This thesis deals with the analysis and description of the historical and contemporary anthropony... more This thesis deals with the analysis and description of the historical and contemporary anthroponymy of the Kalnik area of the Prigorje region on the basis of both archival and field research carried out throughout a longer period of time. Since there has not been any extensive onomastic reasearch in the very area to date, our goal was to determine the influence of linguistic and extralinguistic changes in the reaserched onomastic categories. The introduction of this thesis provides the geographical, sociohistorical, demographical and linguistic context of the researched area, whereas the subsequent chapters provide a list and analysis of confirmed first names, personal and family nicknames, as well as family names of the reaserched area. First names were researched during nine time periods with a duration of five years, beginning from 1802 and ending in 2014. Because of a wide researched area, we limited our research on the anthroponymic repertoire of the city of Križevci, in which 3020 first names (1579 male and 1441 female names) were confirmed. In the 19th century, during five analysed time periods, 1519 first names were confirmed, out of which 814 male and 705 female names, which were mostly simple based on their structure (91.64%). Concerning the provenance of the first names, we established that almost all names were either Christian names or translated Christian names and that national names occur very rarely and sporadically, only in the second half of the 19th century. By comparison, in the 20th and 21st century, during the last four time periods, 1501 first names have been confirmed, out of which 765 were male and 736 female names. Concerning their structure, they turned out to be mostly compound first names in the 1946- 1950 time period (55.69%), whereas in the 2010-2014 time period they turned out to be predominantly single (97.02%). Concerning their provenance, in the 1946-1950 time period 48.39% of male and 57.58% of female national names were confirmed, whereas in the last time period male national names amount to 4.05%, and female national names to only 1.27%. Personal nicknames are a special anthroponymic category which has not been researched in the Kalnik area. Having limited our field research on 13 places throughout the area, we confirmed 288 real personal nicknames, 245 male and 43 female nicknames, of mostly simple structure (95.14%), which are still mostly used in oral and informal communication. The motivation behind the nicknames has faithfully shown us the extralinguistic reality of the researched area. The most frequent motivational group of nicknames is the one of unknown motivation (23.96%), while the other confirmed groups are nicknames motivated by a first name (12,15%), a physical characteristic of the owner (12.15%), another characteristic of the owner (11,81%), a specific word used by the owner (8.33%), an animal (6.94%), a family name (6.60%), an occupation (6.25%), an ethnonym or toponym (4.51%), a family or social role (2.78%), a professional designation (1.38%), food (1.04%), a name for a plant (1.04%), a subject (0.69%), and another nickname (0.35%). The high frequency of nicknames of unknown motivation shows us the importance of future research of this anthroponymic category because, due to the passage of time, it is difficult to determine the real motivation of every nickname. We came to the same conclusion during our research of family nicknames, another specific anthroponymic category, still quite present in the Kalnik area. Having limited our field research on 12 places throughout the wide researched area, we managed to confirm 173 real family nicknames, whose designated motivational groups provided us with important sociolinguistic pieces of information. Concerning their structure, the majority of family nicknames turned out to be simple (N = 129), whereas concerning their motivation, the majority of family nicknames were of unknown motivation (N = 33). Other motivational groups were the following: a first name (N = 27), an occupation (N = 27), a family name (N = 25), a personal nickname (N = 22), a certain characteristic (N = 13), an ethnonym (N = 10), a toponym (N = 6), a certain subject (N = 6), and an animal (N = 4). All these mentioned different anthroponymic categories (first names, personal and family nicknames) can be confirmed profusely in the last anthroponymic category researched and analysed in this thesis – family names. Having employed the criterion of their minimum continuity of 100 years in the researched area, we have managed to confirm 1360 family names with centuries old continuity, since the 14th century to this very day. With this criterion we also managed to reduce a significant number of over 3000 family names with mostly no continuity, as well as to confirm those last names which had left their trace in the researched area. Of course, not all family names confirmed by this criterion are necessarily connected to the researched area, but…
U ovome se radu daje kratak pregled povijesti potkalničkoga prigorja. Kombinirajući stariju, ali ... more U ovome se radu daje kratak pregled povijesti potkalničkoga prigorja. Kombinirajući stariju, ali i noviju literaturu, autor pokušava oslikati zemljopisni položaj potkalničkoga prigorja, njegovu specifičnost, prezentirati povijesne činjenice vezane uz sam grad Križevce i njegovu okolicu, ali i etničke te demografske prilike toga prostora. Sam rad prilog je dosadašnjim saznanjima o prostoru potkalničkoga prigorja, ali i poticaj daljnjim istraživanjima te zasebnim arheološkim, povijesnim, kulturnim, etnografskim, jezičnim i inim monografijama, koje će nadopuniti ovdje prezentirane činjenice.This paper gives a brief overview of the Kalnik Prigorje are. By combining the older and recent literature, the author tries to depict the geographical location of the Kalnik Prigorje, its specificity, and to present historical facts related to the town of Križevci and its surroundings, as well as the ethnic and demographic facts of the area. The work itself is a contribution to the current knowledg...
