Mokraćna cijev
| Uretra (Mokraćovod) | |
|---|---|
 Uretra transportira urin iz mjehura u vanjski dio tijela. Ova slika prikazuje (a) žensku uretru i (b) mušku uretru | |
| Detalji | |
| Latinski | Urethra vagina; feminina (ženska); urethra masculina (miuška) |
| Grčki jezik | οὐρήθρα |
| Prekurzor | Urogenitalni sinus |
| Donja vezikulska arterija Srednja rektumska arterija Unutrašnja pudendna arterija | |
| Donja vezikulska ven Srednja rekttupsma vena Unutrašnja pudendna vena | |
| Pudendni nerv Karlični utrobni nervi Dolji hipogastrićni pleksus | |
| Inutrašnji ilijumski limfni čvorovi Duboki inguinalni limfni čvorov | |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.1234 |
| TA | A08.4.01.001F A08.5.01.001M |
| FMA | 19667 |
| Anatomska terminologija | |
Mokraćna cijev ili uretra (grč. οὐρήθρα – ourḗtrā = uretra) je cijev koja povezuje mokraćnu bešiku sa mokraćnim meatusom za uklanjanje mokraće iz tijela i žena i muškaraca. Kod žena i drugih primat, uretra povezuje urinarni meatus iznad vagine, dok se u marsupialia uretre ženke prazne u urogenitalni sinus.[1]
Kod žena, uretra služi samo za mokrenje, ali mužjaci koriste mokraćnu cijev i za mokrenje i za ejakulaciju.[2] Vanjski uretralni sfinkter je poprečno prugasti mišić koji omogućava hotimičnu kontrolu nad mokrenjem.[3] Unutrašnji sfinkter, formiran od strane nehotičnih glatkih mišića koji oblaže vrat i mokraćnu cijev mjehura, dobija inervaciju preko simpatičkog odjeljenog od autonomnog nervnog sistema.[4] Unutrašnji sfinkter je prisutan i kod muškaraca i kod žena.[5][6][7]
Anatomija
[uredi | uredi izvor]Ženska mokraćna cijev
[uredi | uredi izvor]Kod žena, mokraćna cijev je duga oko 3–5 cm i zavšrava u vulvi između klitorisa i otvora vagine. Zbog te kratkoće mokraćne cijevi, ženske jedinke su podložnije urinarnim infekcijama nego muške.
Muška mokraćna cijev
[uredi | uredi izvor]Kod muškaraca, mokraćna cijev je duga oko 20 cm i završava na vrhu penisa. Unutrašnjost mokraćne cijevi posjeduje spiralne nabore (kao u cijevi pištolja), koji omogućavaju brži protok urina i spreme. Dužina mokraćne cijevi kod muških jedinki otežava kateterizaciju.
Histologija
[uredi | uredi izvor]Epitel mokraćne cijevi počinje ćelijama prelaznog tipa na izlasku iz mokraćne bešike. Poslije epitel prelazi u višeslojan visokoprizmatičan epitel, a završava kao višeslojan pločast epitel.
U mokraćnoj cijevi se nalaze i uretralne žlijezde koje štite epitel od urina.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Hugh Tyndale-Biscoe; Marilyn Renfree (30. 1. 1987). Reproductive Physiology of Marsupials. Cambridge University Press. str. 172–. ISBN 978-0-521-33792-2.
- ^ Marvalee H. Wake (15. 9. 1992). Hyman's Comparative Vertebrate Anatomy. University of Chicago Press. str. 583–. ISBN 978-0-226-87013-7. Pristupljeno 6. 5. 2013.
- ^ Marianne J. Legato, John P. Bilezikian (editors) (2004). "109: The Evaluation and Treatment of Urinary Incontinence". Principles of Gender-specific Medicine. 1. Gulf Professional Publishing. str. 1187.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
- ^ Chancellor, Michael B; Yoshimura, Naoki (2004). "Neurophysiology of Stress Urinary Incontinence". Reviews in Urology. 6 (Suppl 3): S19–S28. PMC 1472861. PMID 16985861.
- ^ Jung, Junyang; Anh, Hyo Kwang; Huh, Youngbuhm (septembar 2012). "Clinical and Functional Anatomy of the Urethral Sphincter". International Neurourology Journal. 16 (3): 102–106. doi:10.5213/inj.2012.16.3.102. PMC 3469827. PMID 23094214.
- ^ Karam, I.; Moudouni, S.; Droupy, S.; Abd-Almasad, I.; Uhl, J. F.; Delmas, V. (april 2005). "The structure and innervation of the male urethra: histological and immunohistochemical studies with three-dimensional reconstruction". Journal of Anatomy. 206 (4): 395–403. doi:10.1111/j.1469-7580.2005.00402.x. PMC 1571491. PMID 15817107.
- ^ Ashton-Miller, J. A.; DeLancey, J. O. (april 2007). "Functional anatomy of the female pelvic floor". Annals of the New York Academy of Sciences. 1101 (1): 266–296. Bibcode:2007NYASA1101..266A. doi:10.1196/annals.1389.034. hdl:2027.42/72597. PMID 17416924.
Vanjski linlovi
[uredi | uredi izvor]