decembar 1999). "The Discovery: A Sonic Adventure Tie-In". Sonic the Hedgehog. 1 (79).

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Sonic Adventure na Wikimedia Commonsu.
Logo Wikicitata
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Sonic Adventure

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sonic_Adventure&oldid=3660450"