U ovome se radu istražuju osobna imena Župe Miholec od Drugog svjetskog rata naovamo. Nakon kratk... more U ovome se radu istražuju osobna imena Župe Miholec od Drugog svjetskog rata naovamo. Nakon kratkog osvrta na povijest te demografski i vjerski sastav navedene župe, istražuju se osobna imena u četirima razdobljima: u razdoblju 1947. – 1951., 1971. – 1975., 1991. – 1995. i 2010. – 2014. Takvom smo vremenskom podjelom htjeli istražiti sastav osobnoimenskog fonda Župe Miholec (omjer narodnih, tradicionalnih kršćanskih i novih imena) u posljednjih sedamdesetak godina i utvrditi jesu li i u kojoj mjeri velike društveno-političke promjene u Hrvatskoj u navedenim razdobljima utjecale na promjene u osobnoimenskom fondu jedne jezično i društveno konzervativnije sredine.This paper provides research on first names in the Parish of Miholec since the Second World War. Following a brief review of the history of the parish, as well as its demographic and religious composition, the research on first names – which is divided in four significant periods (1947–1951, 1971–1975, 1991–1995, and 2010–201...
This thesis deals with the analysis and description of the historical and contemporary anthropony... more This thesis deals with the analysis and description of the historical and contemporary anthroponymy of the Kalnik area of the Prigorje region on the basis of both archival and field research carried out throughout a longer period of time. Since there has not been any extensive onomastic reasearch in the very area to date, our goal was to determine the influence of linguistic and extralinguistic changes in the reaserched onomastic categories. The introduction of this thesis provides the geographical, sociohistorical, demographical and linguistic context of the researched area, whereas the subsequent chapters provide a list and analysis of confirmed first names, personal and family nicknames, as well as family names of the reaserched area. First names were researched during nine time periods with a duration of five years, beginning from 1802 and ending in 2014. Because of a wide researched area, we limited our research on the anthroponymic repertoire of the city of Križevci, in which 3020 first names (1579 male and 1441 female names) were confirmed. In the 19th century, during five analysed time periods, 1519 first names were confirmed, out of which 814 male and 705 female names, which were mostly simple based on their structure (91.64%). Concerning the provenance of the first names, we established that almost all names were either Christian names or translated Christian names and that national names occur very rarely and sporadically, only in the second half of the 19th century. By comparison, in the 20th and 21st century, during the last four time periods, 1501 first names have been confirmed, out of which 765 were male and 736 female names. Concerning their structure, they turned out to be mostly compound first names in the 1946- 1950 time period (55.69%), whereas in the 2010-2014 time period they turned out to be predominantly single (97.02%). Concerning their provenance, in the 1946-1950 time period 48.39% of male and 57.58% of female national names were confirmed, whereas in the last time period male national names amount to 4.05%, and female national names to only 1.27%. Personal nicknames are a special anthroponymic category which has not been researched in the Kalnik area. Having limited our field research on 13 places throughout the area, we confirmed 288 real personal nicknames, 245 male and 43 female nicknames, of mostly simple structure (95.14%), which are still mostly used in oral and informal communication. The motivation behind the nicknames has faithfully shown us the extralinguistic reality of the researched area. The most frequent motivational group of nicknames is the one of unknown motivation (23.96%), while the other confirmed groups are nicknames motivated by a first name (12,15%), a physical characteristic of the owner (12.15%), another characteristic of the owner (11,81%), a specific word used by the owner (8.33%), an animal (6.94%), a family name (6.60%), an occupation (6.25%), an ethnonym or toponym (4.51%), a family or social role (2.78%), a professional designation (1.38%), food (1.04%), a name for a plant (1.04%), a subject (0.69%), and another nickname (0.35%). The high frequency of nicknames of unknown motivation shows us the importance of future research of this anthroponymic category because, due to the passage of time, it is difficult to determine the real motivation of every nickname. We came to the same conclusion during our research of family nicknames, another specific anthroponymic category, still quite present in the Kalnik area. Having limited our field research on 12 places throughout the wide researched area, we managed to confirm 173 real family nicknames, whose designated motivational groups provided us with important sociolinguistic pieces of information. Concerning their structure, the majority of family nicknames turned out to be simple (N = 129), whereas concerning their motivation, the majority of family nicknames were of unknown motivation (N = 33). Other motivational groups were the following: a first name (N = 27), an occupation (N = 27), a family name (N = 25), a personal nickname (N = 22), a certain characteristic (N = 13), an ethnonym (N = 10), a toponym (N = 6), a certain subject (N = 6), and an animal (N = 4). All these mentioned different anthroponymic categories (first names, personal and family nicknames) can be confirmed profusely in the last anthroponymic category researched and analysed in this thesis – family names. Having employed the criterion of their minimum continuity of 100 years in the researched area, we have managed to confirm 1360 family names with centuries old continuity, since the 14th century to this very day. With this criterion we also managed to reduce a significant number of over 3000 family names with mostly no continuity, as well as to confirm those last names which had left their trace in the researched area. Of course, not all family names confirmed by this criterion are necessarily connected to the researched area, but…
U ovome se radu daje kratak pregled povijesti potkalničkoga prigorja. Kombinirajući stariju, ali ... more U ovome se radu daje kratak pregled povijesti potkalničkoga prigorja. Kombinirajući stariju, ali i noviju literaturu, autor pokušava oslikati zemljopisni položaj potkalničkoga prigorja, njegovu specifičnost, prezentirati povijesne činjenice vezane uz sam grad Križevce i njegovu okolicu, ali i etničke te demografske prilike toga prostora. Sam rad prilog je dosadašnjim saznanjima o prostoru potkalničkoga prigorja, ali i poticaj daljnjim istraživanjima te zasebnim arheološkim, povijesnim, kulturnim, etnografskim, jezičnim i inim monografijama, koje će nadopuniti ovdje prezentirane činjenice.This paper gives a brief overview of the Kalnik Prigorje are. By combining the older and recent literature, the author tries to depict the geographical location of the Kalnik Prigorje, its specificity, and to present historical facts related to the town of Križevci and its surroundings, as well as the ethnic and demographic facts of the area. The work itself is a contribution to the current knowledg...
