Vulgarni latinski jezik
Latina vulgata (na latinskom, doslovno "vulgarni" ili "narodni latinski") je grupa dijalekata starog latinskog jezika koji su se razvili u posebne jezike i kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugalije, Španije, Francuske, Rumunije.
Vulgarni latinski jezik, poznat i kao popularni ili kolokvijalni latinski, je niz neformalnih registara latinskog jezika koji se govori od kasne rimske republike nadalje.[1] Vulgarni latinski je i kontroverzan i neprecizan. Govorni latinski je postojao dugo vremena i na mnogim mjestima. Naučnici su se razišli u mišljenju o obimu razlika i da li je vulgarni latinski u nekom smislu bio drugačiji jezik. Ovo je kao teoriju razvio Raynouard u devetnaestom vijeku. U svom ekstremu, teorija je sugerisala da pisani registar čini elitni jezik koji se razlikuje od običnog govora, ali se to sada odbacuje.[2]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Herman 2000
- ^ Herman 2000 "Comparative scholars, especially in the nineteenth century … tended to see Vulgar Latin and literary Latin as two very different kinds of language, or even two different languages altogether … but [this] is now out of date"
Izvori
[uredi | uredi izvor]Herman, József (2000). Vulgar Latin. Translated by Wright, Roger. University Park: Pennsylvania State University Press. ISBN 0-271-02001-6. OL 42565M