Svjetlosni izvori
Svjetlosni izvori su svi uređaji ili tijela koji, bez obzira na koju vrstu, emituju za ljudsko oko vidljivo svjetlo talasne dužine od 380 nm -780 nm. Po načinu nastanka svjetla se mogu podijeliti na primarne ili termičke i sekundarne ili reakcione izvore svjetla.[1]
Primarni izvori svjetla
[uredi | uredi izvor]
Primarni ili termički izvori emituju stalno svjetlo koje zavisno o temperaturi varira od crvenog do plavog svjetla.
- Putem upotrebe električne energije kao izvora: sve vrste normalnih i halogenih sijalica, grijači itd.
- Putem upotrebe toplotne energije kao izvora: različite vrste goriva i gasova
- Nuklearne reakcije: sve vrste atomskog zračenja čija je posljedica velika temperatura i zračenje u talasnoj dužini od 380-780 nm.[2]
Električna energija kao izvor
[uredi | uredi izvor]U ovom slučaju se tijela upotrebom električne energije zagrijavaju do usijanja, pri čemu kao posljedica nastaje svijetlo. Kao primjer su sijalice čija nit od volframa usijanjem daje toplo crvano-žuto svjetlo. Pri tome se atomi volframa odvajaju od baze niti i spajaju sa zidnim staklom sijalice pri čemu nit postaje sve tanja i tanja tako da sijalica pregori. Rok trajanja prvih sijalica (nit je bila od uglja) je bio vrlo kratak. Izvlačenjem zraka iz sijalice i uvođenjem volframa kao baze je rok trajanja jedne sijalice produžen na otprilike 1000 sati. U halogenim sijalicama se umjesto zraka okolina niti puni inertnim gasovima sa dodatkom male količine halogenih elemenata (jod ili brom), čime se reakcija spajanja atoma sa staklom usporava i tako produžuje rok trajanja na oko 2000 sati.[2]
Toplotna energija sagorijevanja kao izvor
[uredi | uredi izvor]U ovom slučaju kao posljedica hemijske reakcije, najčešće oksidacije, dolazi do razvijanja toplote čija je posljedica emisija svjetlosti. Kao primjer mogu se uzeti različiti gasovi ili pare pojedinih hemijskih spojeva, pri čijem plamenu se kao posljedica razvija svjetlost. Zavisno od vrste gasa ili pare i temperaturi plamena, svjetlo ovakvih reakcija moze varirati u boji.
Nuklearne reakcije
[uredi | uredi izvor]U ovom slučaju se kao posljedica atomskih reakcija razvija toplotna energija koja u najvećem broju slučajeva dovodi okolinu do usijanja i tako zrači svjetlo. Najbolji primjer za ovu grupu je Sunce čije atomske reakcije nas svaki dan snabdjevaju za život potrebnim svjetlom.
Sekundarni izvori svjetla
[uredi | uredi izvor]Sekundarni ili reakcioni izvori svjetla putem fizičke pojave ili hemijske reakcije zrače talasne dužine od 380-780 nm, odnosno vidljivi dio spektra.[2]
Luminiscentni izvori
[uredi | uredi izvor]Luminiscentni izvori emituju svjetlost putem mehanizama čiji uzrok nije upotreba toplote. Takve pojave su npr. ozračivanje materijala svjetlošću određene talasne dužine (fluorescencija, fosforescencija) itd.
Fluorescentni izvori
[uredi | uredi izvor]Sa prestankom zračenja prestaje i emisija svjetlosti (npr. fluorescentne cijevi: ultravioletno zračenje nastalo ekscitacijom gasova u unutrašnjosti dovodi fluorescentne slojeve na staklu do emisije vidljivog svjetla)
Fosforescentni izvori
[uredi | uredi izvor]Fosforescentni izvori emituju svjetlost i nakon prestanka ozračivanja, naprimjer kazaljke ručnih satova.
Primjeri svjetlosnih izvora
[uredi | uredi izvor]Prirodni:
Umjetni:
Izvori
[uredi | uredi izvor]