U ovome se radu istražuju osobna imena Župe Miholec od Drugog svjetskog rata naovamo. Nakon kratk... more U ovome se radu istražuju osobna imena Župe Miholec od Drugog svjetskog rata naovamo. Nakon kratkog osvrta na povijest te demografski i vjerski sastav navedene župe, istražuju se osobna imena u četirima razdobljima: u razdoblju 1947. – 1951., 1971. – 1975., 1991. – 1995. i 2010. – 2014. Takvom smo vremenskom podjelom htjeli istražiti sastav osobnoimenskog fonda Župe Miholec (omjer narodnih, tradicionalnih kršćanskih i novih imena) u posljednjih sedamdesetak godina i utvrditi jesu li i u kojoj mjeri velike društveno-političke promjene u Hrvatskoj u navedenim razdobljima utjecale na promjene u osobnoimenskom fondu jedne jezično i društveno konzervativnije sredine.This paper provides research on first names in the Parish of Miholec since the Second World War. Following a brief review of the history of the parish, as well as its demographic and religious composition, the research on first names – which is divided in four significant periods (1947–1951, 1971–1975, 1991–1995, and 2010–201...
Ovaj se rad bavi analizom i opisom povijesne i suvremene antroponimije potkalničkoga Prigorja na ... more Ovaj se rad bavi analizom i opisom povijesne i suvremene antroponimije potkalničkoga Prigorja na temelju korpusa prikupljenog dugogodišnjim arhivskim i terenskim istraživanjem. U uvodnom se dijelu daje osvrt na zemljopisni, društvenopovijesni, demografski i jezični kontekst istraživana područja, a u narednim se poglavljima donosi popis i analiza utvrđenih osobnih imena, osobnih i obiteljskih nadimaka te prezimena istraživana prostora. Sama osobna imena istraživana su tijekom devet vremenskih odsječaka u trajanju od po pet godina, počevši od 1802. godine, a završivši 2014. godine. U nedostatku prethodnih antroponimijskih istraživanja na širokom području potkalničkoga Prigorja, ograničili smo se za potrebe ovog rada na istraživanje osobnoimenskog repertoara grada Križevaca u više od dva stoljeća, tijekom kojih je sveukupno potvrđeno 3020 osobnih imena (1579 muških i 1441 ženskih), a koja su nam potvrdila tradicionalnost i konzervativnost samoga grada. Osobni nadimci posebna su onimijska baština koja na području potkalničkoga Prigorja dosad također nije bila istraživana. Ograničivši se na 13 naselja diljem potkalničkoga Prigorja, terenskim smo istraživanjem utvrdili 288 pravih osobnih nadimaka, 245 muških i 43 ženska, koji se još uvijek koriste u usmenoj odnosno neslužbenoj komunikaciji, a čija nam je motivacija vjerno oslikala izvanjezičnu stvarnost istraživana prostora. Do istog smo zaključka došli istraživanjem obiteljskih nadimaka, specifične antroponimijske kategorije, još uvijek uvelike prisutne na prostoru potkalničkoga Prigorja. Ograničivši se na 12 naselja diljem potkalničkoga Prigorja, terenskim smo istraživanjem utvrdili 173 prava obiteljska nadimka, čije su nam potvrđene motivacijske skupine ponudile važne sociolingvističke obavijesti o nositeljima pojedinih obiteljskih nadimaka, ali i o njihovim nadjevateljima te postojećim međuljudskim odnosima. Sve dosad navedene antroponimijske kategorije obilato su posvjedočene u osnovi prezimena. Primijenivši kriterij kontinuiranog javljanja svakog pojedinog prezimena od minimalno 100 godina, iscrpnim smo arhivskim istraživanjem sveukupno potvrdili 1360 prezimena s višestoljetnim kontinuitetom javljanja na području potkalničkoga Prigorja od kraja 14. stoljeća do danas. Potvrđena smo prezimena naveli i obradili u iscrpnom Rječniku prezimena potkalničkoga Prigorja priloženom na kraju ovoga rada. Svekoliku smo prikupljenu antroponimijsku građu u ovome radu analizirali i opisali s obzirom na njezinu etimologiju, etiologiju, tvorbu i motivaciju.
Ključne riječi: onomastika, antroponimija, osobna imena, osobni nadimci, obiteljski nadimci, prezimena, potkalničko Prigorje, kajkavsko narječje, hrvatski jezik
Knjiga ''Hrvatska za život: tri koraka do hrvatskog preporoda'' knjiga je koja opisuje plodove vo... more Knjiga ''Hrvatska za život: tri koraka do hrvatskog preporoda'' knjiga je koja opisuje plodove vodeće hrvatske udruge za život ''Hrvatska za Život'' i inicijative koja djeluje u sklopu nje, inicijative ''40 dana za život''. U knjizi je sadržano 250 svjedočanstava sudionika Inicijative koji su dali svoj pogled na borbu za život, svjedočanstva obraćenja abortera i medicinskog osoblja, svjedočanstva žena i očeva koji su imali pobačaj, kao i svjedočanstva osoba koje su trebale biti pobačene. U knjizi se opisuju i ključni momenti spašavanja nekoliko djece od sveukupno 160 spašenih od pobačaja zahvaljujući djelovanju Inicijative i Udruge u posljednjih 10 godina.
Na temelju brojnih argumenata i činjenica protiv pobačaja, a
za život, ova je knjiga uspjela pok... more Na temelju brojnih argumenata i činjenica protiv pobačaja, a za život, ova je knjiga uspjela pokazati da sve što trebamo znati o pobačaju zapravo možemo sažeti u sljedeću konstataciju: nerođeni su ljudi ili nisu. Ako nisu, onda nijedno nerođeno dijete nije sigurno. Ako jesu, onda je pobačaj ubojstvo djeteta. Ne postoji više od ove dvije opcije.
U vrijeme značajnog napretka medicine i tehnologije lako možemo provjeriti činjenice da život počinje začećem, da srce nerođenog djeteta kuca već tri tjedna nakon začeća i da je s navršenih osam tjedana od začeća prepoznatljivo vanjsko ljudsko obličje nerođenog djeteta, koje se, ako mu damo dovoljno nutrijenata, vremena i pogodan okoliš s vremenom može razviti u odraslog člana svoje vrste. To su neosporive znanstvene činjenice koje potvrđuju da je nerođeno dijete čovjek u najranijim fazama svoga razvoja, a pobačaj nasilan prekid njegova razvoja odnosno – legalizirano ubojstvo.
Zašto se unatoč svim našim saznanjima o početku ljudskog života i dalje vrše pobačaji, pitanje je koje si mnogi postavljaju, a na koje se veže vrlo jednostavan odgovor: pobačaj je moguć jer ne vidimo žrtvu, a kad bismo vidjeli nerođeno dijete ili ga barem željeli vidjeti onakvim kakvo ono uistinu jest, naš bi se pogled na nerođenu djecu zauvijek promijenio. Za one koje zanima istina o nerođenima, upravo znanost stavlja uvelike potreban prozor na majčinu utrobu i pokazuje da ne postoji nijedan dobar argument za ubojstvo nerođenog čovjeka i da ga nikad neće ni biti. Iz tog razloga zagovornici pobačaja uvijek posežu za više argumenata za pobačaj i stalno izmišljaju nove jer znaju da nijedan njihov argument nije valjan sam po sebi.
Mi, koji smo svjesni te istine, ne smijemo se bojati zauzeti svoj stav i obraniti život. Milijuni nerođenih čiji životi vise o niti ovise o nama, milijuni žena koje će počiniti najveću pogrešku u svome životu i odlučiti se za pobačaj ovise o nama, milijuni abortera i članova medicinskog osoblja ovise o nama. Kako je ova knjiga pokazala, nekad je dovoljno vrlo malo da bi se obranili oni najmanji, a ako ne obranimo njih, uskoro ćemo morati braniti sve one koje društvo smatra starima, bolesnima, slabima i „beskorisnima”, a koji se ne mogu sami obraniti.
Mjerilo svake civilizacije oduvijek je karakterizirao odnos prema njezinim najslabijim članovima. Ako iz straha uporno okrećemo glavu na drugu stranu kad su u pitanju nerođeni, ali i drugi bespomoćni članovi ljudskog roda, pitanje je kakvu ćemo civilizaciju izgraditi. Sigurno je da jednom kad okrenemo leđa darivatelju života, prvo počinjemo umirati duhovno, a ubrzo nakon toga slijedi i fizičko umiranje.
Kad su naciste na sudu u Nürnbergu tražili odgovore za milijune mrtvih tijekom holokausta, oni su se branili neznanjem i činjenicom da su samo provodili zakone, na što im je odgovoreno da su trebali postupiti po svojoj savjesti. Da se nama danas sudi za holokaust nerođenih, mi se ne bismo poput njih mogli braniti neznanjem jer nam upravo knjige poput ove daju sve potrebno znanje o nerođenima i pobačaju. Štoviše, baš sve što trebamo znati o početku ljudskog života nalazi se u knjigama poput ove. Međutim, čak i da nikad ne pročitamo nijednu od brojnih knjiga iz apologetike za život, uvijek nam ostaje savjest. Doista, „blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest” (Sir 14, 2).
Cilj ove monografije bio je istražiti i analizirati povijesnu i suvremenu antroponimiju potkalnič... more Cilj ove monografije bio je istražiti i analizirati povijesnu i suvremenu antroponimiju potkalničkoga Prigorja te utvrditi u kolikoj se mjeri u prezimenima kao jezičnim spomenicima odražavaju jezične i društveno-povijesne promjene vremena tijekom kojeg se ona javljaju. Prezime je antroponomastička kategorija koja dosad nije bila istraživana na području potkalničkoga Prigorja. Prilikom 10-godišnjeg istraživanja prezimena, na temelju 136 jedinica prezimenske građe i 22 različite vrste izvora uspjeli smo zabilježiti sveukupno 1360 potkalničkih prezimena koja pokazuju kontinuitet javljanja duži od 100 godina. Razlog odabira takva kriterija bila je redukcija ogromna korpusa od preko 3000 prezimena, ali i utvrđivanje onih prezimena koja su na temelju raznovrsnih potvrda u razdoblju od 100 i više godina ostavila svoj trag na području potkalničkoga Prigorja. Naravno, sva prezimena koja su potvrđena tim kriterijem nisu nužno genezom vezana za potkalničko područje, nego su, u većini slučajeva, tek na njemu potvrđena, ispunivši kriterij kontinuiranog javljanja od minimalno 100 godina. Od 1360 potvrđenih prezimena potkalničkoga Prigorja, utvrdili smo 189 prezimena koja se u velikoj mjeri ili gotovo isključivo javljaju na tome prostoru, 100 prezimena koja su se u jednome trenutku ugasila i 97 prezimena koja bi se mogla pridružiti popisu ugašenih prezimena. Sva ta prezimena naveli smo i obradili u iscrpnom Rječniku prezimena potkalničkoga Prigorja priloženom na kraju ove monografije, u kojem smo prikazali otprilike 8500 povijesnih prezimenskih potvrda, počevši od kraja 14. pa sve do početka 21. st. Ona prezimena koja se ne javljaju 100 ili više godina, a potvrđena su minimalno dvaput na prostoru potkalničkoga Prigorja, naveli smo u također iscrpnom Popisu ostalih prezimena potkalničkoga Prigorja. Više od 1000 prezimena prikupljenih u tome popisu moguća su buduća prezimena potkalničkoga Prigorja s minimalnim kontinuitetom javljanja od 100 godina. Na prvu pojavu dvočlane denominacije na našem području istraživanja nailazimo već krajem 14. st. kad se javlja prezime Visek u Gornjoj Rijeci (1398.), dok na sljedeća prezimena potkalničkoga Prigorja nailazimo tek skoro sto godina kasnije: Banfić (1495.), Brodarić † (1495. – 1948.), Ivanušić (1495.), Nemčić (1495.), Petračić † (1495. – 1827.), Žibrin (1498.) i Horvat (1500.). Tijekom 16. st. daljnje su prezimenske pojave uvelike sporadične, sve do 1598. kad je zabilježeno 169 novih prezimena. U 17. st. zabilježeno je 71 novo prezime, a u 18. st. 275 novih prezimena. Najveći broj novih prezimena zabilježen je u 19. st. kad se javlja 805 novih prezimena. Razlog tolike oscilacije broja zabilježenih novih prezimena obrazložili smo nedovoljnim i nedostupnim izvorima u kojima bismo mogli naći više prezimena i više potvrda već zabilježenih prezimena, ali i povezali s izvanjezičnim kontekstom prema kojem se stanovništvo potkalničkoga Prigorja redovito suočavalo s požarima, kugom, gladi, ali i Osmanlijama, zbog čega su se događale velike perturbacije u broju stanovništva, a time i po broju prezimena. Prezimensku svekolikost analizirali smo prije svega prema tvorbi i motivaciji. S obzirom na tvorbu, utvrđeno je da je 49,03 % prezimena sufiksalne tvorbe, tj. 679 prezimena tvoreno je jednim od devet različitih sufikasa: -ić (24,49 %), -ević/-ović (12,50 %), -ec (5,37 %), -ek (3,31 %), -ak (2,87 %), -in (0,59 %), -ac (0,44 %), -ic (0,29 %) i -ovec (0,07 %), dok je preostalo 681 prezime tvoreno bez ijednog sufiksa (50,07 %). S obzirom na motivaciju, utvrđeno je da je većina prezimena (97 %) motivirana jednom od četiri mogućih motivacija: osobnim imenom (44,42 %), a njih po frekventnosti slijede prezimena motivirana nadimkom (23,97 %), zanimanjem (16,18 %) te etnikom ili etnonimom (12,43 %). Za ostalih 3 % prikupljena korpusa nije bilo moguće utvrditi motivaciju pa za ta prezimena postoji potreba daljnjih istraživanja. Uvidom u etimologiju i etiologiju prikupljenih prezimena, utvrdili smo da je naš korpus jezično izuzetno heterogen, pri čemu su u osnovi prezimena, izuzmu li se prezimena s osnovom latinskog ili grčkog podrijetla, najčestotniji germanizmi (N = 138) i hungarizmi (N = 113), čime je potvrđen velik intenzitet njemačko-hrvatskih i mađarsko-hrvatskih jezičnih dodira. Što se tiče idioglotskih leksema u osnovi prezimena, utvrđen je i izvjestan broj leksema koji su dijalektno uvjetovani, čime je ocrtano dijalektno šarenilo jezičnoga pejzaža. S obzirom da je naše istraživanje prezimena bilo dijakronijske prirode, uspjeli smo na temelju njega ustanoviti broj nositelja potvrđenih prezimena i usporediti ga u dvama vremenskim odsječcima (1948. i 2001. godine). Prema dostupnim smo podatcima utvrdili manji broj nositelja prezimena 2001. godine u odnosu na ranije razdoblje, što je zapravo potvrdilo depopulaciju prostora potkalničkoga Prigorja, dugotrajno iseljavanje i negativno prirodno kretanja njegova stanovništva, zbog koje mnoga potkalnička prezimena nestaju s prostora svojeg višestoljetnog javljanja. Trend depopulacije osobito je vidljiv u križevačkoj okolici zbog međudjelovanja deruralizacije, deagrarizacije, migracije i emigracije te znatnog opadanja nataliteta. Svjesni takvog trenda, potrebna su što skorija i što iscrpnija onomastička istraživanja cjelokupna hrvatskog prostora, ali i daljnja istraživanja prezimena potkalničkoga Prigorja, kojima bi se utvrdio višestoljetni kontinuitet drugih prezimena koja, uz hrvatski jezik, ostaju posljednji jezični znak povezanosti s našim precima. Na temelju svega ovdje navedenog možemo zaključiti kako je područje potkalničkoga Prigorja iz jezikoslovne perspektive još uvijek nedovoljno istraženo. Osobito se to vidi u nedostatku opsežnih onomastičkih, ali i dijalektoloških, istraživanja koja bi umnogome olakšala istraživanje lokalne antroponimije. Nadamo se stoga da je ova monografija uspjela ponuditi barem okvir onomastičkoga mozaika potkalničkoga Prigorja, čija će daljnja istraživanja biti kamenčići koji će nam omogućiti cjelokupnu onomastičku sliku istraživana prostora.
Uploads
Papers by Krunoslav Puškar
Sama osobna imena istraživana su tijekom devet vremenskih odsječaka u trajanju od po pet godina, počevši od 1802. godine, a završivši 2014. godine. U nedostatku prethodnih antroponimijskih istraživanja na širokom području potkalničkoga Prigorja, ograničili smo se za potrebe ovog rada na istraživanje osobnoimenskog repertoara grada Križevaca u više od dva stoljeća, tijekom kojih je sveukupno potvrđeno 3020 osobnih imena (1579 muških i 1441 ženskih), a koja su nam potvrdila tradicionalnost i konzervativnost samoga grada.
Osobni nadimci posebna su onimijska baština koja na području potkalničkoga Prigorja dosad također nije bila istraživana. Ograničivši se na 13 naselja diljem potkalničkoga Prigorja, terenskim smo istraživanjem utvrdili 288 pravih osobnih nadimaka, 245 muških i 43 ženska, koji se još uvijek koriste u usmenoj odnosno neslužbenoj komunikaciji, a čija nam je motivacija vjerno oslikala izvanjezičnu stvarnost istraživana prostora.
Do istog smo zaključka došli istraživanjem obiteljskih nadimaka, specifične antroponimijske kategorije, još uvijek uvelike prisutne na prostoru potkalničkoga Prigorja. Ograničivši se na 12 naselja diljem potkalničkoga Prigorja, terenskim smo istraživanjem utvrdili 173 prava obiteljska nadimka, čije su nam potvrđene motivacijske skupine ponudile važne sociolingvističke obavijesti o nositeljima pojedinih obiteljskih nadimaka, ali i o njihovim nadjevateljima te postojećim međuljudskim odnosima.
Sve dosad navedene antroponimijske kategorije obilato su posvjedočene u osnovi prezimena. Primijenivši kriterij kontinuiranog javljanja svakog pojedinog prezimena od minimalno 100 godina, iscrpnim smo arhivskim istraživanjem sveukupno potvrdili 1360 prezimena s višestoljetnim kontinuitetom javljanja na području potkalničkoga Prigorja od kraja 14. stoljeća do danas. Potvrđena smo prezimena naveli i obradili u iscrpnom Rječniku prezimena potkalničkoga Prigorja priloženom na kraju ovoga rada.
Svekoliku smo prikupljenu antroponimijsku građu u ovome radu analizirali i opisali s obzirom na njezinu etimologiju, etiologiju, tvorbu i motivaciju.
Ključne riječi: onomastika, antroponimija, osobna imena, osobni nadimci, obiteljski nadimci, prezimena, potkalničko Prigorje, kajkavsko narječje, hrvatski jezik
za život, ova je knjiga uspjela pokazati da sve što trebamo znati o
pobačaju zapravo možemo sažeti u sljedeću konstataciju: nerođeni
su ljudi ili nisu. Ako nisu, onda nijedno nerođeno dijete nije sigurno. Ako jesu, onda je pobačaj ubojstvo djeteta. Ne postoji više od
ove dvije opcije.
U vrijeme značajnog napretka medicine i tehnologije lako možemo provjeriti činjenice da život počinje začećem, da srce nerođenog djeteta kuca već tri tjedna nakon začeća i da je s navršenih
osam tjedana od začeća prepoznatljivo vanjsko ljudsko obličje nerođenog djeteta, koje se, ako mu damo dovoljno nutrijenata, vremena i pogodan okoliš s vremenom može razviti u odraslog člana
svoje vrste. To su neosporive znanstvene činjenice koje potvrđuju
da je nerođeno dijete čovjek u najranijim fazama svoga razvoja,
a pobačaj nasilan prekid njegova razvoja odnosno – legalizirano
ubojstvo.
Zašto se unatoč svim našim saznanjima o početku ljudskog života i dalje vrše pobačaji, pitanje je koje si mnogi postavljaju, a
na koje se veže vrlo jednostavan odgovor: pobačaj je moguć jer
ne vidimo žrtvu, a kad bismo vidjeli nerođeno dijete ili ga barem
željeli vidjeti onakvim kakvo ono uistinu jest, naš bi se pogled na
nerođenu djecu zauvijek promijenio. Za one koje zanima istina o
nerođenima, upravo znanost stavlja uvelike potreban prozor na
majčinu utrobu i pokazuje da ne postoji nijedan dobar argument
za ubojstvo nerođenog čovjeka i da ga nikad neće ni biti. Iz tog
razloga zagovornici pobačaja uvijek posežu za više argumenata za
pobačaj i stalno izmišljaju nove jer znaju da nijedan njihov argument nije valjan sam po sebi.
Mi, koji smo svjesni te istine, ne smijemo se bojati zauzeti svoj
stav i obraniti život. Milijuni nerođenih čiji životi vise o niti ovise
o nama, milijuni žena koje će počiniti najveću pogrešku u svome
životu i odlučiti se za pobačaj ovise o nama, milijuni abortera i
članova medicinskog osoblja ovise o nama. Kako je ova knjiga
pokazala, nekad je dovoljno vrlo malo da bi se obranili oni najmanji, a ako ne obranimo njih, uskoro ćemo morati braniti sve one
koje društvo smatra starima, bolesnima, slabima i „beskorisnima”,
a koji se ne mogu sami obraniti.
Mjerilo svake civilizacije oduvijek je karakterizirao odnos prema njezinim najslabijim članovima. Ako iz straha uporno okrećemo glavu na drugu stranu kad su u pitanju nerođeni, ali i drugi
bespomoćni članovi ljudskog roda, pitanje je kakvu ćemo civilizaciju izgraditi. Sigurno je da jednom kad okrenemo leđa darivatelju
života, prvo počinjemo umirati duhovno, a ubrzo nakon toga slijedi i fizičko umiranje.
Kad su naciste na sudu u Nürnbergu tražili odgovore za milijune mrtvih tijekom holokausta, oni su se branili neznanjem i
činjenicom da su samo provodili zakone, na što im je odgovoreno
da su trebali postupiti po svojoj savjesti. Da se nama danas sudi
za holokaust nerođenih, mi se ne bismo poput njih mogli braniti
neznanjem jer nam upravo knjige poput ove daju sve potrebno
znanje o nerođenima i pobačaju. Štoviše, baš sve što trebamo znati
o početku ljudskog života nalazi se u knjigama poput ove. Međutim, čak i da nikad ne pročitamo nijednu od brojnih knjiga iz apologetike za život, uvijek nam ostaje savjest. Doista, „blago čovjeku
koga ne optužuje vlastita savjest” (Sir 14, 2).
Prezime je antroponomastička kategorija koja dosad nije bila istraživana na području potkalničkoga Prigorja. Prilikom 10-godišnjeg istraživanja prezimena, na temelju 136 jedinica prezimenske građe i 22 različite vrste izvora uspjeli smo zabilježiti sveukupno 1360 potkalničkih prezimena koja pokazuju kontinuitet javljanja duži od 100 godina. Razlog odabira takva kriterija bila je redukcija ogromna korpusa od preko 3000 prezimena, ali i utvrđivanje onih prezimena koja su na temelju raznovrsnih potvrda u razdoblju od 100 i više godina ostavila svoj trag na području potkalničkoga Prigorja. Naravno, sva prezimena koja su potvrđena tim kriterijem nisu nužno genezom vezana za potkalničko područje, nego su, u većini slučajeva, tek na njemu potvrđena, ispunivši kriterij kontinuiranog javljanja od minimalno 100 godina.
Od 1360 potvrđenih prezimena potkalničkoga Prigorja, utvrdili smo 189 prezimena koja se u velikoj mjeri ili gotovo isključivo javljaju na tome prostoru, 100 prezimena koja su se u jednome trenutku ugasila i 97 prezimena koja bi se mogla pridružiti popisu ugašenih prezimena. Sva ta prezimena naveli smo i obradili u iscrpnom Rječniku prezimena potkalničkoga Prigorja priloženom na kraju ove monografije, u kojem smo prikazali otprilike 8500 povijesnih prezimenskih potvrda, počevši od kraja 14. pa sve do početka 21. st. Ona prezimena koja se ne javljaju 100 ili više godina, a potvrđena su minimalno dvaput na prostoru potkalničkoga Prigorja, naveli smo u također iscrpnom Popisu ostalih prezimena potkalničkoga Prigorja. Više od 1000 prezimena prikupljenih u tome popisu moguća su buduća prezimena potkalničkoga Prigorja s minimalnim kontinuitetom javljanja od 100 godina.
Na prvu pojavu dvočlane denominacije na našem području istraživanja nailazimo već krajem 14. st. kad se javlja prezime Visek u Gornjoj Rijeci (1398.), dok na sljedeća prezimena potkalničkoga Prigorja nailazimo tek skoro sto godina kasnije: Banfić (1495.), Brodarić † (1495. – 1948.), Ivanušić (1495.), Nemčić (1495.), Petračić † (1495. – 1827.), Žibrin (1498.) i Horvat (1500.). Tijekom 16. st. daljnje su prezimenske pojave uvelike sporadične, sve do 1598. kad je zabilježeno 169 novih prezimena. U 17. st. zabilježeno je 71 novo prezime, a u 18. st. 275 novih prezimena. Najveći broj novih prezimena zabilježen je u 19. st. kad se javlja 805 novih prezimena. Razlog tolike oscilacije broja zabilježenih novih prezimena obrazložili smo nedovoljnim i nedostupnim izvorima u kojima bismo mogli naći više prezimena i više potvrda već zabilježenih prezimena, ali i povezali s izvanjezičnim kontekstom prema kojem se stanovništvo potkalničkoga Prigorja redovito suočavalo s požarima, kugom, gladi, ali i Osmanlijama, zbog čega su se događale velike perturbacije u broju stanovništva, a time i po broju prezimena.
Prezimensku svekolikost analizirali smo prije svega prema tvorbi i motivaciji. S obzirom na tvorbu, utvrđeno je da je 49,03 % prezimena sufiksalne tvorbe, tj. 679 prezimena tvoreno je jednim od devet različitih sufikasa: -ić (24,49 %), -ević/-ović (12,50 %), -ec (5,37 %), -ek (3,31 %), -ak (2,87 %), -in (0,59 %), -ac (0,44 %), -ic (0,29 %) i -ovec (0,07 %), dok je preostalo 681 prezime tvoreno bez ijednog sufiksa (50,07 %).
S obzirom na motivaciju, utvrđeno je da je većina prezimena (97 %) motivirana jednom od četiri mogućih motivacija: osobnim imenom (44,42 %), a njih po frekventnosti slijede prezimena motivirana nadimkom (23,97 %), zanimanjem (16,18 %) te etnikom ili etnonimom (12,43 %). Za ostalih 3 % prikupljena korpusa nije bilo moguće utvrditi motivaciju pa za ta prezimena postoji potreba daljnjih istraživanja.
Uvidom u etimologiju i etiologiju prikupljenih prezimena, utvrdili smo da je naš korpus jezično izuzetno heterogen, pri čemu su u osnovi prezimena, izuzmu li se prezimena s osnovom latinskog ili grčkog podrijetla, najčestotniji germanizmi (N = 138) i hungarizmi (N = 113), čime je potvrđen velik intenzitet njemačko-hrvatskih i mađarsko-hrvatskih jezičnih dodira. Što se tiče idioglotskih leksema u osnovi prezimena, utvrđen je i izvjestan broj leksema koji su dijalektno uvjetovani, čime je ocrtano dijalektno šarenilo jezičnoga pejzaža.
S obzirom da je naše istraživanje prezimena bilo dijakronijske prirode, uspjeli smo na temelju njega ustanoviti broj nositelja potvrđenih prezimena i usporediti ga u dvama vremenskim odsječcima (1948. i 2001. godine). Prema dostupnim smo podatcima utvrdili manji broj nositelja prezimena 2001. godine u odnosu na ranije razdoblje, što je zapravo potvrdilo depopulaciju prostora potkalničkoga Prigorja, dugotrajno iseljavanje i negativno prirodno kretanja njegova stanovništva, zbog koje mnoga potkalnička prezimena nestaju s prostora svojeg višestoljetnog javljanja. Trend depopulacije osobito je vidljiv u križevačkoj okolici zbog međudjelovanja deruralizacije, deagrarizacije, migracije i emigracije te znatnog opadanja nataliteta. Svjesni takvog trenda, potrebna su što skorija i što iscrpnija onomastička istraživanja cjelokupna hrvatskog prostora, ali i daljnja istraživanja prezimena potkalničkoga Prigorja, kojima bi se utvrdio višestoljetni kontinuitet drugih prezimena koja, uz hrvatski jezik, ostaju posljednji jezični znak povezanosti s našim precima.
Na temelju svega ovdje navedenog možemo zaključiti kako je područje potkalničkoga Prigorja iz jezikoslovne perspektive još uvijek nedovoljno istraženo. Osobito se to vidi u nedostatku opsežnih onomastičkih, ali i dijalektoloških, istraživanja koja bi umnogome olakšala istraživanje lokalne antroponimije. Nadamo se stoga da je ova monografija uspjela ponuditi barem okvir onomastičkoga mozaika potkalničkoga Prigorja, čija će daljnja istraživanja biti kamenčići koji će nam omogućiti cjelokupnu onomastičku sliku istraživana prostora.